Farizeji i saduceji istupiše i, kako bi Mu podmetnuli zamku, zatražiše da im pokaže jedan znak koji dolazi s Neba.
Farizeji i saduceji istupiše i, kako bi Mu podmetnuli zamku, zatražiše da im pokaže jedan znak koji dolazi s Neba.
On im odgovori: 'S večeri, vi govorite: Bit će lijepo vrijeme, jer je nebo jarkocrveno;
A ujutro: Danas, loše vrijeme, jer je nebo tamnocrveno. Tako vi tumačite izgled neba, a znakove vremena, vi to niste kadri!
Naraštaj zli i preljubnički koji traži znak! Kao znak, neće mu biti dan drugi do onaj Jonin. On ih ostavi ondje i pođe.
Prelazeći na drugu obalu, učenici zaboraviše uzeti kruhove.
A ujutro: Danas, loše vrijeme, jer je nebo tamnocrveno. Tako vi tumačite izgled neba, a znakove vremena, vi to niste kadri!
I ujutru: danas će biti vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati?
καὶ πρωΐ· σήμερον χειμών, πυρράζει γὰρ στυγνάζων ὁ οὐρανός. ὑποκριταί τὸ μὲν πρόσωπον τοῦ οὐρανοῦ γινώσκετε διακρίνειν, τὰ δὲ σημεῖα τῶν καιρῶν οὐ δύνασθε;
kai prōi sēmeron cheimōn purrazei gar stugnazōn ho ouranos hupokritai to men prosōpon tou ouranou ginōskete diakrinein ta de sēmeia tōn kairōn ou dunasthe
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A ujutro: Danas nevrijeme, crveni se naime natmureno nebo. Lice doduše neba znate raspoznavati, a znakove vremena ne možete."
1.πρωΐ (ujutro)
Hrvatski prijevodujutro, izjutra, rano ujutro
Izvornik (grč.)πρωΐ
Transliteracijaprōi
Gramatičke nijansePrilog vremena koji označava rano jutro ili prvu dnevnu stražu (od zore do otprilike 9 sati). U ovom kontekstu nadopunjuje večernje promatranje iz prethodnog stiha (Mt 16,2).
Teološko značenjeIsus citira pučku meteorološku mudrost kako bi naglasio svakodnevnu rutinu i empirijsku pažnju koju vjerski vođe posvećuju prolaznim fizikalnim pojavama. Rano jutro simbolizira novi dan i promatranje znakova na nebu, nasuprot njihovoj potpunoj duhovnoj sljepoći za 'zoru' novoga, mesijanskoga doba koje je s Isusom već svanulo.
2.χειμών (nevrijeme / oluja)
Hrvatski prijevodnevrijeme, oluja, zima, kišovito vrijeme
Izvornik (grč.)χειμών
Transliteracijacheimōn
Gramatičke nijanseImenica muškog roda u nominativu jednine. Korijenski označava hladnu sezonu, zimu, ali u meteorološkom smislu označava olujno, burno i preteće vrijeme puno vjetra i kiše.
Teološko značenjeDok farizeji i saduceji uspješno predviđaju nadolazeću atmosfersku oluju, ne uspijevaju prepoznati nadolazeću duhovnu oluju – Božji sud nad nevjernim naraštajem. 'Oluja' ovdje simbolično predočava eshatološki sud i dramatične događaje koji slijede onima koji odbacuju Mesiju.
3.πυρράζει (crveni se / rumeni se)
Hrvatski prijevodcrveni se, rumeni se, plamti
Izvornik (grč.)πυρράζει
Transliteracijapyrrazei
Gramatičke nijanseGlagol u prezentu aktivnog indikativa, 3. lice jednine (od pridjeva πυρρός - vatrenocrven, izvedeno od imenice πῦρ / pyr - oganj, vatra). Prezent označava trenutnu, vidljivu radnju koja se odvija pred očima promatrača.
