Svih je dakle pokoljenja od Abrahama do Davida četrnaest pokoljenja, i od Davida do preseljenja u Babilon četrnaest pokoljenja, i od preseljenja u Babilon do Krista četrnaest pokoljenja.
A postanak Isusa Krista bijaše ovako: kad Njegova majka Marija bi zaručena s Josipom, prije negoli se sastadoše, nađe se da je trudna po Duhu Svetomu.
A Josip, muž njezin, budući da bijaše pravedan i ne htjede je izvrgnuti sramoti, naumi je potajno otpustiti.
A dok on o tome razmišljaše, gle, anđeo Gospodnji ukaza mu se u snu govoreći: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
Rodit će pak Sina, i nadjenut ćeš Mu Ime Isus; jer On će spasiti narod Svoj od grijeha njihovih."
A Josip, muž njezin, budući da bijaše pravedan i ne htjede je izvrgnuti sramoti, naumi je potajno otpustiti.
A Josif muž njezin, budući pobožan, ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.
Ἰωσὴφ δὲ ὁ ἀνὴρ αὐτῆς, δίκαιος ὢν καὶ μὴ θέλων αὐτὴν δειγματίσαι, ἐβουλήθη λάθρᾳ ἀπολῦσαι αὐτήν.¶
Iōsēph de ho anēr autēs dikaios ōn kai mē thelōn autēn deigmatisai eboulēthē lathra apolusai autēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Josip pak, muž njezin, pravedan budući i ne hoteći nju osramotiti, naumi potajno otpustiti nju."
1. Josip pak, muž njezin Izvornik: Ἰωσὴφ δὲ ὁ ἀνὴρ αὐτῆς [Iōsēph de ho anēr autēs] Gramatika: Vlastito ime u nominativu jednine praćeno postpozitivnim veznikom δὲ (pak, a) koji prebacuje žarište pripovijesti s Marije na Josipovu reakciju, uz apoziciju ὁ ἀνὴρ αὐτῆς (određeni član + imenica u nominativu + posvojni genitiv ženskog roda). Značenje: Naziv ἀνὴρ (muž, suprug) potvrđuje da su zaruke u židovskom pravu već stvarale punovažnu bračnu svezu, pa je Josip imao zakonski položaj muža i odgovornost donijeti pravnu odluku.
2. pravedan budući Izvornik: δίκαιος ὢν [dikaios ōn] Gramatika: Predikatni pridjev u nominativu jednine muškog roda bez člana (δίκαιος) uz priložni particip prezenta aktivnog glagola εἰμί (ὤν). Particip prezenta izražava trajnu karakternu osobinu koja služi kao uzrok i temelj Josipova postupanja. Značenje: Biblijski pojam pravednika (hebr. צַדִּיק, cadik) označava čovjeka vjernog Božjem Zakonu, ali ovdje, povezan sa sljedećim participom, otkriva da se istinska starozavjetna pravednost očituje u sućuti i milosrđu.
3. i ne hoteći nju osramotiti Izvornik: καὶ μὴ θέλων αὐτὴν δειγματίσαι [kai mē thelōn autēn deigmatisai] Gramatika: Drugi priložni particip prezenta aktivnog (θέλων) zanijekan česticom μή (koja se u grčkom redovito koristi uz participe i izražava subjektivnu odluku volje), dopunjen infinitivom aorista aktivnog (δειγματίσαι) i objektom u akuzativu (αὐτήν). Značenje: Glagol δειγματίζω (od δεῖγμα – izložak, javni primjer) znači 'javno prokazati' ili 'izvrgnuti javnoj sramoti'. Josip odbija pokrenuti javni sudski postupak koji bi Mariju izložio javnom sramoćenju i strogosti Zakona (usp. Pnz 22,23-24).
4. naumi Izvornik: ἐβουλήθη [eboulēthē] Gramatika: Glagol βούλομαι u aoristu pasivnom (deponentnom) indikativa, 3. lice jednine. Za razliku od prethodnog glagola θέλω (htjeti po unutarnjoj sklonosti), βούλομαι označava promišljenu odluku donesenu nakon vaganja, a aorist označava konkretan zaključak do kojeg je Josip došao. Značenje: Pokazuje Josipovu razboritost i savjesno promišljanje kojim nastoji pronaći izlaz koji neće povrijediti ni svetost Zakona ni Marijin život i čast.
5. potajno otpustiti nju Izvornik: λάθρᾳ ἀπολῦσαι αὐτήν [lathra apolusai autēn] Gramatika: Prilog načina λάθρᾳ (potajno, u tajnosti) stavljen je ispred infinitiva aorista aktivnog (ἀπολῦσαι od ἀπολύω – odriješiti, otpustiti) kako bi se naglasio diskretan način izvršenja radnje nad izravnim objektom αὐτήν. Značenje: Glagol ἀπολύω tehnički je pravni izraz za razvrgnuće zaruka ili braka uručenjem otpusnog pisma (hebr. get). Otpustiti je 'potajno' značilo je uručiti otpusnicu pred samo dvojicom zakonski nužnih svjedoka, bez javnog suđenja i navođenja optužbe. Imena: - Josip [Ἰωσήφ (hebr. יוֹסֵף, Yosef) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka [Jahve] doda / uveća Tvorba: Potječe od hebrejskog glagola yasaf (dodati, pridodati, umnožiti) u željnom (jusivnom) obliku s podrazumijevanim božanskim subjektom. Tekst objašnjava: U Post 30,24 Rahela pri rođenju praoca Josipa tumači ime igrom riječi s korijenima 'asaf (oduzeti: 'Bog je uklonio moju sramotu') i yasaf (dodati: 'Neka mi Jahve doda drugoga sina').
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (1,19) duboko oslikava karakter Josipa i njegovu unutarnju borbu između stroge poslušnosti Mojsijevom zakonu i dubokog suosjećanja. Kao 'pravednik', on osjeća obvezu prekinuti zaruke s Marijom za koju pretpostavlja da mu je bila nevjerna, jer bi ignoriranje toga (kao i zadržavanje djeteta drugog muškarca u obitelji) značilo kršenje Zakona.
Ipak, njegova pravednost nije hladna ni legalistička; ona je ispunjena milosrđem i ljubavlju. Odlučivši se za tajni razvod, Josip pronalazi izlaz koji na najblaži način zadovoljava pravne zahtjeve, ali maksimalno štiti Marijin život i dostojanstvo. Time ovaj stih predstavlja svojevrsnu tranziciju starozavjetnog poimanja Zakona prema novozavjetnoj redefiniciji pravednosti kao vrline koja je apsolutno neodvojiva od milosti i ljubavi.