I pristupiše farizeji i saduceji te, iskušavajući Ga, zatražiše od Njega da im pokaže znak s Neba.
I pristupiše farizeji i saduceji te, iskušavajući Ga, zatražiše od Njega da im pokaže znak s Neba.
A On im odgovori i reče: "Kad nastane večer, govorite: 'Bit će vedro, jer se Nebo crveni.'
A ujutro: 'Danas će biti nevrijeme, jer se Nebo tmurno crveni.' Lice dakle Neba znate rasuđivati, a znakove vremena ne možete?
Naraštaj zao i preljubnički znak traži, i znak mu se neće dati osim znaka Jonina." I ostavivši ih, otiđe.
A On im odgovori i reče: "Kad nastane večer, govorite: 'Bit će vedro, jer se Nebo crveni.'
A on odgovarajući reče im: uveče govorite: biće vedro; jer je nebo crveno.
Ὁ δὲ ἀποκριθεὶς εἶπεν αὐτοῖς· ὀψίας γενομένης λέγετε· εὐδία, πυρράζει γὰρ ὁ οὐρανός.
Ho de apokritheis eipen autois opsias genomenēs legete eudia purrazei gar ho ouranos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj pak odgovorivši reče njima: večeri nastale govorite: vedrina, crveni se jer to nebo."
1. odgovorivši reče Izvornik: ἀποκριθεὶς εἶπεν [apokritheis eipen] Gramatika: Particip aorista pasivnog (u funkciji medija) u nominativu jednine muškog roda praćen glavnim glagolom u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Riječ je o čestom semitizmu u grčkom tekstu Novoga zavjeta koji uvodi svečani i mjerodavni govor. Značenje: Ova formula naglašava da Isus ne uzmiče pred zamkom, nego preuzima inicijativu i izravno razotkriva duhovnu sljepoću svojih sugovornika.
2. večeri nastale Izvornik: ὀψίας γενομένης [opsias genomenēs] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od imenice (poimeničenog pridjeva) u genitivu jednine ženskog roda i participa aorista medija glagola 'postati/nastati'. Konstrukcija je gramatički neovisna o ostatku rečenice i određuje vremensku okolnost ('kad nastane večer'). Značenje: Upućuje na svakodnevno, redovito iskustvo promatranja prirode na kraju dana, čime Isus polazi od nečega što je njegovim slušateljima posve poznato i razumljivo.
3. govorite Izvornik: λέγετε [legete] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice množine. Prezent ovdje ima iterativno (običajno) značenje: označava ono što ljudi redovito i po navici govore kad vide takvo nebo. Značenje: Pokazuje da njegovi protivnici posjeduju ustaljen i pouzdan obrazac zaključivanja u zemaljskim stvarima, što će poslužiti kao temelj za osudu njihove duhovne nesposobnosti.
4. vedrina Izvornik: εὐδία [eudia] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda bez glagola, upotrijebljena u eliptičnoj rečenici kao sažeta vremenska prognoza. Značenje: Riječ je složenica od prefiksa 'eu-' (dobro) i korijena povezanog s nebom ili danom (Zeus/Dios kao personifikacija vedrog neba), pa označava lijepo, mirno i vedro vrijeme. Kratkoća izraza odražava sigurnost s kojom promatrači predviđaju sutrašnji dan.
5. crveni se jer to nebo Izvornik: πυρράζει γὰρ ὁ οὐρανός [purrazei gar ho ouranos] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, uz uzročni veznik 'jer' (γάρ) i subjekt u nominativu s određenim članom. Glagol je izveden iz imenice 'pyr' (vatra) i opisuje stanje neba koje poprima vatrenocrvenu boju. Značenje: Ista grčka riječ za 'nebo' (οὐρανός) koju su protivnici u prethodnom stihu upotrijebili tražeći božanski 'znak s neba' ovdje označava vidljivi atmosferski svod. Isus se služi igrom riječi: oni znaju čitati fizičko nebo, ali ne razumiju djelovanje Boga koji prebiva na nebesima.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 16,2) predstavlja snažnu Isusovu kritiku duhovne sljepoće i licemjerja vjerskih elita Njegova vremena. Farizeji i saduceji, unatoč svojim međusobnim teološkim razlikama, ujedinjuju se u kušnji da od Isusa zatraže spektakularan "znak s neba", ignorirajući nebrojena čudesa, ozdravljenja i oslobođenja koja je već učinio. Isus se koristi jednostavnom, općepoznatom pučkom izrekom o meteorološkim prilikama kako bi razotkrio njihov apsurd: dok posjeduju izuzetnu ljudsku mudrost i oštroumnost za promatranje fizičkog svijeta i predviđanje zemaljskog vremena, pate od potpune duhovne tuposti u prepoznavanju povijesnog i eshatološkog trenutka u kojem žive.
Glavna poruka stiha nadilazi povijesni kontekst i služi kao trajno upozorenje svakom vjerniku. Ona nas podsjeća da istinska duhovna spoznaja ne dolazi kroz ljudsku logiku, analitičku sposobnost ili poznavanje zemaljske znanosti, već kroz ponizno i vjerno srce otvoreno Božjoj objavi. Isus nas poziva da ne budemo poput licemjera koji znaju tumačiti prolazne znakove stvorene prirode, već da s duhovnom budnošću prepoznajemo "znakove vremena" — neprekidnu Božju prisutnost, djelovanje i poziv na obraćenje u vlastitom životu i svijetu oko nas.