Matej 19,20 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Govori njemu taj mladić: Sve ovo sačuvah; što još oskudijevam?"

1. Govori / Kaže (grč. λέγει, translit. legei)

Gramatičke nijansePrezent indikativa aktivnog, 3. lice jednine od glagola λέγω (legō). Riječ je o tzv. historijskom ili povijesnom prezentu (praesens historicum), iznimno čestom u Evanđeljima. Iako se radnja dogodila u prošlosti, upotreba prezenta donosi dramatičnost, živost i neposrednost u pripovijedanje, stavljajući čitatelja izravno u središte dijaloga s Isusom.

Teološko značenjeOznačava trenutak otvorene i izravne komunikacije s Kristom. Mladić mu pristupa kao autoritativnom učitelju, tražeći konačnu potvrdu svoga duhovnog stanja. 2. Njemu (grč. αὐτῷ, translit. autō)

Gramatičke nijanseOsobna zamjenica u dativu jednine muškog roda (od αὐτός, autos), u funkciji neizravnog objekta.

Teološko značenjeUsredotočuje cijeli prizor na Isusa. Sva teološka pitanja o vječnom životu i pravednosti moraju se uputiti i razriješiti isključivo u odnosu s Njim, jer je On krajnji sudac i donositelj života. 3. Taj mladić (grč. ὁ νεανίσκος, translit. ho neaniskos)

Gramatičke nijanseNominativ jednine muškog roda s određenim članom ὁ. Riječ νεανίσκος je specifičan naziv za mlađeg muškarca (u antičkom poimanju životne dobi, od oko 24. do 40. godine). Određeni član ima anaforičku ulogu, ukazujući na osobu koja je već uvedena u pripovijest.

Teološko značenjeMatej jedini od sinoptika izričito naglašava njegovu mladost. Mladost simbolizira životnu snagu, polet, vrijeme i idealizam. U kombinaciji s njegovim bogatstvom (koje se spominje kasnije), on predstavlja čovjeka koji ima sve zemaljske preduvjete za sreću i uspjeh, ali njegova vanjska postignuća stoje u oštru kontrastu s njegovom duhovnom nezrelošću i nemogućnošću da se potpuno preda Bogu. 4. Sve ovo / Sva ova (grč. Πάντα ταῦτα, translit. panta tauta)

Gramatičke nijanseAkuzativ množine srednjeg roda. Πάντα (od πᾶς, pas) znači 'sve', 'u potpunosti', dok je ταῦτα pokazna zamjenica 'ovo/to' (od οὗτος, houtos). Sintaktičko pozicioniranje ove fraze na sam početak izjave (prije glagola) služi za snažnu emfazu (naglašavanje).

Teološko značenjeMladić ponosno i bez zadrške tvrdi da je obdržavao sve moralne zapovijedi Dekaloga. Ova fraza savršeno oslikava farizejski i legalistički mentalitet: uvjerenje da se pred Bogom može postignuti savršenstvo ispunjavanjem vanjskih propisa. Mladić je uvjeren u vlastitu moralnu besprijekornost, no samo postavljanje sljedećeg pitanja dokazuje da to 'sve' nije bilo dovoljno za mir savjesti. 5. Sačuvah / Očuvah / Obdržavah (grč. ἐφύλαξα, translit. ephylaxa)

Gramatičke nijanseAorist indikativa aktivnog, 1. lice jednine od glagola φυλάσσω (phylassō). Upotreba konstativnog aorista promatra cjelokupni njegov dosadašnji život i trud oko Zakona kao jednu dovršenu, cjelovitu radnju.

