Jakov pak rodi Josipa, muža Marije, od koje bi rođen Isus zvani Krist.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jakov pak rodi Josipa, muža Marije, od koje bi rođen Isus zvani Krist.
Svih je dakle pokoljenja od Abrahama do Davida četrnaest pokoljenja, i od Davida do preseljenja u Babilon četrnaest pokoljenja, i od preseljenja u Babilon do Krista četrnaest pokoljenja.
A postanak Isusa Krista bijaše ovako: kad Njegova majka Marija bi zaručena s Josipom, prije negoli se sastadoše, nađe se da je trudna po Duhu Svetomu.
A Josip, muž njezin, budući da bijaše pravedan i ne htjede je izvrgnuti sramoti, naumi je potajno otpustiti.
A dok on o tome razmišljaše, gle, anđeo Gospodnji ukaza mu se u snu govoreći: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
A postanak Isusa Krista bijaše ovako: kad Njegova majka Marija bi zaručena s Josipom, prije negoli se sastadoše, nađe se da je trudna po Duhu Svetomu.
A rođenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga.
Τοῦ δὲ Ἰησοῦ Χριστοῦ ἡ γένεσις οὕτως ἦν· μνηστευθείσης γὰρ τῆς μητρὸς αὐτοῦ Μαρίας τῷ Ἰωσήφ, πρὶν ἢ συνελθεῖν αὐτοὺς εὑρέθη ἐν γαστρὶ ἔχουσα ἐκ πνεύματος ἁγίου.
Tou de Iēsou Christou hē genesis houtōs ēn mnēsteutheisēs gar tēs mētros autou Marias tō Iōsēph prin ē sunelthein autous heurethē en gastri echousa ek pneumatos hagiou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Isusa Krista postanak ovako bijaše: zaručene majke njegove Marije Josipu, prije nego sastati se njih, nađe se u utrobi imajuća od Duha Svetoga."
1. A Isusa Krista postanak Izvornik: Τοῦ δὲ Ἰησοῦ Χριστοῦ ἡ γένεσις [Tou de Iēsou Christou hē genesis] Gramatika: Postpozitivni veznik δὲ (a, pak) uvodi prijelaz s popisa rodoslovlja na pripovijest, dok je posvojni genitiv Τοῦ Ἰησοῦ Χριστοῦ s određenim članom stavljen na samo čelo rečenice radi snažnog isticanja (emfaza) ispred imenice u nominativu ἡ γένεσις. Značenje: Imenica γένεσις (postanak, podrijetlo, rođenje) izravno odjekuje uvodnom riječju evanđelja (Mt 1,1: Βίβλος γενέσεως). Time Matej pokazuje kako se na prethodni niz pokoljenja nadovezuje sam čin Mesijina utjelovljenja koji nadilazi uobičajeno ljudsko rađanje.
2. ovako bijaše Izvornik: οὕτως ἦν [houtōs ēn] Gramatika: Prilog načina οὕτως (ovako, na ovaj način) uz glagol εἰμί u imperfektu aktivnom indikativa, 3. lice jednine (ἦν). Imperfekt ovdje opisuje okvirno stanje i tijek zbivanja koji se razlažu u nastavku rečenice. Značenje: Svečana uvodna formula koja usmjerava čitateljevu pozornost na izvanredne povijesne i nadnaravne okolnosti Kristova začeća.
3. zaručene majke njegove Marije Josipu Izvornik: μνηστευθείσης τῆς μητρὸς αὐτοῦ Μαρίας τῷ Ἰωσήφ [mnēsteutheisēs tēs mētros autou Marias tō Iōsēph] Gramatika: Konstrukcija genitiva apsolutnog koju otvara particip aorista pasivnog u genitivu jednine ženskog roda (μνηστευθείσης od μνηστεύω – zaručiti). Aoristni vid označava radnju koja je već pravno sklopljena prije radnje glavnog glagola, a dativ τῷ Ἰωσήφ označava osobu za koju je zaručena. Značenje: U židovskom pravu zaruke (kiddushin ili erusin) bile su pravno obvezujući prvi stupanj braka: zaručnica se već smatrala zakonitom ženom, premda je još oko godinu dana boravila u roditeljskom domu prije svečanog uvođenja u muževu kuću.
4. prije nego sastati se njih Izvornik: πρὶν ἢ συνελθεῖν αὐτοὺς [prin ē sunelthein autous] Gramatika: Vremenska konstrukcija priloga πρὶν i veznika ἢ (prije nego) s akuzativom s infinitivom drugog aorista aktivnog (συνελθεῖν od συνέρχομαι – sastati se, doći zajedno), gdje je zamjenica αὐτοὺς subjekt infinitiva u akuzativu. Značenje: Glagol συνέρχομαι označava i početak zajedničkog stanovanja pod istim krovom i bračno sjedinjenje. Izraz nedvojbeno potvrđuje Marijino djevičanstvo jer se začeće dogodilo prije početka bračnog suživota s Josipom.
