Ezekija pak rodi Manašea; Manaše pak rodi Amona; Amon pak rodi Jošiju;
Ezekija pak rodi Manašea; Manaše pak rodi Amona; Amon pak rodi Jošiju;
Jošija pak rodi Jehoniju i braću njegovu u vrijeme preseljenja u Babilon.
A poslije preseljenja u Babilon Jehonija rodi Šealtiela; Šealtiel pak rodi Zerubabela;
Zerubabel pak rodi Abiuda; Abiud pak rodi Elijakima; Elijakim pak rodi Azora;
Azor pak rodi Sadoka; Sadok pak rodi Akima; Akim pak rodi Elijuda;
A poslije preseljenja u Babilon Jehonija rodi Šealtiela; Šealtiel pak rodi Zerubabela;
A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavelja.
Μετὰ δὲ τὴν μετοικεσίαν Βαβυλῶνος Ἰεχονίας ἐγέννησεν τὸν Σαλαθιήλ· Σαλαθιὴλ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ζοροβαβέλ·
Meta de tēn metoikesian Babulōnos Iechonias egennēsen ton Salathiēl Salathiēl de egennēsen ton Zorobabel
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Poslije pak preseljenja Babilona Jehonija rodi Šealtiela; Šealtiel pak rodi Zerubabela;"
1. Poslije Izvornik: Μετὰ [Meta] Gramatika: Prijedlog koji ovdje upravlja akuzativom (τὴν μετοικεσίαν) i izražava vremenski slijed ('poslije, nakon'), za razliku od konstrukcije s genitivom u kojoj znači 's, u zajedništvu'. U hrvatskom prijevodu zahtijeva genitiv imenice koja slijedi. Značenje: Označava prijelaz u treće i posljednje razdoblje povijesti spasenja u Matejevu rodoslovlju (usp. Mt 1,17). Pokazuje da povijest Božjeg naroda ne završava tragedijom progonstva, nego se nastavlja prema mesijanskom ispunjenju.
2. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici te povezuje novu misaonu cjelinu s prethodnim stihom uz blagu suprotnost ili prijelaz. Značenje: Dok je u prethodnom stihu (1,11) babilonsko preseljenje spomenuto kao povijesna točka loma, ovaj veznik uvodi novu dionicu rodoslovlja i svjedoči o kontinuitetu Božje vjernosti unatoč povijesnom prekidu kraljevstva.
3. preseljenja Izvornik: τὴν μετοικεσίαν [tēn metoikesian] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom τὴν, ovisna o prijedlogu μετά, tvorena od μετά (promjena) i οἶκος (kuća, prebivalište). Određeni član upućuje na općepoznati povijesni događaj, a prateći genitiv Βαβυλῶνος ima funkciju genitiva smjera odnosno odredišta ('preseljenje u Babilon'). Značenje: Riječ doslovno znači 'promjena prebivališta' ili 'preseljenje', čime Matej za opis babilonskog sužanjstva koristi izraz koji naglašava promjenu mjesta boravka, ali i očuvanje naroda koji i u tuđini ostaje nositelj obećanja.
4. rodi Izvornik: ἐγέννησεν [egennēsen] Gramatika: Glagol γεννάω u 3. licu jednine aorista aktivnog indikativa, koji označava svršenu, povijesno ostvarenu radnju u prošlosti; s muškim subjektom znači 'sploditi, postati ocem'. Značenje: Ponavljanje ovog glagola odmah nakon spomena babilonskog izgnanstva ima snažnu teološku poruku: unatoč Jeremijinu proroštvu o Jehonijinoj bezdjetnosti na prijestolju (Jer 22,30), Davidova i Abrahamova loza nije izumrla.
5. [akuzativni član uz ime] Izvornik: τὸν [ton] Gramatika: Određeni član muškog roda u akuzativu jednine koji stoji ispred nesklonjivih semitskih osobnih imena Σαλαθιήλ i Ζοροβαβέλ. Hrvatski jezik ga ne može izravno prenijeti kao zasebnu riječ, nego njegovu službu izražava padežnim nastavkom za akuzativ (-a). Značenje: Budući da se hebrejska imena Šealtiel i Zerubabel u grčkom ne dekliniraju, član τὸν je ključan gramatički pokazatelj izravnog objekta koji jamči jednoznačnost rodoslovnog lanca: jasno razgraničuje oca (u nominativu bez člana) od rođenog sina (u akuzativu s članom).