Teološko značenjeGlagol φυλάσσω primarno znači 'čuvati stražu', 'bdjeti nad čim', 'zaštititi od neprijatelja ili kršenja'. U biblijskom jeziku označava brižno, strogo i budno obdržavanje zapovijedi. Mladić je doista uložio znatan moralni napor da sačuva Zakon od vanjskih prijestupa. Međutim, promaknula mu je duhovna bit Zakona – a to je preobrazba srca i nesebična ljubav, a ne puka vanjska poslušnost. 6. Što / U čemu (grč. τί, translit. ti)

Gramatičke nijanseUpitna zamjenica τίς, τί u akuzativu jednine srednjeg roda. Funkcionira kao akuzativ obzira ili specifikacije ('u pogledu čega?', 'u čemu?').

Teološko značenjeOvo je psihološka i duhovna prekretnica stiha. Unatoč samouvjerenom ispunjavanju svih zakona, mladića muči egzistencijalna tjeskoba. Njegovo pitanje priznanje je da mu vanjska religioznost nije donijela unutarnju sigurnost spasenja niti nutarnji mir. 7. Još (grč. ἔτι, translit. eti)

Gramatičke nijansePrilog za vrijeme i stupanj, sa značenjem 'još uvijek', 'nadalje', 'k tome', 'povrh toga'.

Teološko značenjeRiječ 'još' razotkriva prokletstvo legalizma i teologije djela: čovjek koji se oslanja na vlastitu pravednost nikada ne može znati je li učinio dovoljno. Taj prilog ukazuje na stalnu ljudsku potrebu za 'još jednim djelom' koje bi napokon zadovoljilo Božju svetost i smirilo ljudsku savjest. 8. Oskudijevam / Zaostajem / Mi nedostaje (grč. ὑστερῶ, translit. hysterō)

Gramatičke nijansePrezent indikativa aktivnog, 1. lice jednine od glagola ὑστερέω (hysterēō), koji potječe od pridjeva ὕστερος (hysteros - 'kasniji', 'onaj koji dolazi iza'). Prezent ukazuje na trajno i trenutno stanje nedostatka.

Teološko značenjeGlagol doslovno znači 'zaostajati u trci', 'zakasniti', 'ne stići na cilj' ili 'imati manjak / oskudijevati'. U Novom zavjetu ovaj se pojam koristi za opisivanje temeljne ljudske nemogućnosti da vlastitim snagama dosegne Božju slavu i savršenstvo (npr. Rim 3,23: 'svi su sagriješili i lišeni su /ὑστεροῦνται/ slave Božje'). Mladićevo pitanje nesvjesno je priznanje njegovog duhovnog siromaštva. On osjeća da zaostaje u trci za vječnim životom, što Isusu otvara put da mu u sljedećem stihu ponudi jedino pravo rješenje: odricanje od zemaljskih idola (bogatstva), potpuno predanje i radikalno slijeđenje Krista.

Ovaj stih iznosi na vidjelo temeljno ograničenje i iluziju moralizma zasnovanog na vanjskom obdržavanju zakona. Bogati mladić utjelovljuje vrhunac starozavjetne i farizejske pravednosti: mlad je, moralan, ugledan i odano posvećen zapovijedima od svoje rane dobi. Pa ipak, njegovo iskreno i dramatično pitanje 'Što još oskudijevam?' razotkriva duboku duhovnu prazninu i nemir savjesti koje nikakav zakonski legalizam ne može ispuniti. Stih jasno pokazuje da ljudski napori i besprijekorna vanjska poslušnost ne mogu čovjeku osigurati mir s Bogom niti zaslužiti vječni život.

Teološki gledano, ovaj je prizor ključni most između ljudske samopravednosti i radikalnog poziva na kršćansko učenikovo predanje. Priznajući da u nečemu 'zaostaje' (ὑστερῶ), mladić nesvjesno otvara vrata Isusovoj dijagnozi srca. Glavna poruka stiha jest da duhovna zrelost i vječni život ne počivaju na listi križanja obavljenih dužnosti i izbjegnutih grijeha, već u prepoznavanju vlastite duhovne potrebe, napuštanju zemaljskih oslonaca i potpunom, nesebičnom predanju u slijeđenju Isusa Krista.