Evo koje bi podrijetlo Isusa Krista. Marija, njegova majka, bijaše dana za udaju Josipu; no, prije nego što su počeli živjeti zajedno, ona zatrudni po Duhu Svetom.
Evo koje bi podrijetlo Isusa Krista. Marija, njegova majka, bijaše dana za udaju Josipu; no, prije nego što su počeli živjeti zajedno, ona zatrudni po Duhu Svetom.
Josip, njezin suprug, koji bijaše pravedan čovjek i koji je ne htjede javno ozloglasiti, odluči je potajice otpustiti.
On bijaše smislio ovaj naum, kad evo anđeo Gospodnji prikaza mu se u snu i reče mu: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, svoju suprugu: ono što bi stvoreno u njoj dolazi od Duha Svetoga."
I ona će roditi sina kojemu ćeš ti dati ime Isus, jer On je taj koji će spasiti svoj narod od njegovih grijeha.
Sve se to dogodilo da bi se ispunilo ono što Gospodin bijaše rekao putem proroka:
On bijaše smislio ovaj naum, kad evo anđeo Gospodnji prikaza mu se u snu i reče mu: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, svoju suprugu: ono što bi stvoreno u njoj dolazi od Duha Svetoga."
No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što je u njoj začelo od Duha je svetoga.
Ταῦτα δὲ αὐτοῦ ἐνθυμηθέντος ἰδοὺ ἄγγελος κυρίου κατ᾽ ὄναρ ἐφάνη αὐτῷ λέγων· Ἰωσὴφ υἱὸς Δαυίδ, μὴ φοβηθῇς παραλαβεῖν Μαρίαν τὴν γυναῖκά σου· τὸ γὰρ ἐν αὐτῇ γεννηθὲν ἐκ πνεύματός ἐστιν ἁγίου.
Tauta de autou enthumēthentos idou angelos kuriou kat᾽ onar ephanē autō legōn Iōsēph huios Dauid mē phobēthēas paralabein Marian tēn gunaika sou to gar en autēa gennēthen ek pneumatos estin hagiou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo pak njega promislivšega gle anđeo Gospodnji u snu ukaza se njemu govoreći: Josipe sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju tu ženu tvoju, ono naime u njoj začeto od Duha je Svetoga;"
1.ταῦτα ... ἐνθυμηθέντος (ovo ... promislivšega / dok je premišljao) Hrvatski: promislivšega Izvornik (grč.): ἐνθυμέομαι (enthymeomai) Gramatika: Aorist particip pasivni (s aktivnim značenjem) u genitivu apsolutnom (αὐτοῦ ἐνθυμηθέντος). Genitiv apsolutni u grčkom izražava vremensku ili uzročnu okolnost radnje ('dok je on o tome promišljao'). Teološko značenje: Korijen riječi vezan je uz 'thumos' (um, srce, strast), što označava duboko, brižno premišljanje i uzimanje k srcu. Josip ne djeluje impulzivno; on prolazi kroz nutarnju borbu tražeći ravnotežu između poslušnosti Zakonu i milosrđa prema Mariji.
2.ἰδοὺ (gle) Hrvatski: gle / evo Izvornik (grč.): ἰδού (idou) Gramatika: Pokazna čestica, povijesno aorist imperativ glagola 'vidjeti'. Teološko značenje: Služi kao dramatični literarni marker u biblijskim tekstovima koji skreće pozornost na iznenadnu, izvanrednu božansku intervenciju koja prekida tijek ljudskih misli i planova.
3.ἄγγελος κυρίου (anđeo Gospodnji) Hrvatski: anđeo Gospodnji Izvornik (grč.): ἄγγελος κυρίου (angelos kyriou) Gramatika: Imenica (ἄγγελος - glasnik) u nominativu uz genitiv posvojni (κυρίου). Teološko značenje: 'Kyrios' je grčki prijevod za starozavjetno Božje ime (Jahve). Ova fraza naglašava da poruka dolazi s apsolutnim božanskim autoritetom, donoseći izravnu objavu od Boga.
4.κατʼ ὄναρ (u snu) Hrvatski: u snu Izvornik (grč.): κατὰ ὄναρ (kata onar) Gramatika: Prijedlog 'kata' s akuzativom izražava način ili okolnost. Teološko značenje: Bog komunicira s Josipom kroz snove, čime se povlači snažna tipološka paralela sa starozavjetnim patrijarhom Josipom (koji je također bio sanjar i primao objave u Egiptu). To naglašava kontinuitet božanske providnosti i povijesti spasenja.
