Jišaj pak rodi Davida kralja; David pak rodi Salomona od Urijine žene;
Jišaj pak rodi Davida kralja; David pak rodi Salomona od Urijine žene;
Salomon pak rodi Roboama; Roboam pak rodi Abiju; Abija pak rodi Asu;
Asa pak rodi Jozafata; Jozafat pak rodi Jorama; Joram pak rodi Ahazju;
Ahazja pak rodi Jotama; Jotam pak rodi Ahaza; Ahaz pak rodi Ezekiju;
Ezekija pak rodi Manašea; Manaše pak rodi Amona; Amon pak rodi Jošiju;
Asa pak rodi Jozafata; Jozafat pak rodi Jorama; Joram pak rodi Ahazju;
A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju.
Ἀσὰφ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰωσαφάτ· Ἰωσαφὰτ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰωράμ· Ἰωρὰμ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ὀζίαν·
Asaph de egennēsen ton Iōsaphat Iōsaphat de egennēsen ton Iōram Iōram de egennēsen ton Ozian
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Asa pak rodi tog Jozafata; Jozafat pak rodi tog Jorama; Joram pak rodi tog Ahazju;"
1. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Veznik koji povezuje klauzule i označava napredovanje rodoslovnog niza iz naraštaja u naraštaj. Značenje: Održava ritam povijesnog kontinuiteta kroz razdoblje judejskih kraljeva.
2. rodi Izvornik: ἐγέννησεν [egennēsen] Gramatika: Aorist aktivni indikativa glagola γεννάω, 3. lice jednine. U semitskom i biblijskom načinu izražavanja glagol 'roditi' (heb. jalad) može označavati i izravnog oca i pretka u širem smislu ('biti predak'). Značenje: U trećem dijelu ovog stiha glagol u grčkom izvorniku premošćuje tri izostavljena naraštaja kraljeva kako bi se postigla simbolička struktura od četrnaest koljena.
3. tog Izvornik: τὸν [ton] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine muškog roda. Ispred nepromjenjivih imena (Ἰωσαφάτ, Ἰωράμ) jedini je gramatički znak akuzativa, dok se kod heleniziranog imena Ὀζίαν slaže s njegovim padežnim nastavkom. Značenje: Označava izravne nositelje kraljevskog nasljedstva u Davidovoj dinastiji.
4. pak rodi tog Izvornik: δὲ ἐγέννησεν τὸν [de egennēsen ton] Gramatika: Prijelazna predikatna skupina s veznikom, glagolom u aoristu i članom u akuzativu koja povezuje Jorama s njegovim nasljednikom. Značenje: Ova formula u Matejevu teološkom uređenju povijesti spaja Jorama s kasnijim potomkom, čime se naglašava teološki smisao i brojčana simetrija rodoslovlja (3 × 14 naraštaja) iznad pukog kronološkog nabrajanja. Imena: - Asa [Ἀσὰφ (heb. אָסָא ʾĀsāʾ / אָסָף ʾĀsāf) / Asaph] (osoba) Znači: liječnik, iscjelitelj (za Asa); onaj koji sabire (za Asaf) Tvorba: Prema hrv_tekst zadržan je oblik Asa (od semitskog korijena 'asa' - liječiti), dok grčki tekst ima oblik Ἀσὰφ (Asaf, od heb. 'asaf' - sabrati, skupiti).
- Jozafat [Ἰωσαφάτ / Ἰωσαφὰτ (heb. יְהוֹשָׁפָט Yəhôšāfāṭ) / Iōsaphat] (osoba) Znači: Jahve je sudio (ili Jahve sudi) Tvorba: Teoforično ime sastavljeno od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jeho-' (יְהוֹ - Jahve) i perfekta glagola 'šafat' (שָׁפַט - suditi, dijeliti pravdu, upravljati).
- Joram [Ἰωράμ / Ἰωρὰμ (heb. יוֹרָם Yôrām / יְהוֹרָם Yəhôrām) / Iōram] (osoba) Znači: Jahve je uzvišen Tvorba: Teoforično ime tvoreno od skraćenog Božjeg imena 'Jo-' / 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'rum' (רוּם - biti visok, uzvišen).
- Ahazja [Ὀζίαν / Ὀζίας (heb. עֻזִּיָּהוּ ʿUzziyyāhû; za Ahazja heb. אֲחַזְיָהוּ ʾĂḥazyāhû) / Ozian] (osoba) Znači: Jahve je prihvatio / podržao (za Ahazja); Jahve je moja snaga (za Ozija/Uzija) Tvorba: Prema pravilu zadatka ime se piše u obliku iz hrv_tekst (Ahazja, od heb. 'ahaz' אָחַז - uhvatiti, držati + 'Jahu' - Jahve, koji je doista bio izravni Joramov sin u 2 Kr 8,24), dok grčki izvornik na ovom mjestu ima Ὀζίαν (Ozija/Uzija, od heb. 'oz' עֹז - snaga + '-i' moja + 'Jahu' - Jahve, poznat i kao Azarja), preskačući tri kralja (Ahazju, Joaša i Amasju).
Ovaj stih (Matej 1:8) predstavlja vitalan dio genealogije Isusa Krista, oblikujući povijesni i teološki most koji spaja Davida s dolaskom Mesije. Ritmičko ponavljanje glagola 'rodi' (egennēsen) ne bilježi samo puki prijenos gena, već svjedoči o prijenosu Božjeg zavjeta i pravnog nasljeđa kroz generacije, naglašavajući suverenitet i vjernost Boga.
Značajno teološko obilježje ovog stiha jest i namjerno preskakanje nekoliko povijesnih judejskih kraljeva između Jorama i Ozije. To jasno ukazuje da evanđelista Matej genealogiju ne koristi kao rigidan biološki zapisnik, već kao pažljivo strukturirano teološko oruđe. Kroz njega čitateljima dokazuje da je Isus iščekivani Mesija i savršeno ispunjenje svih starozavjetnih obećanja, suvereno vođeno Božjom providnošću.