A pristupi i onaj koji je primio jedan talent te reče: 'Gospodaru, spoznao sam te da si tvrd čovjek: žanješ gdje nisi posijao i skupljaš odakle nisi vijao;
i uplašivši se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju; gle, imaš svoje.'
A njegov mu gospodar odgovori i reče: 'Zli i lijeni robe! Znao si da žanjem gdje ne posijah i skupljam odakle ne rasuh?
Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod mjenjača, i došavši, ja bih uzeo svoje s kamatom.
Uzmite dakle od njega taj talent i dajte onomu koji ima deset talenata.
A njegov mu gospodar odgovori i reče: 'Zli i lijeni robe! Znao si da žanjem gdje ne posijah i skupljam odakle ne rasuh?
A gospodar njegov odgovarajući reče mu: zli i ljenjivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:
ἀποκριθεὶς δὲ ὁ κύριος αὐτοῦ εἶπεν αὐτῷ· πονηρὲ δοῦλε καὶ ὀκνηρέ, ᾔδεις ὅτι θερίζω ὅπου οὐκ ἔσπειρα καὶ συνάγω ὅθεν οὐ διεσκόρπισα;
apokritheis de ho kurios autou eipen autō ponēre doule kai oknēre ēdeis hoti therizō hopou ouk espeira kai sunagō hothen ou dieskorpisa
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovorivši pak taj gospodar njegov reče njemu: Zli slugo i lijeni, znao si da žanjem gdje ne posijah i skupljam odakle ne rasuh?"
1. Odgovorivši pak Izvornik: ἀποκριθεὶς δὲ [apokritheis de] Gramatika: Particip aorista u pasivnom obliku sa srednjim (deponentnim) značenjem u nominativu jednine muškog roda, praćen česticom koja uvodi promjenu govornika i blagu suprotnost. Značenje: Tipični semitizam u grčkom tekstu kojim se svečano uvodi presudna riječ autoriteta koji razotkriva neispravnost slugina opravdanja.
2. Zli slugo i lijeni Izvornik: πονηρὲ δοῦλε καὶ ὀκνηρέ [ponēre doule kai oknēre] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda okružena dvama pridjevima u istom padežu. Ovakav raspored riječi stavlja snažan naglasak na prvi pridjev, dok drugi dodatno pojašnjava narav krivnje. Značenje: Zloća se ovdje ne sastoji u krađi ili pronevjeri, nego u klevetanju gospodareva karaktera i u lijenosti, odnosno u potpunom odbijanju da se uloži trud za gospodarevu stvar.
3. znao si Izvornik: ᾔδεις [ēdeis] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu aktiva indikativa, 2. lice jednine, koji u grčkom jeziku ima značenje nesvršenog prošlog vremena (imperfekta): 'znao si'. Značenje: Gospodar ne potvrđuje da je doista okrutan kakvim ga je sluga opisao, nego koristi njegovu vlastitu tvrdnju kao polazište (argument iz vlastitih usta) kako bi pokazao nedosljednost njegova postupka.
4. žanjem gdje ne posijah i skupljam odakle ne rasuh Izvornik: θερίζω ὅπου οὐκ ἔσπειρα καὶ συνάγω ὅθεν οὐ διεσκόρπισα [therizō hopou ouk espeira kai sunagō hothen ou dieskorpisa] Gramatika: Dva glagola u prezentu indikativa (žanjem, skupljam) označavaju trajnu osobinu, dok dva glagola u aoristu indikativa siječnim negacijama (ne posijah, ne rasuh) označavaju prethodne radnje. Značenje: Gospodar doslovno ponavlja slugine teške riječi u obliku ironičnog pitanja: ako me već smatraš tako zahtjevnim i bezobzirnim, zašto onda nisi postupio barem u skladu s tim svojim uvjerenjem?
Ovaj stih iz Prispodobe o talentima (Mt 25,26) predstavlja ključnu točku preokreta u kojoj Isus razotkriva pravu narav duhovne neplodnosti i promašenog života. Gospodarov oštar prikor – 'Zli slugo i lijeni' – pogađa u samu srž problema: treći sluga nije osuđen zbog nedostatka sposobnosti niti zbog toga što je dobio samo jedan talent, već zbog zlonamjerne pasivnosti i lažnog prebacivanja krivnje. Njegov navodni strah od surovog gospodara bio je tek licemjeran izgovor za vlastitu komociju i duhovnu lijenost. Da je zaista vjerovao u gospodarevu strogost i visoka očekivanja, upravo bi ga ta spoznaja morala potaknuti na odgovorno djelovanje i marljivost, a ne na zakapanje dara u zemlju.
Teološka poruka stiha izuzetno je snažna: Bog, kao vrhovni Gospodar i Stvoritelj, suvereno dijeli darove i milost, ali istovremeno očekuje aktivno, vjerno i plodonosno upravljanje (stewardship) svim što nam je povjereno. Nesudjelovanje u Božjem djelu, motivirano strahom, ravnodušnošću ili pogrešnom slikom o Bogu kao okrutnom poslodavcu, u nebeskoj se ekonomiji ne tretira kao oprez ili neutralnost, već kao aktivno zlo i neposlušnost. Istinska vjera u Gospodina ne paralizira čovjeka strahom, već ga oslobađa za revno služenje, umnožavanje darova i donošenje trajnoga ploda za Kraljevstvo Božje u svjetlu neizbježnog eshatološkog suda.