Matej 1,9 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Ahazja pak rodi Jotama; Jotam pak rodi Ahaza; Ahaz pak rodi Ezekiju;"

1. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici i povezuje novu rodoslovnu tvrdnju s prethodnim stihom. Izražava blagi prijelaz i neprekinuti kontinuitet nizanja naraštaja. Značenje: Naglašava uredan i providonosan slijed povijesti spasenja u kojem se Božje obećanje Davidovoj kući prenosi s koljena na koljeno bez prekida.

2. rodi Izvornik: ἐγέννησεν [egennēsen] Gramatika: Glagol γεννάω u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Konstativni aorist sažima povijesni čin začeća ili prijenosa zakonskog nasljedstva kao zaokruženu činjenicu u prošlosti, dok aktivno stanje ističe očinsku ulogu u rodoslovnoj liniji. Značenje: U biblijskom rodoslovlju ovaj glagol ne označava nužno samo izravno biološko očinstvo, nego i pravno-dinastičko prenošenje mesijanskog prava i saveza unutar Davidove kraljevske loze.

3. [član uz akuzativ] Izvornik: τὸν [ton] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine muškog roda koji prethodi semitskim vlastitim imenima Ἰωαθάμ i Ἀχάζ. Budući da su ta imena u grčkome nesklonjiva, član preuzima ključnu sintaktičku ulogu oznake izravnog objekta u akuzativu kako bi se jasno razlikovao sin (objekt) od oca (subjekt u nominativu). Značenje: Gramatička preciznost grčkog člana čuva apsolutnu jasnoću smjera rodoslovnog lanca i sprječava bilo kakvu dvosmislenost u prijenosu nasljedstva.

4. pak rodi Izvornik: δὲ ἐγέννησεν [de egennēsen] Gramatika: Ponovljena veznik-glagol konstrukcija u drugoj i trećoj klauzuli stiha koja skupa s ponavljanjem imena tvori stilsku figuru anadiploze (lančanog prijelaza). Ime koje je u prethodnoj klauzuli bilo objekt u akuzativu (τὸν Ἰωαθάμ, τὸν Ἀχάζ) odmah postaje subjekt u nominativu (Ἰωαθὰμ, Ἀχὰζ) nove rečenice. Značenje: Ovakav liturgijsko-kronološki ritam ponavljanja ističe stabilnost Božjeg plana usprkos moralnim razlikama među pojedinim judejskim kraljevima.

5. [član uz sklonjivo ime] Izvornik: τὸν [ton] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine muškog roda upotrijebljen i ispred trećeg imena u stihu (Ἑζεκίαν), iako je to ime helenizirano i ima vlastiti akuzativni nastavak -αν. Član ovdje nije nužan za prepoznavanje padeža, ali se zadržava radi sintaktičke simetrije i ritmičke ujednačenosti čitavog rodoslovlja. Značenje: Anaforička funkcija člana upućuje na dobro poznatu povijesnu osobu kralja Ezekije iz starozavjetne predaje te ga čvrsto ugrađuje u istu strukturnu matricu mesijanskog rodoslovlja. Imena: - Ahazja [Ὀζίας (heb. עֻזִּיָּהוּ ‘Uzzijjāhû / עֻזִּיָּה ‘Uzzijjāh; usp. heb. אֲחַזְיָהוּ ’Ăḥazyāhû) / Ozias] (osoba) Znači: Jahve je moja snaga (za grč. Ὀζίας / Uzija), odnosno Jahve je prihvatio (za hrv. oblik Ahazja) Tvorba: Grčki izvornik na ovom mjestu ima ime Ὀζίας (Uzija), tvoreno od hebrejske imenice ‘ōz (snaga, moć) i teofornog sufiksa -jāhû (Jahve). Postojeći hrvatski tekst koristi oblik Ahazja (od heb. ’āḥaz – uhvatiti, držati i Jahve), što je zapravo ime Joramova sina, prvoga od trojice kraljeva (Ahazja, Joaš, Amasja) koje Matej u 1,8 preskače između Jorama i Uzije. Promjena imena: U starozavjetnim tekstovima kralj Uzija naziva se još i Azarja (heb. ‘Ăzaryāhû – 'Jahve je pomogao', usp. 2 Kr 15,1; 2 Ljet 26,1).

- Jotam [Ἰωαθάμ (heb. יוֹתָם Jôṯām) / Iōatham] (osoba) Znači: Jahve je savršen / Jahve je besprijekoran Tvorba: Ime je složenica od skraćenog teofornog prefiksa Jô- (Jahve) i hebrejskog glagolskog korijena tāmam (biti potpun, cjelovit, savršen, čestit).

- Ahaz [Ἀχάζ (heb. אָחָז ’Āḥāz) / Achaz] (osoba) Znači: On je uhvatio / On drži u posjedu Tvorba: Tvoreno je od hebrejskog glagola ’āḥaz (uhvatiti, primiti, posjedovati) kao skraćeni oblik (hipokoristik) punog teofornog imena Jehoahaz (heb. Jəhô’āḥāz – 'Jahve je uhvatio/podržao').

- Ezekija [Ἑζεκίαν (nom. Ἑζεκίας; heb. חִזְקִיָּהוּ Ḥizqijjāhû) / Hezekian] (osoba) Znači: Jahve je moja snaga / Jahve krijepi Tvorba: Složeno je od hebrejskog korijena ḥāzaq (biti jak, čvrst, ojačati) s posvojnim sufiksom za 1. lice jednine i teofornog završetka -jāhû (Jahve).

Ovaj stih je dio rodoslovlja Isusa Krista zapisanog u Matejevom evanđelju (Matej 1,9). Strogo, ritmičko ponavljanje strukture 'subjekt-veznik-glagol-objekt' služi isticanju neprekinutog povijesnog niza judejskih kraljeva iz Davidove loze. Mateju je ovo iznimno važno kako bi svojim židovskim čitateljima dokazao Isusov pravni i povijesni mesijanski legitimitet.

Teološki, ovaj niz imena nosi snažnu poruku o Božjoj vjernosti i milosti. Popis uključuje kraljeve dijametralno suprotnog duhovnog karaktera – od izrazito pobožnog Ezekije do zlog, idolopokloničkog Ahaza. Time evanđelist pokazuje da se Božji suvereni plan spasenja ostvaruje neovisno o ljudskim zaslugama ili grijesima, vodeći sigurnim putem do utjelovljenja Obećanoga.