Matej 10,42 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I tko god napoji jednoga od malenih ovih čašom hladne samo u ime učenika, amen govorim vama: nipošto neće izgubiti plaću svoju."

1. tko god napoji Izvornik: ὃς ἂν ποτίσῃ [hos an potisē] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz modalnu česticu 'an' i glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Spoj odnosne zamjenice s česticom 'an' i konjunktivom tvori opću pogodbenu rečenicu ('tko god bi u bilo kojem trenutku...'), dok aorist označava jednokratno, konkretno djelo. Značenje: Od općeg i trajnog primanja u dom (prezent u prethodnom stihu) misao se spušta na najmanji mogući, pojedinačni čin dobrote (aorist). Čak i jedan jedini trenutak suosjećanja prema Kristovu učeniku ima trajnu vrijednost pred Bogom.

2. jednoga od malenih ovih Izvornik: ἕνα τῶν μικρῶν τούτων [hena tōn mikrōn toutōn] Gramatika: Glavni broj u akuzativu jednine muškog roda praćen partitivnim genitivom množine koji čine određeni član, poimeničeni pridjev i pokazna zamjenica. Pokazna zamjenica 'ovih' upućuje na konkretno prisutne učenike kojima Isus upravo govori. Značenje: Niz 'prorok – pravednik – maleni' spušta se od najuglednijih duhovnih zvanja do najneznatnijih. 'Maleni' nisu samo djeca, nego ponizni, društveno nevažni i ranjivi Isusovi učenici koji u očima svijeta nemaju nikakav ugled ni moć.

3. čašom hladne samo Izvornik: ποτήριον ψυχροῦ μόνον [potērion psuchrou monon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda (drugi akuzativ uz glagol 'napojiti' koji u grčkom prima dvostruki akuzativ: osobe i stvari), uz poimeničeni pridjev u genitivu jednine srednjeg roda i prilog. Riječ 'voda' (hydatos) je ispuštena jer se u govornom jeziku podrazumijeva uz pridjev 'hladno' u srednjem rodu. Značenje: U vrućem palestinskom podneblju čaša svježe, hladne vode iz bunara ili izvora bila je najosnovniji, najjeftiniji, ali životno važan znak gostoprimstva. Prilog 'samo' naglašava da u Božjem kraljevstvu veličina dara ne ovisi o njegovoj materijalnoj vrijednosti, nego o ljubavi kojom je pružen.

4. u ime učenika Izvornik: εἰς ὄνομα μαθητοῦ [eis onoma mathētou] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom 'eis' i akuzativom imenice 'onoma', praćen genitivom jednine muškog roda bez člana. Kao i u prethodnom stihu, genitiv bez člana ističe samo svojstvo i status osobe. Značenje: Čin milosrđa dobiva svoju duhovnu težinu po motivu: učinjen je zato što ta neznatna osoba pripada Isusu kao njegov učenik (mathētēs). Time se i najmanja gesta pomoći izravno povezuje sa samim Kristom.

5. amen govorim vama Izvornik: ἀμὴν λέγω ὑμῖν [amēn legō humin] Gramatika: Hebrejska potvrdna čestica prenesena u grčki, praćena glagolom u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine, i osobnom zamjenicom u dativu množine. Prezent ovdje izražava neposredan, autoritativan proglas u trenutku govora. Značenje: Riječ 'amen' dolazi od hebrejskog korijena 'aman' (biti čvrst, pouzdan, istinit). Dok se u židovskom bogoslužju 'amen' govorio na kraju kao potvrda tuđe molitve, Isus ga stavlja na sam početak rečenice kako bi vlastitim božanskim autoritetom zajamčio apsolutnu istinitost onoga što slijedi.

6. nipošto neće izgubiti Izvornik: οὐ μὴ ἀπολέσῃ [ou mē apolesē] Gramatika: Dvostruka negacija ('ou mē') s glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. U novozavjetnom grčkom spoj 'ou mē' s konjunktivom aorista predstavlja najjači mogući oblik nijekanja u budućnosti ('nipošto neće', 'ni u kojem slučaju neće'). Značenje: Ovom najsnažnijom gramatičkom tvrdnjom Isus uklanja svaku sumnju: pred Bogom nijedno djelo ljubavi, ma kako skromno bilo, ne može propasti niti biti zaboravljeno. Time se završava cijeli govor o poslanju (Mt 10) snažnim ohrabrenjem i za poslanike i za one koji ih primaju.

Evanđelje po Mateju 10,42 predstavlja vrhunac Isusova govora o poslanju dvanaestorice apostola i duboko preoblikuje ljudsko poimanje veličine, zasluge i služenja u Božjem kraljevstvu. Isus ovdje prebacuje težište s velikih, spektakularnih djela na neznatne, svakodnevne činove ljubavi i gostoljubivosti. Čaša hladne vode, najjednostavniji i najdostupniji dar koji svatko može pružiti, postaje uzvišeno djelo božanske vrijednosti kada je dano iz prave motivacije – iz poštovanja prema Kristu i ljubavi prema Njegovim učenicima, posebice onim najranjivijima i najneznatnijima.

Glavna poruka ovog stiha jest apsolutna sigurnost Božjeg pamćenja i neizmjerna velikodušnost Njegove milosti. U svijetu koji često mjeri vrijednost prema vanjskom uspjehu, statusu i materijalnom bogatstvu, Bog gleda na srce i nudi neopozivo obećanje: nijedan čin dobrote učinjen u Njegovo ime, ma koliko se činio malenim ili skrivenim od ljudskih očiju, nikada neće biti zaboravljen niti ostati bez nebeske nagrade. Ovaj stih poziva vjernike na stalnu, poniznu i djelotvornu ljubav prema bližnjima, svjesni da u svakom 'malenom' služe samome Kristu.