Tada Mu bijahu donesena dječica da položi ruke na njih i pomoli se, a učenici ih prekoriše.
Tada Mu bijahu donesena dječica da položi ruke na njih i pomoli se, a učenici ih prekoriše.
A Isus reče: "Pustite dječicu i ne sprječavajte ih doći k Meni, jer takvih je Kraljevstvo Nebesko."
I položivši ruke na njih, otiđe odande.
I gle, netko pristupi Njemu i reče: "Učitelju, što dobro da učinim da imam život vječni?"
A On mu reče: "Zašto Me pitaš o dobrom? Jedan je Dobar! A ako hoćeš u život ući, sačuvaj Zapovijedi."
I položivši ruke na njih, otiđe odande.
I metnuvši na njih ruke otide odande.
καὶ ἐπιθεὶς τὰς χεῖρας αὐτοῖς ἐπορεύθη ἐκεῖθεν.¶
kai epitheis tas cheiras autois eporeuthē ekeithen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I položivši te ruke njima otišao je odande."
1. položivši Izvornik: ἐπιθεὶς [epitheis] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Kao vremenski particip aorista, označava radnju koja je u potpunosti izvršena prije radnje glavnog glagola ('nakon što je položio'). Značenje: Isus ne ostaje samo na riječima prijekora učenicima, nego u cijelosti ispunjava prvotnu molbu roditelja. Njegovo djelo blagoslova prethodi nastavku Njegova puta.
2. te ruke njima Izvornik: τὰς χεῖρας αὐτοῖς [tas cheiras autois] Gramatika: Imenica u akuzativu množine s određenim članom te osobna zamjenica u dativu množine srednjeg roda. Dativ ovdje označava primatelje u čiju se korist radnja vrši (dativ koristi), a srednji rod zamjenice izravno se odnosi na imenicu paidia (dječica). Značenje: Fizički dodir u Isusovoj službi prenosi život, iscjeljenje i prihvaćanje. Polažući ruke na djecu, On potvrđuje njihovo dostojanstvo i uključuje ih u prostor Božjeg blagoslova.
3. otišao je odande Izvornik: ἐπορεύθη ἐκεῖθεν [eporeuthē ekeithen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa pasivnog (deponentni glagol koji ima aktivno značenje kretanja), treće lice jednine, uz prilog mjesta s nastavkom -then koji označava kretanje od neke točke. Značenje: Ovaj izraz u Matejevom evanđelju često označava prijelaz u novu fazu Isusove službe. Nakon što je poučio o naravi Kraljevstva kroz brak i djecu, Isus nastavlja svoj put prema Jeruzalemu i križu.
Stih iz Evanđelja po Mateju 19,15 ('I položivši ruke njima otiđe odande.') predstavlja vrhunac i predivan završetak Isusova susreta s dječicom te Njegove rasprave s učenicima o naravi Kraljevstva nebeskoga. Dok su učenici pokušavali spriječiti pristup onima koji po tadašnjim društvenim normama nisu imali status ni važnost, Isus ih ne samo verbalno brani i postavlja kao uzor ulaska u Kraljevstvo, nego to potvrđuje najdubljom gestom blisko iskazane ljubavi – polaganjem ruku i blagoslovom.
Ova jednostavna, ali teološki iznimno bogata rečenica svjedoči o savršenom skladu Isusovih riječi i djela. Njegov blagoslov nije apstraktan, već utjelovljen, opipljiv i darovan posve besplatno onima koji ga s povjerenjem i bez pretvorbe primaju. Nakon što je tim činom zauvijek definirao da se pred Bogom ne stoji sa zaslugama nego s djetinjom poniznošću, Isus odlučno nastavlja svoj mesijanski put prema Jeruzalemu i ostvarenju otkupljenja čovječanstva.