Salomon rodi Roboama, Roboam rodi Abiju, Abija rodi Asu,
Salomon rodi Roboama, Roboam rodi Abiju, Abija rodi Asu,
Asa rodi Jozafata, Jozafat rodi Jorama, Joram rodi Ahazju,
Ahazja rodi Jotama, Jotam rodi Ahaza, Ahaz rodi Ezekiju,
Ezekija rodi Manašea, Manaše rodi Amona, Amon rodi Jošiju,
Jošija rodi Jehoniju i njegovu braću; tada bi izgon u Babilon.
Ahazja rodi Jotama, Jotam rodi Ahaza, Ahaz rodi Ezekiju,
A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju.
Ὀζίας δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰωαθάμ· Ἰωαθὰμ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἀχάζ· Ἀχὰζ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἑζεκίαν·
Ozias de egennēsen ton Iōatham Iōatham de egennēsen ton Achaz Achaz de egennēsen ton Hezekian
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ozija pak rodi Jotama, Jotam pak rodi Ahaza, Ahaz pak rodi Ezekiju,"
Ozija (grč. Ὀζίας, transliteracija: Ozias) - Vlastita imenica, nominativ jednine muškog roda. Označava judejskog kralja Oziju (poznatog i kao Azarja). pak / a (grč. δὲ, transliteracija: de) - Veznik, postpozitivna čestica koja označava nastavak niza, nadovezivanje ili blagu suprotnost. Održava ritam rodoslovlja. rodi (grč. ἐγέννησεν, transliteracija: egennēsen) - Glagol γεννάω (gennaō), aorist, aktivni indikativ, 3. lice jednine. Označava fizičko očinstvo ili pravno prenošenje loze. Aorist ukazuje na povijesno dovršenu, jednokratnu radnju. određeni član (grč. τὸν, transliteracija: ton) - Akuzativ jednine muškog roda. Nema direktan prijevod na hrvatski (često se ispušta), ali u grčkom jasno označava konkretnu osobu kao izravni objekt (onoga kojega se rađa). Jotama (grč. Ἰωαθάμ, transliteracija: Iōatham) - Vlastita imenica (hebrejskog porijekla, u grčkom uglavnom nesklonjiva), ovdje u sintaktičkoj funkciji objekta (akuzativ). Jotam (grč. Ἰωαθὰμ, transliteracija: Iōatham) - Ista vlastita imenica, sada prelazi u ulogu subjekta (nominativ) u novom generacijskom ciklusu. Ahaza (grč. Ἀχάζ, transliteracija: Achaz) - Vlastita imenica, izravni objekt (akuzativ). Ahaz (grč. Ἀχὰζ, transliteracija: Achaz) - Vlastita imenica, subjekt (nominativ). Ezekiju (grč. Ἑζεκίαν, transliteracija: Hezekian) - Vlastita imenica, akuzativ jednine muškog roda (za razliku od prethodnih imena, ovo se deklinira u grčkom jeziku; nominativ je Ἑζεκίας). Označava poznatog judejskog kralja Ezekiju.
Ovaj stih je dio rodoslovlja Isusa Krista zapisanog u Matejevom evanđelju (Matej 1,9). Strogo, ritmičko ponavljanje strukture 'subjekt-veznik-glagol-objekt' služi isticanju neprekinutog povijesnog niza judejskih kraljeva iz Davidove loze. Mateju je ovo iznimno važno kako bi svojim židovskim čitateljima dokazao Isusov pravni i povijesni mesijanski legitimitet.
Teološki, ovaj niz imena nosi snažnu poruku o Božjoj vjernosti i milosti. Popis uključuje kraljeve dijametralno suprotnog duhovnog karaktera – od izrazito pobožnog Ezekije do zlog, idolopokloničkog Ahaza. Time evanđelist pokazuje da se Božji suvereni plan spasenja ostvaruje neovisno o ljudskim zaslugama ili grijesima, vodeći sigurnim putem do utjelovljenja Obećanoga.