Jošija rodi Jehoniju i njegovu braću; tada bi izgon u Babilon.
Jošija rodi Jehoniju i njegovu braću; tada bi izgon u Babilon.
Nakon izgona u Babilon, Jehonija rodi Šealtiela, Šealtiel rodi Zerubabela,
Zerubabel rodi Abiuda, Abiud rodi Elijakima, Elijakim rodi Azora,
Azor rodi Sadoka, Sadok rodi Akima, Akim rodi Elijuda,
Elijud rodi Eleazara, Eleazar rodi Matana, Matan rodi Jakova,
Zerubabel rodi Abiuda, Abiud rodi Elijakima, Elijakim rodi Azora,
A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora.
Ζοροβαβὲλ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἀβιούδ· Ἀβιοὺδ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἐλιακίμ· Ἐλιακὶμ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἀζώρ·
Zorobabel de egennēsen ton Abioud Abioud de egennēsen ton Eliakim Eliakim de egennēsen ton Azōr
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zorobabel pak rodi tog Abiuda, Abiud pak rodi tog Eliakima, Eliakim pak rodi tog Azora,"
Zorobabel (Ζοροβαβέλ, Zorobabel): Ime babilonskog porijekla (akad. Zēru-Bābili), što znači 'Sjeme Babilona' ili 'Rođen u Babilonu'. On je ključna figura u povratku Židova iz babilonskog sužanjstva i obnovi hrama, čime predstavlja kontinuitet Davidove loze. Gramatički je ovdje u nominativu kao subjekt prve rečenice.
dè (δὲ, de): Veznik koji se prevodi kao 'a', 'pak' ili 'i'. Ovdje ima funkciju nastavljanja niza, povezujući generacije u rodoslovlju i dajući ritam čitanju teksta.
egénnēsen (ἐγέννησεν, egennesen): Glagol 'roditi' (od korijena γεννάω, gennaō). Ovdje se nalazi u aoristu, aktivni indikativ, 3. lice jednine. U biblijskim rodoslovljima ovaj glagol označava biološko ili legalno očinstvo, prenoseći liniju nasljeđa i božanskog obećanja s oca na sina.
tòn (τὸν, ton): Određeni član u akuzativu muškog roda jednine. U hrvatskom prijevodu ispred imena često se izostavlja, ali doslovno znači 'tog'. U grčkom jeziku koristi se ispred vlastitih imena kako bi jasno označio objekt radnje, odnosno specifičnu osobu koja je rođena.
Abioúd (Ἀβιούδ, Abioud): Hebrejsko ime 'Abihud' (אֲבִיהוּד), što znači 'moj otac je veličanstvo' ili 'otac slave'. Zbog nedeclinabilnosti (nepromjenjivosti) stranih imena u grčkom, član 'ton' ispred njega od ključne je važnosti jer gramatički pokazuje da je on u prvoj frazi objekt, dok u sljedećoj (bez člana) postaje subjekt koji rađa.
Eliakím (Ἐλιακίμ, Eliakim): Hebrejsko ime (אֶלְיָקִים), što znači 'Bog će podići' ili 'Bog postavlja'. Ovo je značajno teološko ime koje ukazuje na Božju suverenost i ispunjenje Njegovih obećanja kroz povijest.
Azṓr (Ἀζώρ, Azor): Vjerojatno skraćeni oblik imena Azarija (עֲזַרְיָה), što znači 'Jahve je pomogao'. On nastavlja niz manje poznatih likova u rodoslovlju nakon povratka iz egzila, simbolizirajući 'skrivene' karike u Božjem planu.
Ovaj stih (Matej 1,13) dio je Isusovog rodoslovlja i premošćuje povijesni period od obnove nakon babilonskog sužanjstva (Zorobabel) do manje poznatih generacija koje su uslijedile. Redovito ponavljanje strukture u kojoj prijašnji objekt postaje novi subjekt koji rađa sljedećeg potomka naglašava neprekinutu liniju Davidovog potomstva.
Teološki gledano, stih snažno ilustrira Božju vjernost Njegovim savezima. Iako su osobe nakon Zorobabela povijesno slabo poznate, one su neizostavne karike u lancu koji vodi do Isusa Krista. Time evanđelist pokazuje da se Božji plan spasenja odvija neprekidno i savršeno, djelujući podjednako i kroz istaknute vođe i kroz tihe, anonimne generacije iščekivanja.