Elijud pak rodi Eleazara; Eleazar pak rodi Matana; Matan pak rodi Jakova;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Elijud pak rodi Eleazara; Eleazar pak rodi Matana; Matan pak rodi Jakova;
Jakov pak rodi Josipa, muža Marije, od koje bi rođen Isus zvani Krist.
Svih je dakle pokoljenja od Abrahama do Davida četrnaest pokoljenja, i od Davida do preseljenja u Babilon četrnaest pokoljenja, i od preseljenja u Babilon do Krista četrnaest pokoljenja.
A postanak Isusa Krista bijaše ovako: kad Njegova majka Marija bi zaručena s Josipom, prije negoli se sastadoše, nađe se da je trudna po Duhu Svetomu.
A Josip, muž njezin, budući da bijaše pravedan i ne htjede je izvrgnuti sramoti, naumi je potajno otpustiti.
Svih je dakle pokoljenja od Abrahama do Davida četrnaest pokoljenja, i od Davida do preseljenja u Babilon četrnaest pokoljenja, i od preseljenja u Babilon do Krista četrnaest pokoljenja.
Svega dakle koljena od Avrama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena četrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena četrnaest.
Πᾶσαι οὖν αἱ γενεαὶ ἀπὸ Ἀβραὰμ ἕως Δαυὶδ γενεαὶ δεκατέσσαρες καὶ ἀπὸ Δαυὶδ ἕως τῆς μετοικεσίας Βαβυλῶνος γενεαὶ δεκατέσσαρες καὶ ἀπὸ τῆς μετοικεσίας Βαβυλῶνος ἕως τοῦ Χριστοῦ γενεαὶ δεκατέσσαρες.¶
Pasai oun hai geneai apo Abraam he'ōs Dauid geneai dekatessares kai apo Dauid he'ōs tēs metoikesias Babulōnos geneai dekatessares kai apo tēs metoikesias Babulōnos he'ōs tou Christou geneai dekatessares
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sva dakle pokoljenja od Abrahama do Davida pokoljenja četrnaest, i od Davida do preseljenja Babilona pokoljenja četrnaest, i od preseljenja Babilona do Krista pokoljenja četrnaest."
1. Sva dakle pokoljenja Izvornik: Πᾶσαι οὖν αἱ γενεαὶ [Pasai oun hai geneai] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu množine s određenim članom (αἱ) i pridjevom πᾶσαι (sva, ukupna), povezana zaključnim postpozitivnim veznikom οὖν (dakle, stoga). Rečenica je nominalna (bez izrečenog glagola 'biti'), što u grčkom daje sažet i svečan proglasni ton. Značenje: Zaključna formula kojom Matej zaokružuje prethodno rodoslovlje i pokazuje da niz imena nije slučajan popis, nego cjelovita i planski vođena povijest spasenja.
2. od ... do Izvornik: ἀπὸ ... ἕως [apo ... he'ōs] Gramatika: Par prijedloga s genitivom koji se u stihu ponavlja tri puta i omeđuje tri povijesna razdoblja; prijedlog ἀπὸ označava polazište, a ἕως krajnju vremensku granicu. Značenje: Ovom trostrukom prijedložnom konstrukcijom povijest Izraela dijeli se na tri simetrične epohe: razdoblje obećanja (od Abrahama do Davida), razdoblje kraljevstva (od Davida do sužanjstva) i razdoblje iščekivanja obnove (od sužanjstva do Krista).
3. preseljenja Babilona Izvornik: τῆς μετοικεσίας Βαβυλῶνος [tēs metoikesias Babulōnos] Gramatika: Imenica ženskog roda u genitivu jednine s određenim članom (τῆς), iza koje slijedi genitiv mjesta Βαβυλῶνος u funkciji genitiva smjera ili odredišta ('preseljenje u Babilon'). Izraz se pojavljuje dvaput, kao završna točka drugog i polazište trećeg razdoblja. Značenje: Riječ μετοικεσία doslovno znači 'promjena prebivališta' ili 'prisilno preseljenje', čime se babilonsko sužanjstvo (587./586. pr. Kr.) ističe kao središnja prekretnica suda i gubitka davidovske krune prije dolaska Mesije.
