A pristupi i onaj s dva talenta te reče: 'Gospodaru, dva si mi talenta predao; gle, druga sam dva talenta stekao.'
A pristupi i onaj s dva talenta te reče: 'Gospodaru, dva si mi talenta predao; gle, druga sam dva talenta stekao.'
Reče mu njegov gospodar: 'Dobro, robe dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost svojega gospodara.'
A pristupi i onaj koji je primio jedan talent te reče: 'Gospodaru, spoznao sam te da si tvrd čovjek: žanješ gdje nisi posijao i skupljaš odakle nisi vijao;
i uplašivši se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju; gle, imaš svoje.'
A njegov mu gospodar odgovori i reče: 'Zli i lijeni robe! Znao si da žanjem gdje ne posijah i skupljam odakle ne rasuh?
A pristupi i onaj koji je primio jedan talent te reče: 'Gospodaru, spoznao sam te da si tvrd čovjek: žanješ gdje nisi posijao i skupljaš odakle nisi vijao;
A pristupivši i onaj što je primio jedan talanat reče: gospodaru! znao sam da si ti tvrd čovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;
προσελθὼν δὲ καὶ ὁ τὸ ἓν τάλαντον εἰληφὼς εἶπεν· κύριε, ἔγνων σε ὅτι σκληρὸς εἶ ἄνθρωπος θερίζων ὅπου οὐκ ἔσπειρας καὶ συνάγων ὅθεν οὐ διεσκόρπισας·
proselthōn de kai ho to hen talanton eilēphōs eipen kurie egnōn se hoti sklēros ei anthrōpos therizōn hopou ouk espeiras kai sunagōn hothen ou dieskorpisas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pristupivši a i onaj koji je jedan talent primio reče: Gospodaru, spoznao sam te da tvrd jesi čovjek, žanjući gdje nisi posijao iabirući odakle nisi prosijao;"
1. onaj koji je jedan talent primio Izvornik: ὁ τὸ ἓν τάλαντον εἰληφὼς [ho to hen talanton eilēphōs] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda koji poimeničuje particip perfekta aktivnog ('koji je primio'), uz izravni objekt u akuzativu jednine srednjeg roda. Značenje: Za razliku od prethodne dvojice, kod ovog je sluge izričito upotrijebljen particip perfekta: on je talent primio i zadržao ga u nepromijenjenom stanju, bez ikakva djelovanja i oplodnje.
2. spoznao sam te Izvornik: ἔγνων σε [egnōn se] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 1. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine (izravni objekt koji se potom razrađuje zavisnom rečenicom s veznikom 'da'). Značenje: Sluga ne počinje izvješćem o radu, nego svojom iskrivljenom predodžbom o gospodaru; njegova neplodnost izvire iz lažne slike o Bogu kao nemilosrdnom izrabljivaču.
3. tvrd jesi čovjek Izvornik: σκληρὸς εἶ ἄνθρωπος [sklēros ei anthrōpos] Gramatika: Pridjev i imenica u nominativu jednine muškog roda kao predikatno ime uz prezent glagola 'biti' u 2. licu jednine. Značenje: Pridjev 'tvrd' (grub, surov, neumoljiv) u jakom je kontrastu s gospodarevom stvarnom velikodušnošću iz prethodnih stihova; sluga vlastitu tvrdoću srca i lijenost projicira na gospodara.
4. žanjući gdje nisi posijao Izvornik: θερίζων ὅπου οὐκ ἔσπειρας [therizōn hopou ouk espeiras] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda (označava trajnu osobinu ili običaj), praćen mjesnim veznikom, niječnom česticom i aoristom aktivnim u 2. licu jednine. Značenje: Sluga optužuje gospodara za pohlepu i prisvajanje tuđeg truda bez vlastitog ulaganja, iako mu je upravo gospodar na početku darovao čitav talent.
5. i sabirući odakle nisi prosijao Izvornik: καὶ συνάγων ὅθεν οὐ διεσκόρπισας [kai sunagōn hothen ou dieskorpisas] Gramatika: Drugi particip prezenta aktivnog paralelno povezan s prvim, uz prilog mjesta ('odakle') i aorist aktivni u 2. licu jednine. Značenje: Slika se odnosi na vijanje žita (bacanje u vjetar radi odvajanja pljeve) i potom skupljanje čistog zrnja u žitnicu; sluga udvostručuje svoju optužbu kako bi opravdao vlastiti strah i pasivnost.
Matej 25:24 otkriva tragičnu povezanost između pogrešne teologije i duhovne neplodnosti. Sluga sa samo jednim talentom ne opravdava svoj nerad manjkom sposobnosti niti nedostatkom prilika, već svoju krivnju prebacuje direktno na Boga, iznoseći lažnu i optužujuću sliku Gospodara kao surovog, nepravednog izrabljivača. Ova dubinska analiza pokazuje kako iskrivljena percepcija Božjeg karaktera – gledanje na Boga kao krutog tiranina umjesto velikodušnog darovatelja koji besplatno povjerava neizmjerno blago – neizbježno rađa paralizirajući strah, pasivnost i sklonost samopravdanju.
Glavna poruka ovog stiha je ozbiljno upozorenje da naš odnos prema Božjim darovima i vlastitoj odgovornosti izravno ovisi o tome kako poznajemo i vidimo Boga. Istinska, biblijska spoznaja Boga vodi u povjerenje, marljivost i radosno upravljanje povjerenim milostima, dok laž o Bogu kao strogom i nemilosrdnom žetocu pretvara vjernika u 'zlog i lijenog slugu' koji na kraju gubi i ono što je primio. Stih nas poziva da preispitamo vlastito srce, odbacimo lažne slike o Bogu i prepoznamo Njegovu neizmjernu milost kao motivaciju za vjerno služenje.