Juda rodi Peresa i Zeraha, od Tamare, Peres rodi Hesrona, Hesron rodi Rama,
Juda rodi Peresa i Zeraha, od Tamare, Peres rodi Hesrona, Hesron rodi Rama,
Ram rodi Aminadaba, Aminadab rodi Nahšona, Nahšon rodi Salmu,
Salma rodi Boaza, Boaz rodi Obeda, od Rute, Obed rodi Jišaja,
Jišaj rodi kralja Davida, David rodi Salomona, od žene Urijine,
Salomon rodi Roboama, Roboam rodi Abiju, Abija rodi Asu,
Salma rodi Boaza, Boaz rodi Obeda, od Rute, Obed rodi Jišaja,
A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.
Σαλμὼν δὲ ἐγέννησεν τὸν Βόες ἐκ τῆς Ῥαχάβ· Βόες δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰωβὴδ ἐκ τῆς Ῥούθ· Ἰωβὴδ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰεσσαί·
Salmōn de egennēsen ton Boes ek tēs Rhachab Boes de egennēsen ton Iōbēd ek tēs Rhouth Iōbēd de egennēsen ton Iessai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Salmon pak rodi onoga Boza iz te Rahabe, Boz pak rodi onoga Jobeda iz te Rute, Jobed pak rodi onoga Jeseja,"
Σαλμὼν (hrv. Salmon, grč. Σαλμών, heb. שַׂלְמוֹן, Salmōn): Vlastito ime, nominativ. Otac Boazov, spomenut u starozavjetnim rodoslovljima. δὲ (hrv. pak / a, grč. δέ, de): Postpozitivni veznik koji služi za povezivanje rečenica u nizu, označavajući nastavak rodoslovlja bez oštre suprotnosti. ἐγέννησεν (hrv. rodi / zače, grč. γεννάω, gennaō): Glagol u aktivnom aoristu, indikativ, treće lice jednine. U biblijskim rodoslovljima redovito se koristi za označavanje očinstva i prenošenja loze (doslovno 'postade ocem'). τὸν (hrv. onoga / toga, grč. τόν, ton): Određeni član, akuzativ jednine muškog roda. Uz vlastito ime u grčkom jeziku često stoji kako bi naglasio specifičnu, poznatu osobu. Βόες (hrv. Boza, grč. Βόες, heb. בֹּעַז, Bo'az): Vlastito ime, akuzativ. Preuzima ulogu izravnog objekta glagola 'rodi'. ἐκ (hrv. iz / od, grč. ἐκ, ek): Prijedlog koji se koristi s genitivom i primarno označava izvor ili porijeklo. Ovdje se koristi da bi se specificirala majka, što znači da je dijete poteklo 'iz' nje. τῆς (hrv. te / nje, grč. τῆς, tēs): Određeni član, genitiv jednine ženskog roda. Ῥαχάβ (hrv. Rahabe, grč. Ῥαχάβ, heb. רָחָב, Rahav): Vlastito ime, genitiv (zbog prijedloga ἐκ). Rahaba je bila Kanaanka i bludnica iz Jerihona. Spominjanje njezinog imena u židovskom rodoslovlju iznimno je rijetko i teološki naglašava milost koja prevladava grijeh i etničke barijere. Βόες δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰωβὴδ (hrv. Boz pak rodi onoga Jobeda): Ponavljanje iste sintaktičke strukture za nastavak lanca očinstva. Jobed (grč. Ἰωβήδ, heb. עוֹבֵד, 'Oved) je sin Boaza. ἐκ τῆς Ῥούθ (hrv. iz te Rute): Ruta (grč. Ῥούθ, heb. רוּת, Rut), genitiv. Ona je bila Moapka. Njezino prisustvo je teološki značajno jer se u Kristovu lozu ponovno integrira strankinja, naglašavajući time kako je Božji savez otvoren i utemeljen na vjeri. Ἰωβὴδ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰεσσαί (hrv. Jobed pak rodi onoga Jeseja): Završni dio stiha gdje Jobed rađa Jeseja (grč. Ἰεσσαί, heb. יִשַׁי, Yishay). Jesej će kasnije postati otac kralja Davida, ključne figure u mesijanskom očekivanju.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 1,5) čini ključan dio Isusovog rodoslovlja i nosi duboku teološku poruku. Uključivanjem dviju žena, i to strankinja - Kanaanke Rahabe (bivše bludnice) te Moapke Rute - ruši se uobičajena patrijarhalna i ekskluzivistička paradigma židovskih rodoslovlja prvog stoljeća u kojima su se redovito spominjali isključivo muškarci, patrijarsi naroda.
Matej na ovaj način snažno poručuje da Božji plan spasenja i Njegova milost nisu ograničeni isključivo na jednu naciju ili na ljude besprijekorne prošlosti. Korištenjem naizgled marginaliziranih i u društvenom smislu 'neprikladnih' osoba za ostvarenje dolaska Mesije, Matej daje jasan nagovještaj univerzalnog dosega Isusove poruke. Evanđelje je od samog početka namijenjeno cijelom čovječanstvu, otvarajući vrata spasenja svima na temelju vjere.