5.υἱὸς Δαυίδ (sine Davidov) Hrvatski: sine Davidov Izvornik (grč.): υἱὸς Δαυίδ (huios Dauid) Gramatika: Vokativ (često zadržava oblik nominativa u helenističkom grčkom) s genitivom podrijetla. Teološko značenje: Oslovljavajući ga ovako, anđeo podsjeća Josipa na njegov kraljevski identitet i ulogu. Da bi Isus bio prepoznat kao Mesija iz Davidove loze, Josip ga mora zakonito usvojiti, što se ostvaruje uzimanjem Marije u svoju kuću.
6.μὴ φοβηθῇς (ne boj se) Hrvatski: ne boj se Izvornik (grč.): φοβέομαι (phobeomai) Gramatika: Negacija 'me' s aoristom subjunktiva pasivnog (s aktivnim značenjem). Konstrukcija izražava zabranu započinjanja radnje ('nemoj početi strahovati' ili 'prestani se bojati'). Teološko značenje: Bog oslobađa Josipa straha od kršenja Mojsijeva zakona (koji bi zahtijevao kaznu za preljub) i od društvene sramote. Božja prisutnost donosi mir i nadilazi ljudska pravila.
7.παραλαβεῖν (uzeti) Hrvatski: uzeti / preuzeti k sebi Izvornik (grč.): παραλαμβάνω (paralambano) Gramatika: Aorist infinitiv aktivni. Teološko značenje: Ovo je pravni i društveni čin. Preuzimanjem Marije pod svoj krov, Josip je potpuno prihvaća kao zakonitu suprugu, čime se stvara obitelj i Djetetu osigurava zakonski otac i društveni status.
8.τὸ ... γεννηθὲν (ono začeto) Hrvatski: ono začeto / rođeno Izvornik (grč.): γεννάω (gennao) Gramatika: Aorist particip pasivni u srednjem rodu (τὸ γεννηθὲν). Teološko značenje: Upotreba srednjeg roda ('ono začeto', umjesto muškog 'onaj začeti') namjerno skreće fokus s Djeteta samo kao biološke osobe na samu ontološku stvarnost i misterij onoga što se događa u Marijinoj utrobi. To je izvanredno, sveto djelo.
9.ἐκ πνεύματός ... ἁγίου (od Duha Svetoga) Hrvatski: od Duha Svetoga Izvornik (grč.): ἐκ πνεύματος ἁγίου (ek pneumatos hagiou) Gramatika: Prijedlog 'ek' uz genitiv označava izvor, uzrok ili podrijetlo. Teološko značenje: Riječ 'pneuma' (duh, dah, vjetar) ukazuje na Božju kreativnu, životvornu silu (kao u Postanku pri stvaranju). Ovo je srž poruke: Isusovo začeće nije djelo ljudske volje ni čovjeka, već izravno čudo Božjeg Duha. Ovdje se biblijski utemeljuje doktrina o djevičanskom začeću.
Ovaj stih (Matej 1,20) predstavlja prijelomni trenutak u evanđelju gdje se božanska milost izravno upliće u ljudsku krizu. Josipova ljudska pravednost, vođena starozavjetnim Zakonom koji bi ga nagonio da potajno otpusti Mariju, biva prosvijetljena anđeoskom porukom koja ga oslobađa straha. Bog, obraćajući mu se kao 'sinu Davidovu', ne samo da rješava njegovu nutarnju sumnju, već mu povjerava spasonosnu ulogu: pravno i zemaljsko uvođenje Isusa u mesijansku Davidovu lozu.
Teološki centar ovog retka je jasna potvrda Isusovog jedinstvenog podrijetla. Izrazom 'ono začeto od Duha Svetoga' neosporno se uspostavlja dvostruki identitet Djeteta. Kroz Josipovo usvajanje bit će ispunjeno proročanstvo o Davidovom baštiniku, no po samom začeću, Isus je ontološki Sin Božji. Time se pred čitatelja stavlja duboko otajstvo Utjelovljenja – trenutak kada Bog ljudsku povijest obnavlja i zahvaća svojom božanskom, kreativnom silom.