6. pak rodi Izvornik: δὲ ἐγέννησεν [de egennēsen] Gramatika: Spoj veznika δέ (CONJ) i aorista indikativa aktivnog ἐγέννησεν kojim se prethodni objekt u akuzativu (τὸν Σαλαθιήλ) preuzima kao novi subjekt u nominativu (Σαλαθιὴλ). Značenje: Vraćanjem na ustaljeni lančani obrazac rodoslovlja pokazuje se da se i u izgnanstvu obnavlja redoviti prijenos blagoslova s oca na sina, vodeći prema Zerubabelu kao vođi povratka u domovinu. Imena: - Babilon [Βαβυλών (gen. Βαβυλῶνος); heb. בָּבֶל (Bavel); akad. Bāb-ilim / Babulōnos] (grad) Znači: Vrata božja (akadski) / Pomutnja (hebrejski) Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog Bavel, dok izvorni akadski naziv Bāb-ilim (od bābu 'vrata' i ilu 'bog') znači 'Vrata božja' ili 'Vrata bogova'. U hebrejskoj predaji ime se povezuje s glagolskim korijenom b-l-l (בָּלַל - pomiješati, pobrkati). Tekst objašnjava: U Post 11,9 ime Babilon (Bavel) izričito se tumači teološkom etimologijom od glagola balal ('pobrkati, pomiješati'): 'Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor sve zemlje'.
- Jehonija [Ἰεχονίας; heb. יְכָנְיָה (Jekonja) / יְהוֹיָכִין (Jojakin) / Iechonias] (osoba) Znači: Jahve utvrđuje / Jahve će uspostaviti Tvorba: Grčki oblik Ἰεχονίας prenosi hebrejsko teoforsko ime יְכָנְיָה (Yekhonyah), tvoreno od glagolskog korijena כּוּן (kun - utvrditi, učvrstiti, uspostaviti) i skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Yah). Promjena imena: U Starom zavjetu ovaj judejski kralj javlja se pod nekoliko istoznačnih oblika imena s različitim poretkom sastavnica: Jojakin (יְהוֹיָכִין Yehoyakhin, 2 Kr 24,6-15), Jekonja (יְכָנְיָה Yekhonyah, 1 Ljet 3,16; Est 2,6) te skraćeno Konja (כָּנְיָהוּ Konyahu, Jer 22,24.28).
- Šealtiel [Σαλαθιήλ; heb. שְׁאַלְתִּיאֵל (Šealtiel) / Salathiēl] (osoba) Znači: Izmolio sam od Boga Tvorba: Grčki oblik Σαλαθιήλ (prema Septuaginti) potječe od hebrejskog teoforskog imena שְׁאַלְתִּיאֵל (Še'alti'el), složenog od perfekta 1. lica jednine glagola שָׁאַל (ša'al - pitati, tražiti, izmoliti) i imenice אֵל (El - Bog).
- Zerubabel [Ζοροβαβέλ; heb. זְרֻבָּבֶל (Zerubbavel); akad. Zēr-Bābili / Zorobabel] (osoba) Znači: Sjeme Babilona / Potomak Babilona Tvorba: Grčki oblik Ζοροβαβέλ dolazi od hebrejskog זְרֻבָּבֶל (Zerubbavel), što odgovara akadskom Zēr-Bābili, složenici od imenice zēru (heb. זֶרַע zera' - sjeme, potomstvo) i imena Babilon (Bavel / Bābili), označavajući onoga koji je začet ili rođen u babilonskom izgnanstvu.
Ovaj stih (Mt 1,12) predstavlja prijelomnu točku u Isusovu rodoslovlju, označavajući prijelaz iz mračnog doba babilonskog sužanjstva u vrijeme milosti, obnove i iščekivanja nade. Babilonsko izgnanstvo bilo je razdoblje nacionalnog poraza i osjećaja Božje napuštenosti, no prisutnost kralja Jekonije u rodoslovlju svjedoči o nepokolebljivoj Božjoj vjernosti Savezu i obećanjima danima Davidu, usprkos teškim grijesima naroda i njegovih vladara.
Osobe poput Zorobabela, unatoč tome što su rođene u dalekom sužanjstvu, odigrale su ključnu ulogu u ponovnoj izgradnji hrama i time postale neposredni proročki navještaj samog Isusa Krista. Bog kroz ovaj stih jasno poručuje da je suveren gospodar povijesti koji može donijeti život i ostvariti spasenje čak i iz najvećeg povijesnog sloma. Ljudski neuspjesi ne mogu zaustaviti dolazak obećanog Mesije.