Zerubabel pak rodi Abiuda; Abiud pak rodi Elijakima; Elijakim pak rodi Azora;
Zerubabel pak rodi Abiuda; Abiud pak rodi Elijakima; Elijakim pak rodi Azora;
Azor pak rodi Sadoka; Sadok pak rodi Akima; Akim pak rodi Elijuda;
Elijud pak rodi Eleazara; Eleazar pak rodi Matana; Matan pak rodi Jakova;
Jakov pak rodi Josipa, muža Marije, od koje bi rođen Isus zvani Krist.
Svih je dakle pokoljenja od Abrahama do Davida četrnaest pokoljenja, i od Davida do preseljenja u Babilon četrnaest pokoljenja, i od preseljenja u Babilon do Krista četrnaest pokoljenja.
Elijud pak rodi Eleazara; Eleazar pak rodi Matana; Matan pak rodi Jakova;
A Eliud rodi Eleazara. a Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.
Ἐλιοὺδ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἐλεάζαρ· Ἐλεάζαρ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ματθάν· Ματθὰν δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰακώβ·
Elioud de egennēsen ton Eleazar Eleazar de egennēsen ton Matthan Matthan de egennēsen ton Iakōb
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Elijud pak rodi Eleazara; Eleazar pak rodi Matana; Matan pak rodi Jakova;"
1. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik koji povezuje uzastopne članke rodoslovnog lanca i označava prijelaz na novi naraštaj. U hrvatskom prijevodu često se ispušta radi glatkoće stila, no u grčkom izvorniku sustavno čuva korak-po-korak napredovanje teksta. Značenje: Ističe uredan i providonosno vođen slijed naraštaja koji se neposredno približava punini vremena.
2. rodi Izvornik: ἐγέννησεν [egennēsen] Gramatika: Glagol γεννάω u 3. licu jednine indikativa aorista aktivnog. Aorist izražava svršenu radnju u prošlosti, a aktivni glagolski lik pripisuje subjektu izravno očinstvo u zakonskom i rodoslovnom smislu. Značenje: Privodi kraju niz naravnih očinskih rađanja prije završnog obrata u idućem stihu.
3. (član uz akuzativ) Izvornik: τὸν [ton] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine muškog roda ispred nesklonjivih semitskih imena Ἐλεάζαρ, Ματθάν i Ἰακώβ. Njegova prisutnost nedvosmisleno određuje padež izravnog objekta u rečenici. Značenje: Sintaktički izdvaja svakog pojedinog sina kao primatelja očinske baštine i nositelja mesijanske linije.
4. pak rodi Izvornik: δὲ ἐγέννησεν τὸν [de egennēsen ton] Gramatika: Ponovljena formula rodoslovnog obrasca u kojoj svaka od tri surečenice ima identičnu sintaktičku građu: subjekt u nominativu bez člana + veznik δὲ + aorist ἐγέννησεν + akuzativni član τὸν + objekt. Ovakav ujednačeni ritam priprema čitatelja za nagli gramatički prekid formule u 16. stihu. Značenje: Dovodi davidovsku lozu do Jakova, Josipova oca, čime se povijest pripreme spaja s neposrednim sudionicima Isusova rođenja. Imena: - Elijud [Ἐλιούδ (heb. אֱלִיהוּד Elihud) / Elioud] (osoba) Znači: Moj Bog je veličanstvo / Bog slave Tvorba: Tvoreno je od hebrejske imenice אֵל (El - 'Bog', s posvojnim sufiksom -i 'moj') i imenice הוֹד (hod - 'veličanstvo, slava, dostojanstvo').
- Eleazar [Ἐλεάζαρ (heb. אֶלְעָזָר El'azar) / Eleazar] (osoba) Znači: Bog je pomogao Tvorba: Složeno je od hebrejske imenice אֵל (El - 'Bog') i glagola עָזַר (azar - 'pomoći, priskočiti u pomoć').
- Matan [Ματθάν (heb. מַתָּן Mattan) / Matthan] (osoba) Znači: Dar Tvorba: Potječe od hebrejske imenice מַתָּן (Mattan - 'dar'), izvedene iz glagolskog korijena נָתַן (natan - 'dati, darovati').
- Jakov [Ἰακώβ (heb. יַעֲקֹב Ya'aqov) / Iakōb] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Neka Bog štiti Tvorba: U biblijskoj tradiciji (usp. Post 25,26) povezuje se s hebrejskom imenicom עָקֵב (aqev - 'peta') i glagolom עָקַב (aqav - 'slijediti u stopu, potisnuti'), dok u zapadnosemitskoj onomastici skraćuje teoforsko ime Ya'aqov-El ('Neka Bog štiti').
Ovaj stih dio je Isusova rodoslovlja u prvom poglavlju Evanđelja po Mateju (Mt 1,15). Njegova prvenstvena svrha jest uspostaviti zakonsku i povijesnu liniju Isusova podrijetla sve od Abrahama i Davida, čime Matej dokazuje da Isus ima pravo na Davidovo prijestolje. Ponavljanje glagola 'rodi' (egénnēsen) stvara osjećaj nezaustavljivog prolaska vremena i Božje vjernosti koja djeluje kroz ljudsku povijest. Iako su osobe spomenute u ovom stihu (Eliud, Eleazar, Matan) uglavnom povijesno nepoznate i ne spominju se u starozavjetnim tekstovima, njihova imena svjedoče o dubokoj vjeri (Bog je slava, Bog je pomogao, Božji dar). Kroz te nepoznate ljude, od kojih posljednji nosi ime slavnog praoca Izraela – Jakova, Bog je tiho i neprimjetno vodio svoju povijest spasenja, pripremajući trenutak Kristova rođenja.