Matej 19,18 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Govori njemu: Koje? Taj a Isus reče: To: Ne ubit ćeš, ne učinit ćeš preljub, ne ukrast ćeš, ne lažno svjedočit ćeš,"

1. Govori njemu Izvornik: Λέγει αὐτῷ [Legei autō] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, upotrijebljen kao pripovjedni (povijesni) prezent za prošlu radnju. Takav oblik oživljava prizor i unosi dramatičnu neposrednost u dijalog. Značenje: Naglašava brzu i nestrpljivu reakciju sugovornika koji želi točno znati koje su to posebne zapovijedi potrebne za vječni život.

2. Koje Izvornik: ποίας [poias] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu množine ženskog roda, koja se rodom, brojem i padežom slaže s imenicom 'zapovijedi' iz prethodnog stiha. Za razliku od obične upitne zamjenice 'koji', ova pita za kakvoću ili vrstu ('kakve to?'). Značenje: Mladić pretpostavlja da postoji neka posebna kategorija zapovijedi ili izvanrednih propisa koji jamče ulazak u život.

3. To Izvornik: τὸ [to] Gramatika: Određeni član u akuzativu jednine srednjeg roda koji ovdje stoji samostalno ispred niza rečenica. U grčkoj sintaksi takav član služi kao uvod u doslovni navod (poput dvotočke i navodnika), pretvarajući čitav citirani blok u jednu imenovanu cjelinu. Značenje: Označava da Isus ne uvodi nikakvo novo ili tajno pravilo, nego doslovno navodi dobro poznati tekst Dekaloga.

4. Ne ubit ćeš Izvornik: οὐ φονεύσεις [ou phoneuseis] Gramatika: Niječna čestica za objektivnu tvrdnju spojena s glagolom u futuru indikativa aktivnog, 2. lice jednine. To je izravan prijenos hebrejskog imperfekta iz Deset zapovijedi preko Septuaginte, gdje futur ima snagu trajne i bezuvjetne kategorijalne zabrane (imperativni futur). Značenje: Prva u nizu navedenih zapovijedi s druge ploče Zakona, koja štiti neprikosnovenost ljudskoga života kao Božjeg dara.

5. ne lažno svjedočit ćeš Izvornik: οὐ ψευδομαρτυρήσεις [ou pseudomarturēseis] Gramatika: Složeni glagol u futuru indikativa aktivnog s imperativnom snagom, tvoren od osnove za 'laž' i 'svjedočiti'. Kao i prethodne tri zabrane, izriče apsolutnu zapovijed u 2. licu jednine. Značenje: Zaokružuje niz četiriju zabrana iz Dekaloga koje uređuju odnose prema bližnjemu: zaštitu života, braka, imovine i časti odnosno istine na sudu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teoforskog elementa Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti).

U ovom stihu (Matej 19,18), Isus odgovara na suštinsko pitanje bogatog mladića o tome koje zapovijedi vode u vječni život, usmjeravajući njegov pogled na drugu tablicu Dekaloga (Deset zapovijedi), koja regulira odnose i dužnosti među ljudima. Zanimljivo je da Isus ovdje ne započinje sa zapovijedima o ljubavi prema Bogu (prva tablica), već naglašava elementarnu ljudsku pravednost: poštivanje tuđeg života (ne ubij), svetosti braka i obitelji (ne čini preljub), prava na imovinu i dostojanstvo (ne kradi) te istine i časti u društvu (ne svjedoči lažno). Time Isus potvrđuje neprolaznu vrijednost Mojsijeva Zakona kao moralnog kompasa koji nije ukinut, već ispunjen u Njegovu nauku.

Glavna poruka ovog stiha leži u neraskidivoj povezanosti između istinske duhovnosti i konkretne etike u svakodnevnom životu. Isus nas uči da se ljubav prema nevidljivom Bogu ne može odvojiti od ljubavi i pravednosti prema vidljivom bližnjemu. Očuvati svetost života, vjernost u odnosima, poštenje u radu i istinoljubivost u riječima predstavljaju temeljni preduvjet za hod prema Bogu. Ipak, u širem kontekstu ovog evanđeoskog odlomka, Isus navođenjem ovih zapovijedi vodi mladića (i svakog vjernika) prema spoznaji vlastite nedovoljnosti: samo vanjsko i zakonsko vršenje pravila nije krajnji cilj, već priprema za potpuni duhovni iskorak – nasljedovanje Krista čista i predana srca.