A dok on o tome razmišljaše, gle, anđeo Gospodnji ukaza mu se u snu govoreći: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
Rodit će pak Sina, i nadjenut ćeš Mu Ime Isus; jer On će spasiti narod Svoj od grijeha njihovih."
A sve se ovo dogodilo da se ispuni što bi rečeno od Gospodina po proroku koji govori:
"Evo, djevica će začeti i rodit će Sina, i nadjenut će Mu Ime Emanuel", što prevedeno znači: "S nama Bog."
Probudivši se pak od sna, Josip učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji: uze k sebi ženu svoju,
A sve se ovo dogodilo da se ispuni što bi rečeno od Gospodina po proroku koji govori:
A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori:
Τοῦτο δὲ ὅλον γέγονεν ἵνα πληρωθῇ τὸ ῥηθὲν ὑπὸ τοῦ κυρίου διὰ τοῦ προφήτου λέγοντος·
Touto de holon gegonen ina plērōthēa to rhēthen hupo tou kuriou dia tou prophētou legontos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo pak sve dogodilo se da ispuni se ono rečeno od Gospodina putem tog proroka govorećeg:"
1. Ovo pak sve dogodilo se Izvornik: Τοῦτο δὲ ὅλον γέγονεν [Touto de holon gegonen] Gramatika: Pokazna zamjenica Τοῦτο i pridjev ὅλον u nominativu jednine srednjeg roda uz česticu δέ i drugi perfekt aktivni indikativa trećeg lica jednine γέγονεν glagola γίνομαι. Perfekt označava prošli događaj koji je u potpunosti izvršen, ali čije posljedice i značenje trajno ostaju na snazi u sadašnjosti. Značenje: Izraz 'ovo sve' obuhvaća čitav slijed čudesnog začeća, Josipove kušnje i anđelove objave. Upotrebom perfekta evanđelist naglašava da ti događaji nisu prolazna epizoda, nego trajni temelj novog Božjeg poretka.
2. da ispuni se Izvornik: ἵνα πληρωθῇ [ina plērōthēa] Gramatika: Namjerni (finalni) veznik ἵνα s aoristnim pasivnim konjunktivom trećeg lica jednine πληρωθῇ glagola πληρόω. Konstrukcija izražava Božju namjeru i svrhu, a pasiv je teološki (passivum divinum) jer je sam Bog onaj koji ispunjava svoje obećanje. Značenje: Ovo je prva od deset Matejevih formula ispunjenja kojima evanđelist pokazuje da se u Isusu ostvaruje punina Staroga zavjeta. Glagol πληρόω ne označava puko podudaranje događaja s tekstom, nego dovođenje proročke riječi do njezine konačne punine.
3. ono rečeno Izvornik: τὸ ῥηθὲν [to rhēthen] Gramatika: Supstantivirani aoristni pasivni particip u nominativu jednine srednjeg roda glagola λέγω (od osnove ἐρ-). Aoristni particip sažima proročku objavu kao jasno izgovorenu i neopozivu riječ iz prošlosti. Značenje: Pismo se ne promatra samo kao zapisano slovo, nego prvenstveno kao živa i autoritativna riječ koja je nekoć izgovorena, a sada prelazi u zbilju.
4. od Gospodina putem tog proroka Izvornik: ὑπὸ κυρίου διὰ τοῦ προφήτου [hupo kuriou dia tou prophētou] Gramatika: Dvostruka prijedložna konstrukcija s genitivima uz pasivni particip τὸ ῥηθέν: prijedlog ὑπό s genitivom (κυρίου) označava glavnog vršitelja radnje (izvornog autora), dok prijedlog διά s genitivom (τοῦ προφήτου) označava posrednika ili sredstvo. Značenje: Ova precizna gramatička razlika sažima biblijsko shvaćanje nadahnuća Pisma: Bog (Gospodin) je pravi i prvotni govornik proroštva, dok je prorok (Izaija) Njegov posrednik i glasnik.
5. govorećeg Izvornik: λέγοντος [legontos] Gramatika: Prezentni aktivni particip u genitivu jednine muškog roda glagola λέγω, koji se slaže s imenicom τοῦ προφήτου. Prezentni vid participa unosi živost i prikazuje proročki govor kao trajno prisutno svjedočanstvo. Značenje: Iako je prorok govorio stoljećima ranije, njegova riječ ne pripada mrtvoj prošlosti, nego upravo sada svjedoči i tumači događaj Kristova rođenja.
Ovaj stih (Matej 1:22) savršeno sažima jednu od glavnih teoloških tema Evanđelja po Mateju: Isus Krist je vrhunac i ispunjenje svih starozavjetnih obećanja i proročanstava. Cjelokupna povijest spasenja odvijala se prema Božjem suverenom planu i vodila je upravo prema ovom jedinstvenom trenutku utjelovljenja.
Gramatička i teološka preciznost grčkog izvornika, posebice razlika između prijedloga 'od' (Bog kao krajnji autor) i 'kroz' (prorok kao ljudski instrument), pruža nam duboki uvid u narav proročke riječi. Događaji oko Isusova rođenja nisu se dogodili slučajno, već sa specifičnom božanskom svrhom kako bi se ispunila nepogrešiva Riječ Gospodnja čije posljedice zauvijek mijenjaju povijest.