Teološko značenjeVatrenocrvena boja neba podsjeća na boju ognja. Teološki, oganj u biblijskoj tradiciji često simbolizira Božju svetost, sud, ali i pročišćenje. Isus koristi ovu vizualnu sliku kako bi razotkrio površnost svojih protivnika: oni vide odsjaj vatre na fizičkom nebu, ali ne prepoznaju duhovni oganj Kraljevstva Božjeg koji Isus donosi na zemlju.
4.στυγνάζων (natmuren / tmureći se)
Hrvatski prijevodnatmuren, tmureći se, namršten, mračan
Izvornik (grč.)στυγνάζων
Transliteracijastygnazōn
Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda (od glagola στυγνάζω - biti mračan, tužan, izgledati tmurno ili namršteno). Ovaj particip djeluje kao atribut imenici 'nebo' (οὐρανός) te personificira nebo kao biće koje se 'mršti' ili navlači tamne, teške oblake.
Teološko značenjeU Novom zavjetu ovaj se isti glagol koristi u Marku 10,22 za bogatog mladića koji se 'namrštio' / 'ražalostio' čuvši Isusov poziv na odricanje od bogatstva. Riječ nosi duboku emocionalnu i vizualnu težinu turobnosti i žalosti. Dok nebo pokazuje 'namrštenost' i ozbiljnost pred oluju, srca vjerskih elita ostaju hladna, ponosna i neosjetljiva na ozbiljnost duhovnog trenutka.
5.πρόσωπον τοῦ οὐρανοῦ (lice neba)
Hrvatski prijevodlice neba, vanjski izgled neba
Izvornik (grč.)πρόσωπον τοῦ οὐρανοῦ
Transliteracijaprosōpon tou ouranou
Gramatičke nijanseπρόσωπον (prosōpon) je imenica srednjeg roda u akuzativu jednine, sastavljena od prijedloga πρός (prema) i korijena ὤψ (oko, lice, pogled) - doslovno 'ono što je pred očima', lice, vanjština. τοῦ οὐρανοῦ je genitiv jednine muškog roda ('neba').
Teološko značenjeOva snažna poetična personifikacija uspoređuje nebeski svod s ljudskim licem koje promjenom izraza odaje svoje unutarnje stanje ili namjere. Isus ovdje iznosi duboku teološku ironiju: farizeji i saduceji su ponosni eksperti za čitanje vanjskog 'lica' stvorenog, materijalnog svijeta, ali su potpuno slijepi za 'lice' samoga Boga koje im se u tom trenutku objavljuje u osobi Isusa Krista.
6.γινώσκετε διακρίνειν (znate raspoznavati / umijete prosuđivati)
Hrvatski prijevodznate raspoznavati, umijete prosuđivati, sposobni ste razlikovati
Izvornik (grč.)γινώσκετε διακρίνειν
Transliteracijaginōskete diakrinein
Gramatičke nijanseγινώσκετε je prezent aktivnog indikativa u 2. licu množine od glagola γινώσκω (znati iz iskustva, prepoznavati, shvaćati). διακρίνειν je infinitiv prezenta aktivnog (od prijedloga διά - kroz/raz + krinō - suditi, odvajati), što označava analitičko prosuđivanje, kritičko razlikovanje i precizno odvajanje činjenica.
Teološko značenjeIsus im ne osporava inteligenciju; naprotiv, priznaje im visoku sposobnost empirijskog i analitičkog rasuđivanja (diakrisis). Međutim, njihova je tragedija u tome što tu darovanu kognitivnu moć koriste isključivo za zemaljske, trivijalne stvari (poput vremenske prognoze), dok u duhovnoj sferi njihovo rasuđivanje u potpunosti zatajuje zbog predrasuda, oholosti i nevjere.
