Matej 1,11 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Josija pak rodi Jekoniju i braću njegovu na preseljenju Babilona."

Josija (grč. Ἰωσίας, Iōsias): Ime judejskog kralja. Gramatički nominativ jednine muškog roda. pak / a (grč. δὲ, de): Veznik koji označava nastavak ili blagu suprotnost, tipičan za nadovezivanje generacija u rodoslovljima. rodi (grč. ἐγέννησεν, egennēsen): Od glagola γεννάω (gennaō). Indikativ aorista aktivnog, 3. lice jednine. U biblijskim rodoslovljima označava očinstvo, ali može obuhvaćati i preskočene generacije (šire predaštvo). [određeni član] Jekoniju (grč. τὸν Ἰεχονίαν, ton Iechonian): Akuzativ jednine s određenim članom. Ime kralja koji je odveden u babilonsko sužanjstvo. i (grč. καὶ, kai): Veznik. [određeni član] braću (grč. τοὺς ἀδελφοὺς, tous adelphous): Od imenice ἀδελφός (adelphos). Akuzativ množine muškog roda s određenim članom. Ovdje se u širem smislu odnosi na kraljevsku rodbinu (uključujući stričeve) koja je dijelila sudbinu gubitka prijestolja. njegovu (grč. αὐτοῦ, autou): Osobna zamjenica u genitivu ('od njega'), ima posvojno značenje. na / za (grč. ἐπὶ, epi): Prijedlog koji s imenicom u genitivu (kako je ovdje slučaj) najčešće izražava vrijeme ('za vrijeme', 'u doba'). [određeni član] preseljenja (grč. τῆς μετοικεσίας, tēs metoikesias): Od imenice μετοικεσία (metoikesia). Genitiv jednine ženskog roda s određenim članom. Riječ je složenica od 'meta' (promjena) i 'oikos' (kuća/dom). Označava preseljenje, deportaciju ili izgnanstvo. Babilona (grč. Βαβυλῶνος, Babylōnos): Imenica u genitivu jednine. Odnosi se na Babilon. Sintagma 'preseljenje Babilona' zapravo znači 'preseljenje u Babilon'.

Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 1:11) predstavlja ključnu prijelaznu točku u Isusovom rodoslovlju, označavajući prekid ere judejskih kraljeva i početak babilonskog sužanjstva (oko 586. god. pr. Kr.). Babilonsko preseljenje ('metoikesia') funkcionira kao teološka prekretnica koja podsjeća na Božji sud nad Izraelom zbog neposlušnosti, dok istovremeno dokazuje da Božji plan spasenja nije uništen unatoč padu monarhije.

Matej namjerno spominje izgnanstvo kako bi naglasio pad Davidove kuće u povijesti, čime se pojačava kontrast s kasnijim Mesijinim dolaskom koji obnavlja to isto kraljevstvo u duhovnom smislu. Spomen 'braće' naglašava kolektivnu tragediju cijele kraljevske loze koja gubi vlast, pripremajući pozornicu za Isusa kao jedinog istinskog i vječnog Kralja.