5. nađe se u utrobi imajuća Izvornik: εὑρέθη ἐν γαστρὶ ἔχουσα [heurethē en gastri echousa] Gramatika: Glagol εὑρίσκω u aoristu pasivnom indikativa, 3. lice jednine (εὑρέθη), dopunjen predikatnim participom prezenta aktivnog u nominativu jednine ženskog roda (ἔχουσα) i prijedložnim izrazom ἐν γαστρὶ (grčki idiom za trudnoću: 'imati u utrobi'). Aorist εὑρέθη označava trenutak kada je njezino trajno stanje (ἔχουσα u prezentu) postalo očito. Značenje: Pasivni oblik 'nađe se' (pokaza se, ustanovi se) naglašava objektivnu spoznaju i iznenađenje pred činjenicom trudnoće, isključujući ljudsko planiranje te upućujući na Božji zahvat.
6. od Duha Svetoga Izvornik: ἐκ πνεύματος ἁγίου [ek pneumatos hagiou] Gramatika: Prijedlog ἐκ (iz, od) s genitivom jednine srednjeg roda bez određenog člana (πνεύματος ἁγίου). Prijedlog ἐκ označava stvarni izvor i podrijetlo, a odsutnost člana u grčkom stavlja naglasak na božansku kakvoću i stvarateljsku silu Duha. Značenje: Izravno otkriva božanski uzrok Marijine trudnoće: Isusovo začeće nije plod ljudske volje ni tjelesnog sjedinjenja, nego novo stvaranje po Duhu Svetom. Imena: - Isus [Ἰησοῦς, u tekstu genitiv Ἰησοῦ (hebr./aram. יֵשׁוּעַ, Yešua', skraćeno od יְהוֹשֻׁעַ, Yehošua') / Iēsou] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Teoforno ime složeno od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Yeho- / Yo-) i hebrejskog glagolskog korijena y-š-' (yaša' - spasiti, izbaviti). Tekst objašnjava: U neposrednom kontekstu (Mt 1,21) anđeo tumači ime riječima: 'nadjenut ćeš mu ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.
- Krist [Χριστός, u tekstu genitiv Χριστοῦ (odg. hebr. מָשִׁיחַ, Mašiah) / Christou] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Tvoreno od grčkog glagola χρίω (chriō - mazati, pomazati uljem) s nastavkom -τός za glagolski pridjev trpni; izravan je prijevod hebrejskog naslova Mašiah (Mesija).
- Marija [Μαρία, u tekstu genitiv Μαρίας (hebr. מִרְיָם, Miryam; aram. מַרְיָם, Maryam) / Marias] (osoba) Znači: uzvišena / ljubljena (etimologija nije posve pouzdana) Tvorba: Točna jezična etimologija hebrejskog imena Miryam nije sa sigurnošću utvrđena: najčešće se izvodi iz egipatskog korijena mry (ljubljena) ili semitskih korijena m-r-r (gorčina), m-r-y (buntovna) odnosno r-w-m (uzvišena).
- Josip [Ἰωσήφ (hebr. יוֹסֵף, Yosef) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka [Jahve] doda / uveća Tvorba: Potječe od hebrejskog glagola yasaf (dodati, pridodati, umnožiti) u željnom (jusivnom) obliku s podrazumijevanim božanskim subjektom. Tekst objašnjava: U Post 30,24 Rahela pri rođenju praoca Josipa tumači ime igrom riječi s korijenima 'asaf (oduzeti: 'Bog je uklonio moju sramotu') i yasaf (dodati: 'Neka mi Jahve doda drugoga sina').
Ovaj stih (Matej 1,18) postavlja teološki i povijesni temelj za kršćansko shvaćanje utjelovljenja i djevičanskog začeća. S jedne strane, evanđelist uspostavlja zemaljski pravni kontekst kroz Marijine obvezujuće zaruke s Josipom, što je ključno kako bi Isus legalno bio pribrojen Davidovoj lozi iz koje mesija mora doći.
S druge strane, stih nepobitno naglašava isključivo božansko podrijetlo Isusa Krista. Izričitom tvrdnjom da je Marija začela 'od Duha Svetoga' prije bilo kakvog bračnog sjedinjenja s Josipom, tekst isključuje bilo kakvo ljudsko očinstvo. Isus je time predstavljen kao jedinstveni Bogočovjek, čiji dolazak na svijet inicira sâm Bog kao potpuno novo stvaranje.