Nakon izgona u Babilon, Jehonija rodi Šealtiela, Šealtiel rodi Zerubabela,
Nakon izgona u Babilon, Jehonija rodi Šealtiela, Šealtiel rodi Zerubabela,
Zerubabel rodi Abiuda, Abiud rodi Elijakima, Elijakim rodi Azora,
Azor rodi Sadoka, Sadok rodi Akima, Akim rodi Elijuda,
Elijud rodi Eleazara, Eleazar rodi Matana, Matan rodi Jakova,
Jakov rodi Josipa, muža Marijina, od koje je rođen Isus, koji se zove Krist.
Azor rodi Sadoka, Sadok rodi Akima, Akim rodi Elijuda,
A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.
Ἀζὼρ δὲ ἐγέννησεν τὸν Σαδώκ· Σαδὼκ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἀχίμ· Ἀχὶμ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἐλιούδ·
Azōr de egennēsen ton Sadōk Sadōk de egennēsen ton Achim Achim de egennēsen ton Elioud
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Azor pak rodi [tog] Sadoka, Sadok pak rodi [tog] Ahima, Ahim pak rodi [tog] Eliuda,"
Ἀζὼρ (Azor)
Hrvatski prijevodAzor; Izvornik: grč. Ἀζώρ (hebr. עַזּוּר
Azur); TransliteracijaAzōr; Gramatičke nijanse: Vlastita imenica u nominativu koja služi kao subjekt prvog dijela rečenice. Teološko značenje: Predstavlja kariku u Isusovom rodoslovlju nakon babilonskog sužanjstva. Ime znači 'Pomoć' ili 'Onaj koji pomaže', ukazujući na Božju pomoć preživjelom ostatku Izraela. δὲ (pak / a)
Hrvatski prijevodpak / a; Izvornik: grč. δέ; Transliteracija: de; Gramatičke nijanse: Postpozitivni veznik koji izražava nadovezivanje, nastavak radnje ili blagu suprotnost. Teološko značenje: U rodoslovljima (kao u Mateju 1) služi za uspostavljanje neprekinutog i ritmičnog lanca, naglašavajući kontinuitet i sigurnost ispunjenja Božjeg plana kroz generacije. ἐγέννησεν (rodi)
Hrvatski prijevodrodi / je rodio; Izvornik: grč. γεννάω (gennaō); Transliteracija: egennēsen; Gramatičke nijanse: Glagol u aoristu, aktivnom indikativu, 3. lice jednine. Aorist ukazuje na dovršenu povijesnu radnju. Teološko značenje: Ključni glagol genealogije koji ne označava samo biološko podrijetlo, već i legalni prijenos prava i obećanja danih Abrahamu i Davidu, koja se prenose na Isusa Krista. τὸν ([tog])
Hrvatski prijevod(nema izravnog ekvivalenta, označava određeni objekt / tog); Izvornik: grč. ὁ (ho); Transliteracija: ton; Gramatičke nijanse: Određeni član u akuzativu muškog roda jednine. Teološko značenje: Korištenje određenog člana ispred vlastitih imena u grčkom naglašava specifičnost te osobe kao povijesnog pojedinca s točno određenom ulogom u Božjem naumu. Σαδώκ (Sadoka)
Hrvatski prijevodSadoka / Sadok; Izvornik: grč. Σαδώκ (hebr. צָדוֹק
Cadok); TransliteracijaSadōk; Gramatičke nijanse: Vlastita imenica koja se prvo pojavljuje kao izravni objekt (akuzativ), a zatim postaje subjekt sljedeće klauze (nominativ). Teološko značenje: Ime znači 'Pravedan'. Odražava težnju postegzilskih Židova za pravednošću pred Bogom i iščekivanjem pravednog Mesije. Ἀχίμ (Ahima)
Hrvatski prijevodAhima / Ahim; Izvornik: grč. Ἀχίμ (nesigurno hebrejsko podrijetlo); Transliteracija: Achim; Gramatičke nijanse: Vlastita imenica, prvo akuzativ pa nominativ. Teološko značenje: Osoba poznata samo iz ovog biblijskog rodoslovlja. Njegovo mjesto ukazuje na to da je Bog očuvao kraljevsku lozu Mesije kroz skrivene i ponizne pojedince o kojima povijest nije zabilježila velika djela. Ἐλιούδ (Eliuda)
Hrvatski prijevodEliuda; Izvornik: grč. Ἐλιούδ (hebr. אֵלִיהוּד
Elihud); TransliteracijaElioud; Gramatičke nijanse: Vlastita imenica, u akuzativu kao objekt rađanja. Teološko značenje: Ime znači 'Bog mog veličanstva' ili 'Bog je (moja) slava'. Njegovo ime izražava vjeru te generacije u Božju suverenost i slavu, unatoč tome što su Židovi tada bili pod tuđinskom vlašću.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (Mt 1,14) pripada završnom dijelu Isusovog rodoslovlja koje prati generacije nakon babilonskog sužanjstva. Monotoni ritam rađanja, naglašen ponavljanjem glagola 'egennēsen' (rodi), služi kao snažan teološki iskaz o povijesnoj autentičnosti Isusovog ljudskog podrijetla i Njegovom neospornom pravu na Davidovo prijestolje. Bog vjerno čuva svoju obećanu lozu kroz stoljeća.
Iako su imena spomenuta u ovom stihu (Azor, Sadok, Ahim, Eliud) gotovo potpuno nepoznata izvan Matejevog evanđelja, upravo ta činjenica nosi duboku poruku. Ona svjedoči da suvereni Božji plan spasenja napreduje nečujno, oslanjajući se ne samo na slavne kraljeve i proroke, već i na 'obične' ljude. Njihova imena, koja redom ističu Božju pomoć, pravednost i slavu, svjedočanstvo su nade usred povijesne tame i iščekivanja potpunog ispunjenja Božjih obećanja u Isusu Kristu.