Uljem glavu Moju ne pomaza, a ova mirisnom pomašću pomaza noge Moje.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Uljem glavu Moju ne pomaza, a ova mirisnom pomašću pomaza noge Moje.
Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer uzljubi mnogo; a komu se malo oprašta, malo ljubi."
A njoj reče: "Oprošteni su ti grijesi."
I počeše sustolnici govoriti u sebi: "Tko je ovaj koji i grijehe otpušta?"
Isus reče ženi: "Tvoja te vjera spasila. Idi u miru."
A njoj reče: "Oprošteni su ti grijesi."
A njoj reče: opraštaju ti se grijesi.
εἶπεν δὲ αὐτῇ· ἀφέωνταί σου αἱ ἁμαρτίαι.
eipen de autēa apheōntai sou hai hamartiai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak njoj: Oprošteni-su tvoji [ti] grijesi."
1. Reče pak njoj Izvornik: εἶπεν δὲ αὐτῇ [eipen de autē] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, uz veznik koji označava prijelaz na novog sugovornika i zamjenicu u dativu jednine ženskog roda. Značenje: Nakon što je o ženi govorio u trećem licu obraćajući se Šimunu kako bi je obranio, Isus joj se sada izravno obraća kao osobi, vraćajući joj dostojanstvo pred svim uzvanicima.
2. Oprošteni-su Izvornik: ἀφέωνταί [apheōntai] Gramatika: Ponovno perfekt pasivni u 3. licu množine indikativa, koji potvrđuje trajno stanje već primljenog oproštenja. Značenje: Isus ženi izravno i s božanskim autoritetom objavljuje ono što je maloprije posvjedočio Šimunu: njezin dug je izbrisan i ona je trajno slobodna od tereta krivnje.
3. tvoji [ti] grijesi Izvornik: σου αἱ ἁμαρτίαι [sou hai hamartiai] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine stavljena je ispred određenog člana i imenice u nominativu množine radi snažnog osobnog naglaska. Značenje: Predmetanjem zamjenice 'tvoji' naglašava se osobna narav oproštenja: baš oni mnogi grijesi koji su je tištili i obilježavali u društvu sada su zauvijek otpušteni.
Ovaj stih (iz Evanđelja po Luki 7,48) predstavlja jedan od najsnažnijih izraza autoriteta u Novom zavjetu. Isus ne moli Oca da ženi oprosti grijehe, niti tek pasivno konstatira njezino stanje; On izgovara riječ kojom donosi apsolutno, trenutačno i trajno oslobođenje od krivnje. Upotreba perfekta ukazuje na to da joj oproštenje nije pruženo kao prolazna emocija ili privremeno olakšanje, već kao potpuno novo, trajno duhovno stanje u kojem ona sada smije živjeti.
Teološki gledano, glagol 'otpuštanja' (ἀφίημι) ovdje stvara snažnu sliku tereta ili neotplativog duga koji je zauvijek uklonjen s njezinih leđa. Ženin 'promašaj cilja' (ἁμαρτία) je poništen zahvaljujući vjeri (što Isus potvrđuje u nastavku teksta), a Isus na sebe preuzima prerogative koji u judaizmu pripadaju isključivo Bogu. Zbog toga ovaj kratki, ali iznimno nabijeni stih ne samo da transformira život odbačene žene, već postavlja temeljno i provokativno kristološko pitanje svim prisutnima za stolom o pravom Isusovom identitetu.