7.τὰ σημεῖα τῶν καιρῶν (znakovi vremena)
Hrvatski prijevodznakovi vremena, putokazi odsudnih trenutaka
Izvornik (grč.)τὰ σημεῖα τῶν καιρῶν
Transliteracijata sēmeia tōn kairōn
Gramatičke nijanseσημεῖα je akuzativ množine srednjeg roda (od σημεῖον - znak, čudo, dokaz, putokaz). τῶν καιρῶν je genitiv množine muškog roda od imenice καιρός (kairos).
Teološko značenjeOvo je teološko središte stiha. Grčki jezik razlikuje χρόνος (chronos - kronološko, kvantitativno vrijeme, protok sati, dana i godina) i καιρός (kairos - kvalitativno vrijeme, odsudni, prijelomni trenutak, Božje vrijeme milosti, ispunjenje obećanja). 'Znakovi vremena' nisu meteorološke promjene, već čudesna Isusova djela (ozdravljenja, izgon zloduha, propovijedanje Radosne vijesti siromasima) koja dokazuju da je nastupio eshatološki kairos – mesijansko doba prophesirano u Starom zavjetu. Traženje dodatnog 'znaka s neba' (Mt 16,1) pokraj živih znakova Božjeg Kraljevstva razotkriva njihovu duhovnu zluradost.
8.οὐ δύνασθε (ne možete / niste sposobni)
Hrvatski prijevodne možete, niste u stanju, nemate moći
Izvornik (grč.)οὐ δύνασθε
Transliteracijaou dynasthe
Gramatičke nijanseNegacija οὐ (izričito i apsolutno 'ne') uz glagol δύνασθε, što je prezent deponentnog glagola δύναμαι (dynamai - imati moć, biti sposoban, moći), 2. lice množine. Od ovog korijena potječu riječi 'dinamika' i 'dinamit'.
Teološko značenjeIsus ne kaže jednostavno da oni 'ne vide' ili 'ne razumiju' znakove, već da 'nemaju moći' (nemaju duhovnog kapaciteta) da ih raspoznaju. Njihova nemogućnost nije kognitivni ili intelektualni nedostatak, već duboka moralna i duhovna paraliza proizašla iz tvrdokornosti srca, vjerskog licemjerja i odbijanja da se podlože Božjoj volji. Tko svjesno zatvara oči pred Božjim svjetlom, u konačnici gubi samu duhovnu moć (dynamis) da to svjetlo ikada prepozna.
Stih iz Mateja 16,3 donosi jednu od najsnažnijih Isusovih kritika upućenih tadašnjoj vjerskoj eliti – farizejima i saducejima – koji su od Njega licemjerno zahtijevali čudesan 'znak s neba' kako bi povjerovali u Njegovo mesijansko poslanje. Koristeći se oštrom ironijom, Isus razotkriva njihov duboki duhovni paradoks: oni su izvrsni empirijski promatrači stvorenog svijeta, sposobni iz crvenila i tmurnosti nebeskog svoda s visokom točnošću prognozirati vremenske prilike, ali su istovremeno potpuno slijepi za duhovnu stvarnost i eshatološki trenutak u kojem se nalaze.
Glavna poruka ovog stiha jest da duhovna spoznaja ne ovisi o količini dokaza ili vanjskih 'znakova', već o stanju ljudskog srca. Znakovi prijelomnog Božjeg vremena (kairos) – Isusova čudesa, oslobođenja i navještaj Kraljevstva – bili su očiti i prisutni svuda oko njih. Međutim, zbog svoje oholosti, samodostatnosti i tvrdoće srca, vjerske elite nisu imale moralnu ni duhovnu sposobnost (ou dynasthe) da ih prepoznaju. Isus nas ovim stihom trajno poziva na duhovnu budnost: prepoznavanje Božjeg djelovanja u svijetu ne postiže se tek ljudskim intelektom i analitičkim promatranjem, već zahtijeva ponizno, pokajničko srce otvoreno za poticaje Svetoga Duha.