Početna ›

Matej 1,13 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jošija pak rodi Jehoniju i braću njegovu u vrijeme preseljenja u Babilon.

A poslije preseljenja u Babilon Jehonija rodi Šealtiela; Šealtiel pak rodi Zerubabela;

Zerubabel pak rodi Abiuda; Abiud pak rodi Elijakima; Elijakim pak rodi Azora;

Azor pak rodi Sadoka; Sadok pak rodi Akima; Akim pak rodi Elijuda;

Elijud pak rodi Eleazara; Eleazar pak rodi Matana; Matan pak rodi Jakova;

Biblija

Zerubabel pak rodi Abiuda; Abiud pak rodi Elijakima; Elijakim pak rodi Azora;

Daničić-Karadžić

A Zorovavelj rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora.

Original

Ζοροβαβὲλ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἀβιούδ· Ἀβιοὺδ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἐλιακίμ· Ἐλιακὶμ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἀζώρ·

Izgovor

Zorobabel de egennēsen ton Abioud Abioud de egennēsen ton Eliakim Eliakim de egennēsen ton Azōr

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Zerubabel pak rodi Abiuda; Abiud pak rodi Elijakima; Elijakim pak rodi Azora;"

Analiza

1. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici te ima sastavnu i blago suprotnu službu. U rodoslovnom nizu povezuje pojedine rečenice u neprekinuti povijesni slijed, prenoseći fokus s prethodnog naraštaja na sljedeći. Značenje: Naglašava neprekinuti kontinuitet Božjeg obećanja nakon povratka iz babilonskog sužanjstva, gdje svaka nova karika nastavlja povijest spasenja.

2. rodi Izvornik: ἐγέννησεν [egennēsen] Gramatika: Glagol γεννάω u indikativu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Konstativni aorist sažima povijesni čin očinskog rađanja kao dovršenu i neopozivu činjenicu, dok aktivno stanje ističe izravnu ulogu oca u prenošenju života i rodoslovnog prava. Značenje: Izriče zakonski i biološki prijenos davidovskog nasljedstva s oca na sina u razdoblju obnove nakon progonstva.

3. (član uz akuzativ) Izvornik: τὸν [ton] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine muškog roda. Budući da su semitska vlastita imena u ovom stihu u grčkom jeziku nesklonjiva, član ispred imena sina preuzima nužnu sintaktičku ulogu oznake izravnog objekta u akuzativu, dok subjekt (otac) stoji bez člana u nominativu. Značenje: Gramatički osigurava jednoznačnost i nepovratni smjer rodoslovnog lanca od oca prema sinu.

4. pak rodi Izvornik: δὲ ἐγέννησεν τὸν [de egennēsen ton] Gramatika: Ustaljena rodoslovna formula (veznik + aorist aktivni + akuzativni član) koja se u ovom stihu ritmički ponavlja tri puta. Takva parataktička struktura rečenica stvara svečani biblijski stil karakterističan za starozavjetne popise potomaka (hebr. toledot). Značenje: Trostrukim ponavljanjem unutar jednog stiha pokazuje kako Bog vjerno vodi davidovsku lozu i kroz stoljeća povijesne tišine u kojima ti potomci nisu bili na kraljevskom prijestolju. Imena: - Zerubabel [Ζοροβαβέλ (heb. זְרֻבָּבֶל Zerubavel, ak. Zēru-Bābili) / Zorobabel] (osoba) Znači: Sjeme Babilona / Potomak iz Babilona Tvorba: Potječe od hebrejskog זְרֻבָּבֶל (Zerubavel), što je prilagodba akadskog izraza Zēru-Bābili (od zēru / heb. zera 'sjeme, potomak' i Bābili 'Babilon'), označavajući onoga koji je začet ili rođen u Babilonu.

- Abiud [Ἀβιούδ (heb. אֲבִיהוּד Avihud) / Abioud] (osoba) Znači: Moj otac je veličanstvo / Otac slave Tvorba: Složeno je od hebrejske imenice אָב (av - 'otac', s posvojnim sufiksom -i 'moj') i imenice הוֹד (hod - 'veličanstvo, slava, čast').

- Elijakim [Ἐλιακίμ (heb. אֶלְיָקִים Elyaqim) / Eliakim] (osoba) Znači: Bog podiže / Bog će uspostaviti Tvorba: Tvoreno je od hebrejske imenice אֵל (El - 'Bog') i glagolskog korijena קוּם (qum - 'ustati, podići, uspostaviti') u kauzativnom (hifil) imperfektu יָקִים (yaqim).

- Azor [Ἀζώρ (heb. עַזּוּר Azzur) / Azōr] (osoba) Znači: Pomagač / Onaj koji pomaže Tvorba: Potječe od hebrejskog imena עַזּוּר (Azzur), izvedenog iz glagolskog korijena עָזַר (azar - 'pomoći, poduprijeti, priteći u pomoć').

Zaključak

Ovaj stih (Matej 1,13) dio je Isusovog rodoslovlja i premošćuje povijesni period od obnove nakon babilonskog sužanjstva (Zorobabel) do manje poznatih generacija koje su uslijedile. Redovito ponavljanje strukture u kojoj prijašnji objekt postaje novi subjekt koji rađa sljedećeg potomka naglašava neprekinutu liniju Davidovog potomstva.

Teološki gledano, stih snažno ilustrira Božju vjernost Njegovim savezima. Iako su osobe nakon Zorobabela povijesno slabo poznate, one su neizostavne karike u lancu koji vodi do Isusa Krista. Time evanđelist pokazuje da se Božji plan spasenja odvija neprekidno i savršeno, djelujući podjednako i kroz istaknute vođe i kroz tihe, anonimne generacije iščekivanja.