Reče mu njegov gospodar: 'Dobro, robe dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost svojega gospodara.'
A pristupi i onaj s dva talenta te reče: 'Gospodaru, dva si mi talenta predao; gle, druga sam dva talenta stekao.'
Reče mu njegov gospodar: 'Dobro, robe dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost svojega gospodara.'
A pristupi i onaj koji je primio jedan talent te reče: 'Gospodaru, spoznao sam te da si tvrd čovjek: žanješ gdje nisi posijao i skupljaš odakle nisi vijao;
i uplašivši se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju; gle, imaš svoje.'
Reče mu njegov gospodar: 'Dobro, robe dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost svojega gospodara.'
A gospodar njegov reče mu: dobro, slugo dobri i vjerni! U malom bio si mi vjeran, nad mnogijem ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.
ἔφη αὐτῷ ὁ κύριος αὐτοῦ· εὖ, δοῦλε ἀγαθὲ καὶ πιστέ, ἐπὶ ὀλίγα ἦς πιστός, ἐπὶ πολλῶν σε καταστήσω. εἴσελθε εἰς τὴν χαρὰν τοῦ κυρίου σου.
ephē autō ho kurios autou eu doule agathe kai piste epi oliga ēs pistos epi pollōn se katastēsō eiselthe eis tēn charan tou kuriou sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče mu gospodar njegov: Dobro, slugo dobri i vjerni, nad malim bio si vjeran, nad mnogima te postavit ću. Uđi u radost gospodara svojega."
1. Reče mu gospodar njegov Izvornik: ἔφη αὐτῷ ὁ κύριος αὐτοῦ [ephē autō ho kurios autou] Gramatika: Glagol u imperfektu s aoristnim značenjem (3. lice jednine), osobna zamjenica u dativu jednine i imenica s određenim članom u nominativu praćena posvojnim genitivom. Značenje: Gospodar se drugom slugi obraća potpuno istom izravnošću i blagonaklonošću kao i prvom, ne praveći nikakvu razliku zbog manjeg iznosa.
2. Dobro, slugo dobri i vjerni Izvornik: εὖ, δοῦλε ἀγαθὲ καὶ πιστέ [eu, doule agathe kai piste] Gramatika: Prilog odobravanja te imenica s dva pridjeva u vokativu jednine muškog roda. Značenje: Doslovno ponavljanje iste pohvale od riječi do riječi otkriva ključno načelo Kraljevstva: Bog ne mjeri uspjeh količinom postignutog, nego mjerom vjernosti i uloženog truda u odnosu na darovano.
3. nad malim bio si vjeran Izvornik: ἐπὶ ὀλίγα ἦς πιστός [epi oliga ēs pistos] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom množine srednjeg roda uz imperfekt glagola 'biti' u 2. licu jednine. Značenje: I pet talenata i dva talenta gospodar jednako naziva 'malim', jer su sve zemaljske razlike u darovima zanemarive pred veličinom vječnih dobara.
4. nad mnogima te postavit ću Izvornik: ἐπὶ πολλῶν σε καταστήσω [epi pollōn se katastēsō] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine i futur aktivni glagola 'postaviti' u 1. licu jednine. Značenje: Jednaka vjernost donosi jednako uzvišenje i povjerenje u budućnosti, bez obzira na početnu polazišnu točku.
5. Uđi u radost gospodara svojega Izvornik: εἴσελθε εἰς τὴν χαρὰν τοῦ κυρίου σου [eiselthe eis tēn charan tou kuriou sou] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u 2. licu jednine s prijedlogom smjera i akuzativom jednine ženskog roda. Značenje: Punina eshatološke radosti i zajedništva s Gospodinom jednako je otvorena svakom vjernom službeniku koji je uložio sve što je primio.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 25,21; usp. 25,23), smješten u prispodobu o talentima, predstavlja jedan od najuzvišenijih opisa eshatološke nagrade i Božjega suda u Novome zavjetu. Glavna poruka stiha otkriva da u Božjoj ekonomiji mjerilo uspjeha nije veličina povjerenoga zadatka niti spektakularnost zemaljskih postignuća, nego neprekidna vjernost, pouzdanost i čistoća srca u svakodnevnom upravljanju onim što nam je dano. Naš zemaljski život i svi resursi kojima raspolažemo pred Bogom su tek »malo« – svojevrsni duhovni poligon i škola na kojoj se ispituje i oblikuje naš karakter za vječnost.
Konačna nagrada za vjernoga slugu ima dvostruku dimenziju: uzvišeniju odgovornost i intimno blaženstvo. Bog ne nagrađuje vjerno služenje pasivnim mirovanjem, već promaknućem – povjeravanjem većega autoriteta i dioništva u Njegovoj nebeskoj vladavini (»nad mnogim tebe postavit ću«). Vrhunac te nagrade sadržan je u svečanom pozivu: »uđi u radost gospodara tvoga«. Vjernik ne ulazi samo u nebeski prostor ili stanje, već u samu Božju radost, u intimno zajedništvo i vječni trijumf svoga Gospodina, gdje sluga i Gospodar zauvijek dijele isto blaženstvo.