I pristupiše farizeji i saduceji te, iskušavajući Ga, zatražiše od Njega da im pokaže znak s Neba.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I pristupiše farizeji i saduceji te, iskušavajući Ga, zatražiše od Njega da im pokaže znak s Neba.
A On im odgovori i reče: "Kad nastane večer, govorite: 'Bit će vedro, jer se Nebo crveni.'
A ujutro: 'Danas će biti nevrijeme, jer se Nebo tmurno crveni.' Lice dakle Neba znate rasuđivati, a znakove vremena ne možete?
Naraštaj zao i preljubnički znak traži, i znak mu se neće dati osim znaka Jonina." I ostavivši ih, otiđe.
I došavši na drugu stranu, učenici zaboraviše uzeti kruhove.
A ujutro: 'Danas će biti nevrijeme, jer se Nebo tmurno crveni.' Lice dakle Neba znate rasuđivati, a znakove vremena ne možete?
I ujutru: danas će biti vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati?
καὶ πρωΐ· σήμερον χειμών, πυρράζει γὰρ στυγνάζων ὁ οὐρανός. ὑποκριταί τὸ μὲν πρόσωπον τοῦ οὐρανοῦ γινώσκετε διακρίνειν, τὰ δὲ σημεῖα τῶν καιρῶν οὐ δύνασθε;
kai prōi sēmeron cheimōn purrazei gar stugnazōn ho ouranos hupokritai to men prosōpon tou ouranou ginōskete diakrinein ta de sēmeia tōn kairōn ou dunasthe
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ujutro: danas nevrijeme, crveni se jer tmureći se to nebo. To dakle lice toga neba znate rasuđivati, te pak znakove tih vremena ne možete?"
1. nevrijeme Izvornik: χειμών [cheimōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda u eliptičnoj rečenici bez glagola, usporedno s izrazom 'vedrina' u prethodnom stihu. Značenje: Izvorno označava olujno, kišovito vrijeme ili zimu kao godišnje doba oluja. U ovom kontekstu stoji kao oštra suprotnost vedrini i ujedno nagoviješta oluju suda koja prijeti onima koji ne prepoznaju Mesiju.
2. tmureći se Izvornik: στυγνάζων [stugnazōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda koji se slaže s imenicom 'nebo'. Prezent opisuje istodobno stanje: nebo se crveni dok je ujedno mračno i natmureno. Značenje: Glagol označava smrknutost, turobnost ili žalost (na ljudskom licu ili na oblačnom nebu). Pokazuje kako isti znak — crvenilo neba — u drukčijim okolnostima nosi suprotno značenje, što zahtijeva pažljivo promatranje i razlučivanje.
3. To dakle lice toga neba Izvornik: τὸ μὲν πρόσωπον τοῦ οὐρανοῦ [to men prosōpon tou ouranou] Gramatika: Imenica 'lice' u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt, praćena genitivom pripadnosti 'toga neba'. Čestica μέν ('dakle/s jedne strane') stoji u korelaciji s česticom δέ ('pak/s druge strane') u drugom dijelu rečenice, gradeći snažan retorički kontrast. Značenje: Metafora 'lica neba' personificira prirodu čiji se vanjski izgled mijenja poput izraza ljudskog lica. Suprotstavljanjem 's jedne strane... a s druge strane' Isus razotkriva apsurdnost njihove pronicljivosti u naravnim pojavama nasuprot potpunoj sljepoći u duhovnim stvarnostima.
4. znate rasuđivati Izvornik: γινώσκετε διακρίνειν [ginōskete diakrinein] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice množine, dopunjen infinitivom prezenta aktivnog koji označava sposobnost i umijeće ('znate kako rasuđivati'). Značenje: Glagol 'diakrinein' doslovno znači 'razlučiti', 'prosuditi kroz nešto' ili 'razlikovati'. Vjerski vođe izvrsno vladaju vještinom analize i prosudbe kada je riječ o zemaljskoj koristi, što im oduzima svaku ispriku za neprepoznavanje Božjeg djelovanja.
5. znakove tih vremena Izvornik: τὰ δὲ σημεῖα τῶν καιρῶν [ta de sēmeia tōn kairōn] Gramatika: Akuzativ množine srednjeg roda s genitivom množine 'vremena' (καιρῶν). U grčkom se ovdje ne koristi riječ za kronološko vrijeme (χρόνος), nego za milosno, odlučujuće i od Boga određeno vrijeme (καιρός). Značenje: 'Znakovi vremena' nisu meteorološke pojave, nego mesijanska djela koja Isus čini — ozdravljenja, oslobođenja i navještaj Kraljevstva — kojima se ispunjavaju proročanstva i očituje da je nastupilo spasenjsko Božje vrijeme.
6. ne možete Izvornik: οὐ δύνασθε [ou dunasthe] Gramatika: Odrična čestica za objektivnu činjenicu uz glagol u prezentu indikativa pasivnog/mediopasivnog (deponentni glagol), 2. lice množine. Podrazumijeva se prethodni infinitiv 'rasuđivati'. Značenje: Njihova nemoć nije posljedica nedostatka dokaza ili intelektualne sposobnosti, nego moralne i duhovne zatvorenosti srca koja im onemogućuje da vide ono što im je pred očima.
Stih iz Mateja 16,3 donosi jednu od najsnažnijih Isusovih kritika upućenih tadašnjoj vjerskoj eliti – farizejima i saducejima – koji su od Njega licemjerno zahtijevali čudesan 'znak s neba' kako bi povjerovali u Njegovo mesijansko poslanje. Koristeći se oštrom ironijom, Isus razotkriva njihov duboki duhovni paradoks: oni su izvrsni empirijski promatrači stvorenog svijeta, sposobni iz crvenila i tmurnosti nebeskog svoda s visokom točnošću prognozirati vremenske prilike, ali su istovremeno potpuno slijepi za duhovnu stvarnost i eshatološki trenutak u kojem se nalaze.
Glavna poruka ovog stiha jest da duhovna spoznaja ne ovisi o količini dokaza ili vanjskih 'znakova', već o stanju ljudskog srca. Znakovi prijelomnog Božjeg vremena (kairos) – Isusova čudesa, oslobođenja i navještaj Kraljevstva – bili su očiti i prisutni svuda oko njih. Međutim, zbog svoje oholosti, samodostatnosti i tvrdoće srca, vjerske elite nisu imale moralnu ni duhovnu sposobnost (ou dynasthe) da ih prepoznaju. Isus nas ovim stihom trajno poziva na duhovnu budnost: prepoznavanje Božjeg djelovanja u svijetu ne postiže se tek ljudskim intelektom i analitičkim promatranjem, već zahtijeva ponizno, pokajničko srce otvoreno za poticaje Svetoga Duha.