Knjiga rodoslovlja Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
Knjiga rodoslovlja Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i njegovu braću,
Juda rodi Peresa i Zeraha, od Tamare, Peres rodi Hesrona, Hesron rodi Rama,
Ram rodi Aminadaba, Aminadab rodi Nahšona, Nahšon rodi Salmu,
Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i njegovu braću,
Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu.
Ἀβραὰμ ἐγέννησεν τὸν Ἰσαάκ· Ἰσαὰκ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰακώβ· Ἰακὼβ δὲ ἐγέννησεν τὸν Ἰούδαν καὶ τοὺς ἀδελφοὺς αὐτοῦ·
Abraam egennēsen ton Isaak Isaak de egennēsen ton Iakōb Iakōb de egennēsen ton Ioudan kai tous adelphous autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Abraham rodi tog Izaka, Izak pak rodi tog Jakova, Jakov pak rodi tog Judu i tu braću njegovu,"
Abraham (hrv. Abraham, grč. Ἀβραάμ, Abraam): Nesklonjivo vlastito ime u nominativu. Teološki: Predstavlja oca vjere, početak saveza i prvog primatelja obećanja iz kojeg će proizaći Mesija. rodi (hrv. rodi / je rodio, grč. ἐγέννησεν, egennēsen): Aorist, aktivni indikativ, 3. lice jednine od glagola γεννάω (gennaō). Gramatički aorist označava dovršenu povijesnu radnju. Teološki: Ukazuje na božansku providnost i neprekinuti prijenos Božjeg obećanja iz generacije u generaciju. tog (hrv. tog / -, grč. τὸν, ton): Određeni član muškog roda u akuzativu jednine. U grčkom jeziku član se često koristi uz vlastita imena kako bi označio gramatički padež i odredio osobu (direktni objekt glagola). Izaka (hrv. Izaka, grč. Ἰσαάκ, Isaak): Nesklonjivo vlastito ime u akuzativu muškog roda. Teološki: Dijete obećanja i Božjeg čuda, čime se potvrđuje nadnaravni karakter Božjeg plana za spasenje. Izak (hrv. Izak, grč. Ἰσαὰκ, Isaak): Subjekt druge rečenice, stoji u nominativu. pak (hrv. pak / a, grč. δὲ, de): Postpozitivni veznik. Služi za povezivanje članova u nizu te označava logičan slijed i nadovezivanje generacija. Jakova (hrv. Jakova, grč. Ἰακώβ, Iakōb): Nesklonjivo vlastito ime, prvi put kao akuzativ (objekt). Teološki: Podsjeća na Božji suvereni izbor po milosti, jer je Jakov bio mlađi brat koji je zadobio obećani blagoslov i promijenio ime u Izrael. Jakov (hrv. Jakov, grč. Ἰακὼβ, Iakōb): Ista riječ kao subjekt u trećoj rečenici, nominativ. Judu (hrv. Judu, grč. Ἰούδαν, Ioudan): Akuzativ jednine imena Ἰούδας (Ioudas). Teološki: Izdvajanje Jude (a ne najstarijeg brata Rubena) ključno je jer je iz Judinog plemena prorečen dolazak kralja i Mesije, iz koje će linije proizaći David i na koncu Isus. i (hrv. i, grč. καὶ, kai): Osnovni sastavni veznik koji proširuje redak na dodatni bitni dio obitelji. tu (hrv. tu / te / -, grč. τοὺς, tous): Određeni član muškog roda u akuzativu množine. braću (hrv. braću, grč. ἀδελφοὺς, adelphous): Akuzativ množine imenice ἀδελφός (adelphos). Teološki: Naglašava da Božji plan spasenja, premda se linijski usredotočuje na mesijanskog Judu, pred Bogom uključuje cijeli narod, tj. svih dvanaest plemena Izraelovih (zajednicu). njegovu (hrv. njegovu, grč. αὐτοῦ, autou): Osobna posvojna zamjenica (od αὐτός) u genitivu jednine. Neraskidivo povezuje braću u jednu temeljnu cjelinu.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 1,2) nije puko nabrajanje predaka, već duboki teološki proglas. Ponavljanje glagola 'rodi' (egennēsen) kroz generacije naglašava suverenitet Boga i Njegovu nepokolebljivu vjernost u ispunjavanju obećanja danog Abrahamu, ostvarujući neprekinuti božanski plan spasenja bez obzira na složene povijesne i ljudske okolnosti.
Posebno je značajno izdvajanje Jude izvan prava prvorođenstva te spominjanje 'njegove braće'. Iako se rodoslovna linija Isusa Krista povijesno sužava na Judino kraljevsko pleme, spominjanje ostale braće nedvosmisleno ukazuje na to da su svi oni dionici istoga saveza. Spasenjski plan obuhvaća cjelokupni Izrael, postavljajući čvrst temelj za poimanje Isusa kao onoga Mesije koji će na kraju sabrati i spasiti ne samo čitav Božji narod, nego i cijeli svijet.