Matej 1,2 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Abraham rodi Izaka; Izak pak rodi Jakova; Jakov pak rodi Judu i braću njegovu;"

1. rodi Izvornik: ἐγέννησεν [egennēsen] Gramatika: Glagol γεννάω u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, koji se u stihu ponavlja tri puta. Konstativni aorist ovdje sažima pojedini povijesni čin rađanja kao dovršenu činjenicu u nizu naraštaja. Značenje: Za razliku od pasivnog oblika, aktivni glagol ἐγέννησεν ('rodio je' / 'začeo je') standardna je formula židovskih rodoslovlja u Septuaginti (heb. הוֹלִיד holid) kojom se prenosi zakonska i povijesna linija nasljedstva s oca na sina.

2. [član uz akuzativ imena] Izvornik: τὸν [ton] Gramatika: Određeni član muškog roda u akuzativu jednine ispred nepromjenjivih semitskih imena (τὸν Ἰσαάκ, τὸν Ἰακώβ) i sklonjivog imena (τὸν Ἰούδαν). Budući da se većina hebrejskih imena u grčkom ne sklanja, određeni član u akuzativu nužan je gramatički pokazatelj izravnog objekta glagola. Značenje: Član jasno razgraničuje subjekt (oca u nominativu bez člana) od objekta (sina u akuzativu s članom), čime se u grčkom tekstu stvara pravilan, ritmičan lanac prenošenja obećanja.

3. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik (CONJ) koji stoji na drugom mjestu u rečenici, odmah iza imena u nominativu. Ima blago sastavno i prijelazno (kontinuativno) značenje ('a', 'pak', 'zatim'). Značenje: Veznik δὲ povezuje naraštaje u neprekinuti niz, pri čemu prethodni objekt u akuzativu postaje novi subjekt u nominativu (tzv. lančana ili anadiplozijska struktura), što naglašava kontinuitet Božje vjernosti kroz povijest.

4. i braću njegovu Izvornik: καὶ τοὺς ἀδελφοὺς αὐτοῦ [kai tous adelphous autou] Gramatika: Sastavni veznik καί (CONJ), određeni član u akuzativu množine muškog roda τούς, imenica ἀδελφούς u akuzativu množine te osobna zamjenica αὐτοῦ u posvojnom genitivu jednine. Značenje: Dodatak 'i braću njegovu' prekida strogu formulu 'jedan otac – jedan sin' kako bi podsjetio da se mesijansko obećanje daje unutar zajednice svih dvanaest izraelskih plemena, iako se kraljevska linija nastavlja preko Jude. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם) / Abraam (heb. Avraham)] (osoba) Znači: Otac mnoštva Tvorba: Semitsko ime tvoreno od av (אָב – otac) i korijena povezanog s hamon (הָמוֹן – mnoštvo). Tekst objašnjava: U Post 17,5 Bog mu daje ovo ime uz objašnjenje: 'jer sam te učinio ocem mnoštva naroda'. Promjena imena: Promijenjeno iz prvotnog imena Abram (אַבְרָם – 'uzvišeni otac') u Abraham (Post 17,5).

- Izak [Ἰσαάκ (heb. יִצְחָק) / Isaak (heb. Jichak)] (osoba) Znači: On se smije / Neka se (Bog) nasmiješi Tvorba: Imperfektni oblik hebrejskog glagolskog korijena cahak (צָחַק – smijati se, radovati se). Izvorno vjerojatno skraćeno teoforno ime sa značenjem 'Bog se nasmiješio (pokazao naklonost)'. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka povezuje ime sa smijehom Abrahama (Post 17,17) i Sare (Post 18,12; 21,6: 'Bog mi dade smijeh').

- Jakov [Ἰακώβ (heb. יַעֲקֹב) / Iakōb (heb. Ja'akov)] (osoba) Znači: On drži za petu / Neka (Bog) štiti Tvorba: Tvorbeno povezano s hebrejskom imenicom akev (עָקֵב – peta) ili glagolskim korijenom akav (slijediti u stopu, istisnuti, odnosno u zapadnosemitskim imenima 'štititi'). Tekst objašnjava: Prema Post 25,26 dobio je ime jer je pri rođenju rukom držao brata Ezava za petu (akev), a u Post 27,36 Ezav to povezuje s glagolom 'potisnuti / prevariti'. Promjena imena: U Post 32,29 (i 35,10) Bog mu mijenja ime u Izrael (יִשְׂרָאֵל – 'Onaj koji se bori s Bogom' / 'Bog se bori').

- Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה) / Ioudas (heb. Jehuda)] (osoba) Znači: Slavljen / Neka je hvaljen (Jahve) Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena jada (יָדָה u hifilu i hofalu – slaviti, hvaliti, zahvaljivati) uz teoforni element. Tekst objašnjava: U Post 29,35 njegova majka Lea pri rođenju kaže: 'Ovaj put slavit ću (odeh) Jahvu' te mu stoga nadijeva ime Juda.

Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 1,2) nije puko nabrajanje predaka, već duboki teološki proglas. Ponavljanje glagola 'rodi' (egennēsen) kroz generacije naglašava suverenitet Boga i Njegovu nepokolebljivu vjernost u ispunjavanju obećanja danog Abrahamu, ostvarujući neprekinuti božanski plan spasenja bez obzira na složene povijesne i ljudske okolnosti.

Posebno je značajno izdvajanje Jude izvan prava prvorođenstva te spominjanje 'njegove braće'. Iako se rodoslovna linija Isusa Krista povijesno sužava na Judino kraljevsko pleme, spominjanje ostale braće nedvosmisleno ukazuje na to da su svi oni dionici istoga saveza. Spasenjski plan obuhvaća cjelokupni Izrael, postavljajući čvrst temelj za poimanje Isusa kao onoga Mesije koji će na kraju sabrati i spasiti ne samo čitav Božji narod, nego i cijeli svijet.