A postanak Isusa Krista bijaše ovako: kad Njegova majka Marija bi zaručena s Josipom, prije negoli se sastadoše, nađe se da je trudna po Duhu Svetomu.
A Josip, muž njezin, budući da bijaše pravedan i ne htjede je izvrgnuti sramoti, naumi je potajno otpustiti.
A dok on o tome razmišljaše, gle, anđeo Gospodnji ukaza mu se u snu govoreći: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
Rodit će pak Sina, i nadjenut ćeš Mu Ime Isus; jer On će spasiti narod Svoj od grijeha njihovih."
A sve se ovo dogodilo da se ispuni što bi rečeno od Gospodina po proroku koji govori:
A dok on o tome razmišljaše, gle, anđeo Gospodnji ukaza mu se u snu govoreći: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što je u njoj začelo od Duha je svetoga.
Ταῦτα δὲ αὐτοῦ ἐνθυμηθέντος ἰδοὺ ἄγγελος κυρίου κατ᾽ ὄναρ ἐφάνη αὐτῷ λέγων· Ἰωσὴφ υἱὸς Δαυίδ, μὴ φοβηθῇς παραλαβεῖν Μαρίαν τὴν γυναῖκά σου· τὸ γὰρ ἐν αὐτῇ γεννηθὲν ἐκ πνεύματός ἐστιν ἁγίου.
Tauta de autou enthumēthentos idou angelos kuriou kat᾽ onar ephanē autō legōn Iōsēph huios Dauid mē phobēthēas paralabein Marian tēn gunaika sou to gar en autēa gennēthen ek pneumatos estin hagiou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo pak njega promislivšeg, evo anđeo Gospodinov u snu pojavi se njemu govoreći: Josipe, sine Davida, ne poboj se uzeti k sebi Mariju, tu ženu tvoju; ono naime u njoj začeto iz Duha jest Svetoga."
1. Ovo pak njega promislivšeg Izvornik: Ταῦτα δὲ αὐτοῦ ἐνθυμηθέντος [Tauta de autou enthumēthentos] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od zamjenice αὐτοῦ u genitivu jednine i aoristnog pasivnog (deponentnog) participa ἐνθυμηθέντος glagola ἐνθυμέομαι, uz prijelaznu česticu δέ i izravni objekt Ταῦτα u akuzativu množine srednjeg roda. Aoristni particip izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu ukazanja, označavajući trenutak kada je Josip u duhu već donio promišljenu odluku. Značenje: Glagol ἐνθυμέομαι (od θυμός - duh, srce, nutrina) opisuje duboko unutarnje previranje i savjesno promišljanje. Božja intervencija dolazi tek nakon što je pravedni Josip iscrpio vlastitu moralnu prosudbu u želji da zaštiti Mariju.
2. u snu pojavi se Izvornik: κατ᾽ ὄναρ ἐφάνη [kat᾽ onar ephanē] Gramatika: Prijedložni izraz κατ᾽ ὄναρ (specifičan za Matejevo evanđelje) uz drugi aorist pasivni indikativa trećeg lica jednine ἐφάνη glagola φαίνω. Pasivni oblik ovdje ima medijalno-neprijelazno značenje ('pokaza se', 'zasja', 'postade vidljiv'), a aorist bilježi iznenadan i cjelovit događaj objave. Značenje: Objava u snu nadovezuje se na starozavjetnu tradiciju Božjeg komuniciranja s patrijarsima, osobito sa starozavjetnim Josipom. Time se naglašava da Božje vodstvo nadilazi ljudske planove i otvara novu etapu povijesti spasenja.
3. sine Davida Izvornik: υἱὸς Δαυίδ [huios Dauid] Gramatika: Imenica υἱός u nominativu jednine muškog roda stoji u službi vokativa kao apozicija imenu Ἰωσήφ, dok je Δαυίδ u genitivu podrijetla. U novozavjetnom grčkom nominativ često preuzima ulogu vokativa kod svečanog oslovljavanja i isticanja titule. Značenje: Anđeo oslovljava Josipa kraljevskim i mesijanskim naslovom 'sine Davida' kako bi ga podsjetio na njegovu ulogu u Božjem naumu. Zakonskim prihvaćanjem djeteta Josip će na Isusa prenijeti pravno Davidovo potomstvo i pravo na mesijansko prijestolje.
