Tada će odgovoriti i oni govoreći: 'Gospodine, kada Te vidjesmo gladna ili žedna ili kao stranca ili gola ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo Ti?'
Tada će im odgovoriti govoreći: 'Zaista, kažem vam, koliko ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni Meni ne učiniste.'
I otići će ovi u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni."
I otići će ovi u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni."
I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.
καὶ ἀπελεύσονται οὗτοι εἰς κόλασιν αἰώνιον, οἱ δὲ δίκαιοι εἰς ζωὴν αἰώνιον.¶
kai apeleusontai houtoi eis kolasin aiōnion hoi de dikaioi eis zōēn aiōnion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I otići će ovi u kaznu vječnu, a oni pravedni u život vječni."
1. otići će ovi Izvornik: ἀπελεύσονται οὗτοι [apeleusontai houtoi] Gramatika: Glagol u futuru indikativa, 3. lice množine, u mediopasivnom obliku s aktivnim značenjem (deponentni futur), složen s prijedlogom ἀπό koji označava odvajanje i udaljavanje. Pokazna zamjenica u nominativu množine muškog roda ('ovi') izravno pokazuje na skupinu s lijeve strane kojoj je netom izrečena osuda. Značenje: Odlazak označava konačno i neopozivo izvršenje sudske presude, koje prije svega podrazumijeva trajno udaljavanje iz Kraljeve prisutnosti.
2. kaznu Izvornik: κόλασιν [kolasin] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez određenog člana, ovisna o prijedlogu εἰς koji označava kretanje i ulazak u određeno stanje. Značenje: Izvorno riječ označava obrezivanje stabala radi suzbijanja divljeg rasta, a u helenističkom grčkom i Novom zavjetu poprima značenje kazne i muke kao konačne posljedice odbijanja milosrđa.
3. a oni pravedni Izvornik: οἱ δὲ δίκαιοι [hoi de dikaioi] Gramatika: Suprotni veznik δέ stoji na drugom mjestu u sintagmi (postpozitiv), između određenog člana i pridjeva u nominativu množine muškog roda. Član ovdje poimeničuje pridjev ('pravednici'), a glagol 'otići će' se iz prvog dijela rečenice eliptično podrazumijeva. Značenje: Pravednicima se nazivaju oni koji su vršili djela milosrđa prema najmanjima, čime se pokazuje da se istinska pravednost pred Bogom očituje u djelatnoj ljubavi prema bližnjemu.
4. život Izvornik: ζωὴν [zōēn] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez određenog člana, paralelna imenici 'kazna' i uvedena istim prijedlogom cilja εἰς. Značenje: Za razliku od riječi βίος (biološki tijek života), ζωή u Novom zavjetu označava puninu božanskog života i neprolazno zajedništvo s Bogom u Njegovu kraljevstvu.
5. vječnu ... vječni Izvornik: αἰώνιον ... αἰώνιον [aiōnion ... aiōnion] Gramatika: Pridjev u akuzativu jednine ženskog roda (pridjev s dva završetka, pa isti oblik služi za muški i ženski rod), izveden iz imenice αἰών ('vijek', 'eon'). Ponavlja se na kraju oba dijela rečenice (epifora), čime gramatički izjednačuje trajanje i narav obiju stvarnosti. Značenje: Označava ono što pripada budućem Božjem vijeku i što nema vremenskog kraja, naglašavajući da su i kazna i život jednako konačna, nepromjenjiva i vječna stanja.
Ovaj stih (Matej 25:46) predstavlja Isusov konačni pravorijek o eshatološkoj sudbini čovječanstva, povlačeći jasnu i nepremostivu liniju između dviju skupina. Upotreba istog pridjeva 'aiōnios' (vječan) za obje sudbine iznimno je teološki značajna jer potvrđuje da su i odvojenost od Boga i zajedništvo s Njim jednako vječni i konačni, ne ostavljajući prostora za privremenost. Poruka stiha služi i kao vrhunsko ohrabrenje i kao najozbiljnije upozorenje. Istinski život nudi se onima čija se pravednost očitovala u ljubavi i milosrđu prema bližnjima, dok manjak te iste ljubavi vodi u nepovratnu propast. Stih tako sažima cijeli biblijski narativ o vječnim posljedicama naših ovozemaljskih odluka.