Bio sam stranac, a vi Me niste htjeli primiti; nag, a vi Me niste odjenuli; bolestan i u zatvoru, a vi Me niste posjetili.
Bio sam stranac, a vi Me niste htjeli primiti; nag, a vi Me niste odjenuli; bolestan i u zatvoru, a vi Me niste posjetili.
Tada će Mu oni također odgovoriti: Gospodine, kad nam se to dogodilo da Te vidimo gladnog i žednog, stranca ili nagog, bolesnog ili u zatvoru, a da Ti nismo došli pomoći?
Tad će im On odgovoriti: Uistinu, Ja vam to kažem, svaki put kad to niste učinili jednom od ovih najmanjih, ni Meni niste to učinili.
I oni će otići na vječno kažnjavanje, a pravednici u život vječni.
Tad će im On odgovoriti: Uistinu, Ja vam to kažem, svaki put kad to niste učinili jednom od ovih najmanjih, ni Meni niste to učinili.
Tada će im odgovoriti govoreći: zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ove moje male braće, ni meni ne učiniste.
Τότε ἀποκριθήσεται αὐτοῖς λέγων· ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ἐφ᾽ ὅσον οὐκ ἐποιήσατε ἑνὶ τούτων τῶν ἐλαχίστων, οὐδὲ ἐμοὶ ἐποιήσατε.
Tote apokrithēsetai autois legōn amēn legō humin eph᾽ hoson ouk epoiēsate heni toutōn tōn elachistōn oude emoi epoiēsate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada odgovorit će njima govoreći: Zaista kažem vama, na koliko ne učiniste jednome ovih najmanjih, niti meni učiniste."
Tada (τότε - tote): Prilog vremena koji označava specifičan trenutak u eshatološkoj budućnosti, u kontekstu izricanja presude na Posljednjem sudu. Odgovorit će (ἀποκριθήσεται - apokrithēsetai): Glagol (od ἀποκρίνομαι), indikativ futura, pasivnog/srednjeg oblika (deponentni glagol), treće lice jednine. Ukazuje na suvereni, konačni sudski pravorijek Suca. Njima (αὐτοῖς - autois): Osobna zamjenica, dativ množine. Odnosi se na osuđene s lijeve strane koji nisu pokazali milosrđe. Govoreći (λέγων - legōn): Particip prezenta aktivni (od λέγω). Služi kao uvod u svečanu i autoritativnu izjavu koja slijedi. Zaista (Ἀμὴν
Amēn)Hebrejska posuđenica (אמן - amen, transliterirano u grčki). Isus ovu riječ često koristi na početku izjave kako bi naglasio njezinu apsolutnu istinitost, važnost i vlastiti božanski autoritet. Kažem vama (λέγω ὑμῖν - legō hymin): Fraza (glagol u prezentu aktivnom indikativu i zamjenica u dativu) kojom Krist izravno komunicira presudu, pojačavajući osobnu težinu svojih riječi. Na koliko (ἐφʼ ὅσον - eph' hoson): Prijedlog ἐπί (epi - na, u, za) spojen s relativnom zamjenicom ὅσος (hosos - koliko). Fraza koja označava razmjer ili uvjet ('u onoj mjeri u kojoj' ili 'koliko god'). Ne učiniste (οὐκ ἐποιήσατε - ouk epoiēsate): Negacija οὐκ uz glagol ποιέω (poieō) u aoristu aktivnom indikativu, drugo lice množine. Aorist promatra cjelokupnost njihovog nedjelovanja u prošlosti. Ovdje je težište na grijehu propusta – propustu da se učini dobro. Jednome (ἑνὶ - heni): Broj (εἷς - jedan) u dativu jednine. Naglašava da je propust prema samo jednom, makar i najbeznačajnijem pojedincu, dovoljan za osudu. Ovih (τούτων - toutōn): Pokazna zamjenica, genitiv množine. Povezuje izjavu sa skupinom o kojoj se ranije govorilo. Najmanjih (τῶν ἐλαχίστων - tōn elachistōn): Određeni član i pridjev u superlativu (od mikros/oligos - mali/neznatan), genitiv množine. Odnosi se na društveno marginalizirane, siromašne, bolesne, zatvorene i progonjene. Teološki označava s kime se Krist odlučio identificirati. Niti (οὐδὲ - oude): Negativni veznik koji pojačava negaciju u nastavku rečenice, povezujući propust prema čovjeku s propustom prema Bogu. Meni (ἐμοὶ - emoi): Osobna zamjenica u dativu, s naglaskom. Izražava duboku, mističnu i neodvojivu povezanost Krista i patnika. Učiniste (ἐποιήσατε - epoiēsate): Ponovljeni glagol u aoristu koji djeluje kao konačna presuda i zaključak misli, stavljajući pečat na njihova djela, odnosno nedostatak istih.
Ovaj stih (Matej 25,45) predstavlja vrhunac i sažetak kršćanske etike ljubavi i milosrđa. U sceni Posljednjeg suda, Isus Krist, kao eshatološki Sudac, iznosi radikalnu tvrdnju: odnos prema najugroženijim, najsiromašnijim i najmarginaliziranijim ljudima potpuno je izjednačen s odnosom prema Njemu samome. Krist se u potpunosti poistovjećuje s onima koji pate, dajući time svakoj ljudskoj osobi neizmjerno i božansko dostojanstvo.
Glavna poruka ovog retka jest ozbiljno upozorenje o naravi grijeha propusta. Ljudi s 'lijeve strane' nisu osuđeni zbog aktivnog činjenja zla, već zbog sljepoće za tuđu patnju i propuštanja činjenja dobra. Stih uči da se istinska vjera i ljubav prema Bogu ne mogu odvojiti od djelatne ljubavi prema bližnjemu. U svakom 'najmanjem' bratu ili sestri u potrebi prisutan je sam Krist, te je uskraćivanje pomoći njima zapravo odbijanje ljubavi samome Bogu.