Jer su eunusi koji iz utrobe majčine biše rođeni tako, i jesu eunusi koji biše učinjeni eunusima od ljudi, i jesu eunusi koji sami sebe učiniše eunusima radi Kraljevstva Nebeskoga. Tko može primati, neka prima."
Tada Mu bijahu donesena dječica da položi ruke na njih i pomoli se, a učenici ih prekoriše.
A Isus reče: "Pustite dječicu i ne sprječavajte ih doći k Meni, jer takvih je Kraljevstvo Nebesko."
I položivši ruke na njih, otiđe odande.
I gle, netko pristupi Njemu i reče: "Učitelju, što dobro da učinim da imam život vječni?"
A Isus reče: "Pustite dječicu i ne sprječavajte ih doći k Meni, jer takvih je Kraljevstvo Nebesko."
A Isus reče: Ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko.
ὁ δὲ Ἰησοῦς εἶπεν· ἄφετε τὰ παιδία καὶ μὴ κωλύετε αὐτὰ ἐλθεῖν πρός με· τῶν γὰρ τοιούτων ἐστὶν ἡ βασιλεία τῶν οὐρανῶν.
ho de Iēsous eipen aphete ta paidia kai mē kōluete auta elthein pros me tōn gar toioutōn estin hē basileia tōn ouranōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj pak Isus reče: Pustite tu dječicu i ne sprječavajte ih doći k meni; takvih naime jest ono kraljevstvo onih nebesa."
1. Pustite Izvornik: ἄφετε [aphete] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa aktivnog, drugo lice množine. Aoristni imperativ ovdje izražava hitnu, trenutnu i odlučnu zapovijed učenicima da se odmah maknu s puta. Značenje: Glagol aphiēmi doslovno znači 'ostaviti na miru', 'otpustiti' ili 'dopustiti'. Isus autoritativno uklanja prepreku koju su postavili sami Njegovi sljedbenici između Njega i malenih.
2. ne sprječavajte Izvornik: μὴ κωλύετε [mē kōluete] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u prezentu imperativa aktivnog, drugo lice množine. Za razliku od prethodnog aorista, prezentski imperativ u zabrani znači prestanak radnje koja je već u tijeku ('prestanite sprječavati') ili trajno pravilo ponašanja. Značenje: Glagol kōlyō znači zadržavati ili priječiti pristup, a u ranoj Crkvi postaje važan izraz kod pitanja tko smije primiti krštenje. Isus postavlja trajno načelo da pristup Njemu ne ovisi o ljudskim mjerilima važnosti.
3. doći k meni Izvornik: ἐλθεῖν πρός με [elthein pros me] Gramatika: Glagol u aoristu infinitiva aktivnog praćen prijedlogom pros s akuzativom osobne zamjenice. Prijedlog pros s akuzativom označava izravno kretanje prema osobi s ciljem ostvarivanja osobnog odnosa i blizine. Značenje: Središte kršćanske vjere nije sustav pravila, nego osobni dolazak k Isusu. Djeca, iako ne mogu razumjeti složenu teologiju, sposobna su za neposrednu bliskost s Kristom.
4. takvih naime Izvornik: τῶν γὰρ τοιούτων [tōn gar toioutōn] Gramatika: Određeni član i pokazna zamjenica u genitivu množine srednjeg roda, povezani uzročnim veznikom gar. Genitiv ovdje izražava pripadnost i posjedovanje, a stavljen je na sam početak rečenice radi snažnog naglaska. Značenje: Zamjenica toioutos ne znači samo 'ove djece', nego 'onih koji su takve vrste ili naravi'. Kraljevstvo pripada svima koji dijele djetinji položaj potpune ovisnosti, poniznosti i praznih ruku pred Bogom.
5. ono kraljevstvo onih nebesa Izvornik: ἡ βασιλεία τῶν οὐρανῶν [hē basileia tōn ouranōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena imenicom muškog roda u genitivu množine s određenim članom. Množina 'nebesa' odražava hebrejski pojam šamajim, koji je uvijek u obliku množine. Značenje: Tipičan Matejev izraz u kojem se riječ 'nebesa' koristi kao židovski izraz poštovanja umjesto izravnog spominjanja Božjeg imena. Označava Božju aktivnu, spasiteljsku vladavinu koja preokreće zemaljske ljestvice vrijednosti. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Matej 19,14 predstavlja jedan od najvažnijih i najdirljivijih kristoloških i soterioloških tekstova u Novom zavjetu. U ovom stihu Isus ne radi samo humanu gestu blagoslivljanja djece, već donosi temeljni proglas o samoj prirodi Božjeg kraljevstva i uvjetima za ulazak u njega. Suprotstavljajući se društvenim predrasudama svoga vremena koje su djecu smatrale nevažnima i marginalnima, Isus ih postavlja kao duhovni ideal i normu za sve koji žele biti dionici Njegove vladavine.
Glavna poruka stiha jest da Božje kraljevstvo ne pripada moćnima, zaslužnima ili samodostatnima, već 'takvima' – onima koji pred Boga dolaze s dječjom poniznošću, iskrenim povjerenjem, sviješću o vlastitoj bespomoćnosti i potpunom ovisnošću o Očevoj milosti. Isusova hitna i neopoziva zapovijed 'Pustite i ne branite' trajni je poziv Crkvi i svakom vjerniku da uklone sve ljudske, religijske i institucionalne prepreke koje bi bilo koga mogle spriječiti u osobnom i neposrednom dolasku Kristu.