4. do Krista Izvornik: ἕως τοῦ Χριστοῦ [he'ōs tou Christou] Gramatika: Prijedlog ἕως s genitivom jednine muškog roda i određenim članom τοῦ. Prisutnost određenog člana uz Χριστοῦ, koju hrvatski ne može izravno prenijeti, naglašava da riječ ovdje nosi punu naslovnu snagu: 'do [tog] Pomazanika / Mesije'. Značenje: Dok su prethodne granične točke bile povijesne osobe (Abraham, David) i povijesni događaj (preseljenje u Babilon), na vrhuncu niza stoji mesijanski naslov. Krist je predstavljen kao cilj prema kojem su sva pokoljenja bila usmjerena.
5. pokoljenja četrnaest Izvornik: γενεαὶ δεκατέσσαρες [geneai dekatessares] Gramatika: Imenica u nominativu množine ženskog roda bez člana u službi imenskog predikata, praćena glavnim brojem δεκατέσσαρες. Izraz se ritmički ponavlja tri puta na kraju svake od triju cjelina (epifora). Značenje: Trostruki niz od četrnaest pokoljenja (ukupno šest sedmica nakon kojih s Isusom započinje sedma sedmica, punina vremena) odražava židovsku gematriju imena David (hebr. DWD: 4 + 6 + 4 = 14) i svjedoči o Božjem suverenom redu u povijesti. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (hebr. אַבְרָהָם, 'Avraham) / Abraam] (osoba) Znači: otac mnoštva Tvorba: Složeno od hebrejske riječi 'av (otac) i elementa povezanog s imenicom hamon (mnoštvo, gomila naroda). Tekst objašnjava: U Post 17,5 Bog mu tumači ime riječima: 'jer sam te učinio ocem mnoštva naroda' (hebr. 'av-hamon goyim). Promjena imena: Prvotno ime bilo mu je Abram (hebr. אַבְרָם, 'Avram - 'uzvišeni otac'), koje mu Bog u Post 17,5 mijenja u Abraham kao znak saveza i obećanja brojnog potomstva.
- David [Δαυίδ (hebr. דָּוִד, Dawid) / Dauid] (osoba) Znači: ljubljeni, mili Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena d-w-d (ljubiti) i imenice dod (ljubljeni, dragi).
- Babilon [Βαβυλών, u tekstu genitiv Βαβυλῶνος (hebr. בָּבֶל, Bavel; akad. Bāb-ilim) / Babulōnos] (grad) Znači: vrata božja (akadski) / pomutnja (hebrejska pučka etimologija) Tvorba: Izvorno akadsko ime Bāb-ili(m) sastavljeno je od bāb (vrata) i ilī (bogovi), dakle 'vrata bogova', dok ga hebrejski oblik Bavel povezuje s glagolom balal (pomiješati, pobrkati). Tekst objašnjava: U Post 11,9 ime se tumači time što je 'ondje Gospodin pobrkao (hebr. balal) govor sve zemlje'.
- Krist [Χριστός, u tekstu genitiv Χριστοῦ (odg. hebr. מָשִׁיחַ, Mašiah) / Christou] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Tvoreno od grčkog glagola χρίω (chriō - mazati, pomazati uljem) s nastavkom -τός za glagolski pridjev trpni; izravan je prijevod hebrejskog naslova Mašiah (Mesija).
Ovaj stih (Matej 1,17) pruža teološki sažetak povijesti spasenja strukturirajući je u tri epohe po četrnaest generacija. Broj četrnaest nosi duboku simboliku: on predstavlja numeričku vrijednost suglasnika Davidovog imena na hebrejskom (D-V-D: 4+6+4=14). Tom gematrijom autor evanđelja snažno naglašava Isusov mesijanski i kraljevski identitet kao pravog 'Sina Davidova' i zakonitog nasljednika prijestolja.
Struktura teksta naglašava apsolutnu Božju providnost i suverenost nad poviješću. Povijest nije niz slučajnosti, već se smisleno kreće od uspona i utemeljenja (Abraham do Davida), preko nacionalnog pada i suda (David do babilonskog sužanjstva), pa sve do konačnog ispunjenja i obnove u Isusu Kristu. Krist tako postaje vrhunac cjelokupnog starozavjetnog iščekivanja, onaj koji rješava problem ljudskog izgnanstva i donosi konačno oslobođenje.