4. ne poboj se uzeti k sebi Izvornik: μὴ φοβηθῇς παραλαβεῖν [mē phobēthēas paralabein] Gramatika: Zabrana izražena niječnom česticom μή i aoristnim pasivnim konjunktivom drugog lica jednine φοβηθῇς, na koji se nadovezuje dopunski drugi aorist aktivni infinitiva παραλαβεῖν. Aoristni konjunktiv u zabrani traži prekid i odbacivanje konkretnog straha pred donošenjem odluke. Značenje: Glagol παραλαμβάνω tehnički je izraz za drugi korak židovskog braka (nisuin), odnosno svečano uvođenje zaručnice u mužev dom. Josipov strah nije bio kukavičluk, nego sveto strahopoštovanje i bojazan da ne prekrši Zakon ili ne omete Božje djelo.
5. ono naime u njoj začeto Izvornik: τὸ γὰρ ἐν αὐτῇ γεννηθὲν [to gar en autēa gennēthen] Gramatika: Supstantivirani aoristni pasivni particip srednjeg roda jednine τὸ γεννηθέν glagola γεννάω, unutar kojeg su u atributivnom položaju umetnuti uzročni veznik γάρ i prijedložni izraz ἐν αὐτῇ. Aoristni pasiv označava već izvršeno začeće čiji je uzročnik izvan ljudskog djelovanja, a srednji rod usmjerava pažnju na samo otajstvo novog života. Značenje: Veznik γάρ donosi ključno obrazloženje zašto Josip ne treba strahovati: Marijina trudnoća nije plod nevjere, nego Božjeg zahvata. Začeće je već stvarnost u njoj i nosi pečat božanskog podrijetla.
6. iz Duha jest Svetoga Izvornik: ἐκ πνεύματός ἐστιν ἁγίου [ek pneumatos estin hagiou] Gramatika: Prijedlog podrijetla ἐκ s genitivom jednine srednjeg roda πνεύματος ἁγίου, pri čemu je kopula ἐστιν umetnuta između imenice i pridjeva (hiperbaton). Odsutnost određenog člana ispred πνεύματος ἁγίου stavlja naglasak na samu božansku narav i kvalitetu Duha kao izvora začeća. Značenje: Prijedlog ἐκ označava izravno izvorište i stvaralački uzrok: dijete u Mariji potječe od stvaralačke sile Duha Svetoga. Kao što je Božji Duh lebdio nad vodama pri prvom stvaranju, tako sada u Marijinoj utrobi započinje novo stvaranje. Imena: - Josip [Ἰωσὴφ (heb. יוֹסֵף Yōsēp̄) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka (Bog) pridoda / umnoži Tvorba: Potječe od hebrejskog glagola yāsap̄ (dodati, uvećati, ponoviti) u jusivnom obliku, čime se izražava molitva i vjera da će Bog podariti još potomstva.
- David [Δαυίδ (heb. דָּוִד Dāwīḏ) / Dauid] (osoba) Znači: Ljubljeni / miljenik Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog korijena dwd (ljubiti) ili imenice dōḏ (ljubljeni, dragi), što označava osobu koja je posebno ljubljena.
- Marija [Μαρίαν / Μαρία (heb. מִרְיָם Miryām, aram. מַרְיָם Maryām) / Marian] (osoba) Znači: Ljubljena / uzvišena / gorčina (etimologija nesigurna) Tvorba: Grčki oblik semitskog imena Mirjam čija točna etimologija nije sa sigurnošću utvrđena; najčešće se izvodi iz egipatskog korijena mry (ljubljena) ili zapadnosemitskih korijena mrr (gorčina) odnosno rwm (biti uzvišena).
Ovaj stih (Matej 1,20) predstavlja prijelomni trenutak u evanđelju gdje se božanska milost izravno upliće u ljudsku krizu. Josipova ljudska pravednost, vođena starozavjetnim Zakonom koji bi ga nagonio da potajno otpusti Mariju, biva prosvijetljena anđeoskom porukom koja ga oslobađa straha. Bog, obraćajući mu se kao 'sinu Davidovu', ne samo da rješava njegovu nutarnju sumnju, već mu povjerava spasonosnu ulogu: pravno i zemaljsko uvođenje Isusa u mesijansku Davidovu lozu.
Teološki centar ovog retka je jasna potvrda Isusovog jedinstvenog podrijetla. Izrazom 'ono začeto od Duha Svetoga' neosporno se uspostavlja dvostruki identitet Djeteta. Kroz Josipovo usvajanje bit će ispunjeno proročanstvo o Davidovom baštiniku, no po samom začeću, Isus je ontološki Sin Božji. Time se pred čitatelja stavlja duboko otajstvo Utjelovljenja – trenutak kada Bog ljudsku povijest obnavlja i zahvaća svojom božanskom, kreativnom silom.