Bolesne liječite, mrtve podižite, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!
Bolesne liječite, mrtve podižite, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!
Ne stječite zlata, ni srebra, ni bakra u pojaseve svoje,
ni torbu za put, ni dvije tunike, ni obuću, ni štap; jer vrijedan je radnik hrane svoje.
A u koji god grad ili selo uđete, ispitajte tko je u njemu dostojan i ondje ostanite dok ne izađete.
A ulazeći u kuću, pozdravite je.
ni torbu za put, ni dvije tunike, ni obuću, ni štap; jer vrijedan je radnik hrane svoje.
Ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuće ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga jela.
μὴ πήραν εἰς ὁδὸν μηδὲ δύο χιτῶνας μηδὲ ὑποδήματα μηδὲ ῥάβδον· ἄξιος γὰρ ὁ ἐργάτης τῆς τροφῆς αὐτοῦ ἐστιν.
mē pēran eis hodon mēde duo chitōnas mēde hupodēmata mēde rhabdon axios gar ho ergatēs tēs trophēs autou estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ne torbu za put ni dvije tunike ni obuću ni štap; vrijedan jer radnik hrane njegove"
1. torbu za put Izvornik: πήραν εἰς ὁδὸν [pēran eis hodon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda (ovisi o glagolu iz prethodnog stiha) uz prijedložni izraz namjene u akuzativu bez člana. Značenje: Putna ili pastirska kožna torba služila je za nošenje zaliha hrane, a ponekad i kao prosjačka torba putujućih filozofa; učenici ne smiju ni nositi vlastitu zalihu ni prosjačiti.
2. ni dvije tunike ni obuću ni štap Izvornik: μηδὲ δύο χιτῶνας μηδὲ ὑποδήματα μηδὲ ῥάβδον [mēde duo chitōnas mēde hupodēmata mēde rhabdon] Gramatika: Niz imenica u akuzativu (množine za tunike i obuću, jednine za štap) povezanih niječnim veznicima. Sve su i dalje izravni objekti zabrane stjecanja iz prethodnog stiha. Značenje: Tunika je donja haljina koja se nosi uz tijelo; zabrana se odnosi na nabavljanje rezervne odjeće, pričuvne obuće i dodatne opreme za put, čime se zahtijeva hitnost i potpuna ovisnost o Božjoj providnosti.
3. vrijedan jer radnik Izvornik: ἄξιος γὰρ ὁ ἐργάτης [axios gar ho ergatēs] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda na prvom, naglašenom mjestu u rečenici, uzročni veznik i imenica s određenim članom koji ima uopćavajuće (generičko) značenje. Pomoćni glagol 'jest' u grčkom je ispušten jer se podrazumijeva u općim poslovicama. Značenje: Navještenje Kraljevstva nije besposličarenje nego naporan rad; član ispred imenice 'radnik' pretvara rečenicu u opće načelo prema kojemu poslanik zaslužuje uzdržavanje od zajednice kojoj služi.
4. hrane njegove Izvornik: τῆς τροφῆς αὐτοῦ [tēs trophēs autou] Gramatika: Imenica u genitivu jednine ženskog roda s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu. Genitiv stoji uz pridjev 'vrijedan' i označava ono na što netko polaže pravo ili što je u ravnoteži s njegovim trudom. Značenje: Za razliku od obične plaće u novcu, ovdje se spominje 'hrana' (uzdržavanje), što pokazuje da apostol za svoj trud ne traži bogaćenje, nego samo osnovna sredstva za život.
Ovaj stih (Matej 10,10) predstavlja srž Isusovih uputa Dvanaestorici pri njihovom prvom misijskom poslanju. Isus od svojih učenika zahtijeva radikalno siromaštvo i odricanje od svake materijalne sigurnosti - bez torbe, dodatne odjeće, obuće ili štapa. Takav asketski pristup ima dvostruku svrhu: s jedne strane, oslobađa apostole od svjetovnih briga kako bi se u potpunosti posvetili naviještanju Kraljevstva, a s druge strane, služi kao opipljiv znak njihovog apsolutnog povjerenja u Božju providnost.
Drugi dio stiha ('dostojan naime radnik hrane njegove') donosi važno teološko načelo koje će kasnije postati temelj i Pavlovog nauka o uzdržavanju službenika Crkve. Isus uči da misijsko djelovanje nije besplatan rad u smislu uskraćivanja životnih potreba, već da zajednica onih kojima se evanđelje naviješta ima dužnost materijalno poduprijeti navjestitelje. Tako se stvara odnos međusobne ovisnosti: apostoli donose duhovna dobra, a primatelji uzvraćaju materijalnim dobrima, čime se očituje Božja skrb.