Azor rodi Sadoka, Sadok rodi Akima, Akim rodi Elijuda,
Azor rodi Sadoka, Sadok rodi Akima, Akim rodi Elijuda,
Elijud rodi Eleazara, Eleazar rodi Matana, Matan rodi Jakova,
Jakov rodi Josipa, muža Marijina, od koje je rođen Isus, koji se zove Krist.
Ukupan broj pokoljenja jest, dakle: četrnaest od Abrahama do Davida, četrnaest od Davida do izgona u Babilon, četrnaest od izgona u Babilon do Krista.
Evo koje bi podrijetlo Isusa Krista. Marija, njegova majka, bijaše dana za udaju Josipu; no, prije nego što su počeli živjeti zajedno, ona zatrudni po Duhu Svetom.
Jakov rodi Josipa, muža Marijina, od koje je rođen Isus, koji se zove Krist.
A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Hrista.
Ἰακὼβ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰωσὴφ τὸν ἄνδρα Μαρίας ἐξ ἧς ἐγεννήθη Ἰησοῦς ὁ λεγόμενος Χριστός.¶
Iakōb de egennēsen ton Iōsēph ton andra Marias ex hēs egennēthē Iēsous ho legomenos Christos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jakov pak rodi Josipa muža Marije, iz koje bi rođen Isus zvani Krist."
Jakov (Ἰακὼβ, Iakōb): Vlastito ime, označava Josipovog oca. Ponavljanje starozavjetnog imena patrijarha povezuje povijest Izraela. pak / a (δὲ, de): Česta grčka partikula, veznik koji služi za nastavak priče ili blagu suprotnost, ovdje nastavlja genealogiju. rodi (ἐγέννησεν, egennēsen): Od glagola 'gennaō' (γεννάω). Aorist, indikativ, aktivni, treće lice jednine. U Matejevom rodoslovlju označava liniju naravnog biološkog očinstva koje se nizalo generacijama. Josipa (τὸν Ἰωσὴφ, ton Iōsēph): Akuzativ s određenim članom. Josip je izravni objekt glagola 'rodi'. muža (τὸν ἄνδρα, ton andra): Od 'anēr' (ἀνήρ) - čovjek, muž. Akuzativ jednine. Ovdje nastaje značajan prekid uobičajenog niza ('A rodi B') - Josip se ne naziva Isusovim ocem, već Marijinim mužem. Marije (Μαρίας, Marias): Ime Isusove majke u genitivu jednine. Neuobičajeno uvođenje žene u genealogiju usmjerava pažnju na nju. iz / od (ἐξ, ex): Prijedlog koji ukazuje na izvor. Tjelesno rođenje proizlazi isključivo iz nje. koje (ἧς, hēs): Odnosna zamjenica (ὃς ἣ ὃ) u genitivu, jednina, ženski rod. Gramatički se isključivo veže uz Mariju, čime se namjerno isključuje Josipa iz biološkog očinstva Isusa. bi rođen (ἐγεννήθη, egennēthē): Glagol 'gennaō' (γεννάω) u aoristu, indikativu, pasivnom (za razliku od dotadašnjeg aktivnog oblika). Ova promjena oblika često se naziva 'passivum divinum' (božanski pasiv) i teološki ukazuje na to da Isusovo rođenje nije rezultat ljudskog očinstva, već suverenog božanskog djelovanja Duha Svetoga. Isus (Ἰησοῦς, Iēsous): Grčka transliteracija hebrejskog imena 'Ješua' ili 'Jehošua', što u prijevodu znači 'Jahve spašava'. zvani (ὁ λεγόμενος, ho legomenos): Particip prezenta pasivni glagola 'legō' (λέγω - govoriti, zvati). Doslovno 'onaj kojeg zovu' ili 'nazvani'. Krist (χριστός, christos): Doslovni grčki prijevod hebrejske riječi 'Mesija' (Mašijah), što znači 'Pomazanik'. Označava Isusovu titulu obećanog Spasitelja, Proroka, Svećenika i Kralja.
Stih Matej 1:16 predstavlja vrhunac i ključnu prekretnicu Matejevog rodoslovlja. Kroz pažljivu gramatičku konstrukciju — oštar prelazak s aktivnog glagola za očinstvo na pasivni oblik ('bi rođen') te korištenje isključivo ženske odnosne zamjenice ('iz koje') — evanđelist suptilno, ali nedvosmisleno naučava djevičansko začeće. Josip je pravno integriran kao 'muž Marije', čime Isus legalno baštini Davidovo prijestolje po zakonskoj liniji, dok Njegovo biološko očinstvo ostaje isključivo nadnaravno i božansko.
Ovim stihom se također daje jasna teološka deklaracija nazivajući Isusa onim 'koji se zove Krist'. Time Matej zaokružuje dugu povijest Izraela i genealoških iščekivanja, naglašavajući da Isus iz Nazareta nije samo obećani Davidov potomak i čovjek rođen od žene, već stvarni Mesija – Pomazanik Božji u kojemu se ispunjavaju sva starozavjetna obećanja spasenja za cijelo čovječanstvo.