Matej 1,16 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Jakov pak rodi Josipa, muža Marije, iz koje bi rođen Isus, onaj zvani Krist."

1. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik koji povezuje završnu kariku rodoslovlja s prethodnim stihom. U ovom stihu prelazi iz puke sastavne službe u blago suprotnu, jer uvodi rečenicu koja će dramatično prekinuti dotadašnji obrazac. Značenje: Označava prijelaz s dugog niza predaka na vrhunac i konačno ispunjenje cijelog rodoslovlja.

2. rodi Izvornik: ἐγέννησεν [egennēsen] Gramatika: Indikativ aorista aktivnog, 3. lice jednine glagola γεννάω. Ovo je posljednji, trideset i deveti put u rodoslovlju da se rabi aktivni oblik glagola za očinsko rađanje, primijenjen na odnos Jakova prema Josipu, ali ne i Josipa prema Isusu. Značenje: Potvrđuje da je Josip stvarni i zakoniti potomak Davidove loze, čime je osigurano njegovo pravo da Isusu prenese zakonsko davidovsko sinovstvo.

3. muža Marije Izvornik: τὸν ἄνδρα Μαρίας [ton andra Marias] Gramatika: Imenica ἀνήρ u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom (τὸν ἄνδρα) stoji u apoziciji prema imenu Ἰωσὴφ, dok je Μαρίας u genitivu jednine ženskog roda (genitiv pripadnosti/odnosa). Umjesto očekivanog nastavka 'a Josip rodi...', evanđelist prekida niz i Josipa definira njegovim bračnim odnosom prema Mariji. Značenje: Ističe Josipov zakonski položaj Marijina muža, po kojemu Isus zakonito pripada kući Davidovoj iako Josip nije njegov biološki otac.

4. iz koje Izvornik: ἐξ ἧς [ex hēs] Gramatika: Prijedlog ἐξ (oblik od ἐκ ispred vokala, 'iz, od') s odnosnom zamjenicom ἧς u genitivu jednine ženskog roda. Ženski rod i jednina zamjenice gramatički se mogu odnositi isključivo na Mariju, a nipošto na Josipa niti na oboje zajedno. Značenje: Gramatički precizno isključuje Josipovo tjelesno očinstvo i potvrđuje da je Marija jedino ljudsko vrelo Isusova tjelesnog rođenja.

5. bi rođen Izvornik: ἐγεννήθη [egennēthē] Gramatika: Indikativ aorista pasivnog, 3. lice jednine glagola γεννάω. Nagli prijelaz s aktivnog ἐγέννησεν ('rodi') na pasivni ἐγεννήθη ('bi rođen') predstavlja teološki pasiv (passivum divinum), kojim se u biblijskom grčkom označava da je sam Bog neizrečeni vršitelj radnje. Značenje: Otkriva otajstvo djevičanskog začeća po Duhu Svetomu (usp. Mt 1,18.20): Isusov ulazak u povijest nije plod muške volje, nego izravnog Božjeg zahvata.

6. onaj zvani Izvornik: ὁ λεγόμενος [ho legomenos] Gramatika: Particip prezenta pasivnog u nominativu jednine muškog roda glagola λέγω, supstantiviran određenim članom ὁ. Prezentski vid participa ne označava puki nadimak, nego trajno i stvarno svojstvo po kojemu je subjekt prepoznat i priznat. Značenje: Spaja osobno ime povijesnog čovjeka Isusa s njegovim mesijanskim dostojanstvom, ispovijedajući da je upravo on obećani Krist. Imena: - Jakov [Ἰακώβ (heb. יַעֲקֹב Ya'aqov) / Iakōb] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Neka Bog štiti Tvorba: U biblijskoj tradiciji (usp. Post 25,26) povezuje se s hebrejskom imenicom עָקֵב (aqev - 'peta') i glagolom עָקַב (aqav - 'slijediti u stopu, potisnuti'), dok u zapadnosemitskoj onomastici skraćuje teoforsko ime Ya'aqov-El ('Neka Bog štiti').

- Josip [Ἰωσήφ (heb. יוֹסֵף Yosef) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka (Jahve) doda / Neka umnoži Tvorba: Potječe od hebrejskog יוֹסֵף (Yosef), jusivnog oblika glagola יָסַף (yasaf - 'dodati, pridodati, uvećati'), a u narodnoj etimologiji (usp. Post 30,23-24) povezuje se i s korijenom אָסַף (asaf - 'oduzeti, ukloniti sramotu').

- Marija [Μαρία (heb. מִרְיָם Miryam, aram. מַרְיָם Maryam) / Maria] (osoba) Znači: Ljubljena / Uzvišena (ili: Gorčina) Tvorba: Grčki oblik Μαρία dolazi preko aramejskog Maryam od hebrejskog מִרְיָם (Miryam); etimologija nije posve pouzdana te se najčešće izvodi iz egipatskog korijena mry ('ljubljena') ili semitskih korijena rwm ('uzvišena') odnosno mrr ('gorčina').

- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשׁוּעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prijevod je kasnohebrejskog i aramejskog imena יֵשׁוּעַ (Yeshua), skraćenog od יְהוֹשׁוּעַ (Yehoshua), koje je složeno od teoforskog elementa יְהוֹ- (Yeho - 'Jahve') i glagolskog korijena יָשַׁע (yasha - 'spasiti, izbaviti'). Tekst objašnjava: U neposrednom nastavku poglavlja (Mt 1,21) tekst izričito tumači ime: 'nadjenut ćeš mu ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.

- Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ Mashiach, aram. מְשִׁיחָא Meshicha) / Christos] (ostalo) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev Χριστός (od glagola χρίω chriō - 'pomazati uljem') doslovni je prijevod hebrejskog naslova מָשִׁיחַ (Mashiach - 'Pomazanik', od glagola מָשַׁח mashach - 'pomazati'), koji je u Novom zavjetu uz Isusovo ime postao i njegovo vlastito ime.

Stih Matej 1:16 predstavlja vrhunac i ključnu prekretnicu Matejevog rodoslovlja. Kroz pažljivu gramatičku konstrukciju — oštar prelazak s aktivnog glagola za očinstvo na pasivni oblik ('bi rođen') te korištenje isključivo ženske odnosne zamjenice ('iz koje') — evanđelist suptilno, ali nedvosmisleno naučava djevičansko začeće. Josip je pravno integriran kao 'muž Marije', čime Isus legalno baštini Davidovo prijestolje po zakonskoj liniji, dok Njegovo biološko očinstvo ostaje isključivo nadnaravno i božansko.

Ovim stihom se također daje jasna teološka deklaracija nazivajući Isusa onim 'koji se zove Krist'. Time Matej zaokružuje dugu povijest Izraela i genealoških iščekivanja, naglašavajući da Isus iz Nazareta nije samo obećani Davidov potomak i čovjek rođen od žene, već stvarni Mesija – Pomazanik Božji u kojemu se ispunjavaju sva starozavjetna obećanja spasenja za cijelo čovječanstvo.