Ovo je naime onaj o kojemu je rečeno po proroku Izaiji koji govori: "Glas vičućega u pustinji: 'Pripravite put Gospodnji, ravnima činite staze Njegove!'"
A sam Ivan imaše odijelo svoje od devine dlake i kožnat pojas oko bokova svojih; hrana pak njegova bijahu skakavci i divlji med.
Tada izlažaše k njemu Jeruzalem i sva Judeja i sva okolica jordanska,
i krštavahu se u Jordanu od njega, ispovijedajući grijehe svoje.
A vidjevši mnoge od farizeja i saduceja gdje dolaze na krštenje njegovo, reče im: "Porodi riđovki, tko vam pokaza da pobjegnete od buduće srdžbe?
Tada izlažaše k njemu Jeruzalem i sva Judeja i sva okolica jordanska,
Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska.
Τότε ἐξεπορεύετο πρὸς αὐτὸν Ἱεροσόλυμα καὶ πᾶσα ἡ Ἰουδαία καὶ πᾶσα ἡ περίχωρος τοῦ Ἰορδάνου,
Tote exeporeueto pros auton Hi'erosoluma kai pasa hē Ioudaia kai pasa hē perichōros tou Iordanou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada izlažaše k njemu Jeruzalem i sva ta Judeja i sva ta okolica toga Jordana,"
1. Tada Izvornik: Τότε [Tote] Gramatika: Prilog vremena koji Matej često koristi kao narativni prijelaz. Ovdje ne označava nužno uski trenutak, nego cijelo razdoblje Ivanova propovijedanja u pustinji. Značenje: Smješta odaziv naroda u izravnu vezu s Ivanovim proročkim nastupom i pozivom na obraćenje iz prethodnih stihova.
2. izlažaše Izvornik: ἐξεπορεύετο [exeporeueto] Gramatika: Glagol u imperfektu, 3. lice jednine srednjeg ili pasivnog stanja s aktivnim značenjem (deponentni glagol). Imperfekt izražava trajnu, učestalu radnju u prošlosti: mnoštvo je neprestano, u valovima izlazilo k Ivanu. Značenje: Glagol doslovno znači 'izlaziti van' (iz gradova u pustinju). Taj izlazak iz sigurnosti naseljenih mjesta u judejsku pustinju na Jordanu simbolički obnavlja iskustvo Izlaska (egzodusa) kao preduvjeta za novi početak s Bogom.
3. k njemu Izvornik: πρὸς αὐτὸν [pros auton] Gramatika: Prijedlog s akuzativom osobne zamjenice u 3. licu jednine muškog roda. Izražava kretanje i usmjerenost prema osobi. Značenje: Ivan ne obilazi gradove i sela, nego ostaje u pustinji, a narod mora poduzeti napor i doći k njemu, čime već samim putem pokazuje spremnost na promjenu.
4. sva ta Judeja Izvornik: πᾶσα ἡ Ἰουδαία [pasa hē Ioudaia] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine ženskog roda praćen određenim članom i imenicom. Imenica 'Jeruzalem' u grčkom je ovdje u množini srednjeg roda, ali se s 'Judejom' i 'okolicom' povezuje uz glagol u jednini. Značenje: Izraz je stilska hiperbola kojom evanđelist naglašava golemi odjek Ivanove službe, koja je potresla cijelu zemlju, od duhovnog središta u Jeruzalemu do rubnih krajeva.
5. okolica toga Jordana Izvornik: περίχωρος τοῦ Ἰορδάνου [perichōros tou Iordanou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda (izvorno poimeničeni pridjev od 'peri' – okolo i 'chōra' – zemlja, kraj) s genitivom pripadnosti. Značenje: Označava nizinsko područje Jordanske doline. Spominjanje Jordana budi snažnu starozavjetnu sliku granice preko koje je Izrael pod Jošuinim vodstvom ušao u Obećanu zemlju. Imena: - Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Hi'erosoluma] (grad) Znači: temelj mira Tvorba: Potječe od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (utemeljiti, postaviti temelj) i božanskog imena ili imenice 'shalem' / 'shalom' (mir, potpunost). Grčki oblik 'Hierosolyma' pučkom je etimologijom povezan s grčkom riječju 'hieros' (svet).
- Judeja [Ἰουδαία (heb. יְהוּדָה Yehudah) / Ioudaia] (pokrajina) Znači: hvala, slavljenje (Boga) Tvorba: Grčko-rimski naziv za južnu palestinsku pokrajinu, izveden iz imena Judina plemena, a ono od glagolskog korijena 'jadah' (zahvaljivati, slaviti).
- Jordan [Ἰορδάνης (heb. יַרְדֵּן Yarden) / Iordanēs] (rijeka) Znači: onaj koji se spušta, teče dolje Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'jarad' (sići, spustiti se), jer se rijeka strmo spušta s obronaka Hermona sve do Mrtvog mora, najniže točke na Zemlji.
Ovaj stih (Matej 3,5) iznimno slikovito prikazuje razmjere duhovnog buđenja koje je pokrenuo Ivan Krstitelj. Korištenjem imperfekta ('izlažaše') i hiperbole ('sva'), evanđelist dočarava neprekidnu rijeku ljudi koja napušta svoje uobičajeno okruženje kako bi čula Božju riječ. Posebno je znakovito da čak i stanovnici Jeruzalema, mjesta veličanstvenog Hrama i središta vjerskog života, odlaze u pustinju tražeći duhovnu obnovu na marginama društva.
Teološki gledano, ovaj masovni egzodus u pustinju ima duboko simboličko značenje. Pustinja u biblijskoj tradiciji predstavlja mjesto iskušenja, ali i mjesto pročišćenja, susreta s Bogom i obnove Saveza. Izlazeći iz svojih gradova na rijeku Jordan, narod se simbolički vraća na početke svoje nacije, pripremajući srca kroz pokajanje za skori dolazak obećanog Mesije.