Ukupan broj pokoljenja jest, dakle: četrnaest od Abrahama do Davida, četrnaest od Davida do izgona u Babilon, četrnaest od izgona u Babilon do Krista.
Ukupan broj pokoljenja jest, dakle: četrnaest od Abrahama do Davida, četrnaest od Davida do izgona u Babilon, četrnaest od izgona u Babilon do Krista.
Evo koje bi podrijetlo Isusa Krista. Marija, njegova majka, bijaše dana za udaju Josipu; no, prije nego što su počeli živjeti zajedno, ona zatrudni po Duhu Svetom.
Josip, njezin suprug, koji bijaše pravedan čovjek i koji je ne htjede javno ozloglasiti, odluči je potajice otpustiti.
On bijaše smislio ovaj naum, kad evo anđeo Gospodnji prikaza mu se u snu i reče mu: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, svoju suprugu: ono što bi stvoreno u njoj dolazi od Duha Svetoga."
I ona će roditi sina kojemu ćeš ti dati ime Isus, jer On je taj koji će spasiti svoj narod od njegovih grijeha.
Josip, njezin suprug, koji bijaše pravedan čovjek i koji je ne htjede javno ozloglasiti, odluči je potajice otpustiti.
A Josif muž njezin, budući pobožan, ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.
Ἰωσὴφ δὲ ὁ ἀνὴρ αὐτῆς, δίκαιος ὢν καὶ μὴ θέλων αὐτὴν δειγματίσαι, ἐβουλήθη λάθρᾳ ἀπολῦσαι αὐτήν.¶
Iōsēph de ho anēr autēs dikaios ōn kai mē thelōn autēn deigmatisai eboulēthē lathra apolusai autēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Josip pak muž njen, pravedan budući i ne želeći nju osramotiti, naumi tajno otpustiti nju."
Josip (grč. Ἰωσὴφ, Iōsēph) - Vlastito ime hebrejskog podrijetla (heb. Yosef). Značajno u kontekstu povijesti spasenja i genealogije. muž (grč. ἀνήρ, anēr) - Imenica koja označava muškarca ili supruga. U židovskom pravu onog vremena, zaručnik se već smatrao pravnim suprugom, zbog čega je za prekid zaruka bio potreban formalni razvod. pravedan (grč. δίκαιος, dikaios) - Pridjev. Gramatički u nominativu jednine muškog roda. Teološki označava osobu koja živi u skladu s Božjim zakonom (Torom). Njegova 'pravednost' stvara nutarnji sukob: Zakon nalaže razvod zbog prividne nevjere, ali Josipova pravednost također obuhvaća milosrđe, zbog čega ne želi njezinu smrt ili javnu sramotu. budući (grč. ὢν, ōn) - Particip prezenta aktivnog glagola 'biti' (eimi). Označava trajno, kontinuirano stanje Josipovog karaktera; on je suštinski pravedan čovjek. ne želeći (grč. μὴ θέλων, mē thelōn) - Negacija (mē) uz particip prezenta aktivnog glagola 'željeti/htjeti' (thelō). Ukazuje na Josipovu svjesnu volju i odbijanje nanošenja štete, unatoč povrijeđenosti. osramotiti / javno izložiti (grč. δειγματίσαι, deigmatisai) - Aorist infinitiv aktivni glagola deigmatizō. Znači napraviti od nekoga javni primjer, izložiti sramoti ili kazni. Prema Ponovljenom zakonu (22,23-24), kazna za nevjeru zaručnice mogla je biti javno suđenje pa i kamenovanje. Josip to kategorički odbija. naumi / odluči (grč. ἐβουλήθη, eboulēthē) - Aorist indikativ pasivni (deponentni glagol) treće lice jednine od boulomai (željeti, namjeravati, odlučiti). Gramatika sugerira promišljenu, namjernu volju i odluku donesenu nakon dubokog razmišljanja, a ne nagli impuls. tajno (grč. λάθρᾳ, lathra) - Prilog koji znači potajno, u tajnosti. Josip planira uručiti otpusno pismo u prisutnosti minimalnog broja obaveznih svjedoka (dvojice), izbjegavajući javni sudski proces i skandal. otpustiti / razvesti se (grč. ἀπολῦσαι, apolysai) - Aorist infinitiv aktivni glagola apolyō (otpustiti, osloboditi, razvesti se). Odnosi se na pravni čin davanja potvrde o razvodu (get), koji je bio nužan za prekid pravno obvezujućih zaruka u tadašnjem židovskom društvu.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (1,19) duboko oslikava karakter Josipa i njegovu unutarnju borbu između stroge poslušnosti Mojsijevom zakonu i dubokog suosjećanja. Kao 'pravednik', on osjeća obvezu prekinuti zaruke s Marijom za koju pretpostavlja da mu je bila nevjerna, jer bi ignoriranje toga (kao i zadržavanje djeteta drugog muškarca u obitelji) značilo kršenje Zakona.
Ipak, njegova pravednost nije hladna ni legalistička; ona je ispunjena milosrđem i ljubavlju. Odlučivši se za tajni razvod, Josip pronalazi izlaz koji na najblaži način zadovoljava pravne zahtjeve, ali maksimalno štiti Marijin život i dostojanstvo. Time ovaj stih predstavlja svojevrsnu tranziciju starozavjetnog poimanja Zakona prema novozavjetnoj redefiniciji pravednosti kao vrline koja je apsolutno neodvojiva od milosti i ljubavi.