Luka 7,49 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I počeše koji su-ležeći govoriti u samima-sebi: Tko ovaj jest koji i grijehe otpušta?"

1. počeše Izvornik: ἤρξαντο [ērxanto] Gramatika: Glagol u aoristu (indikativ, medij, 3. lice množine). Označava trenutak početka nove radnje kao izravnu reakciju na prethodno izrečene riječi, dok medijski oblik naglašava osobnu uključenost subjekata. Značenje: Luka često koristi ovaj glagol kako bi označio prijelomni trenutak u pripovijesti kada riječi ili djela izazivaju neposredno komešanje i početak unutarnjeg preispitivanja prisutnih.

2. koji su-ležeći Izvornik: οἱ συνανακείμενοι [hoi sunanakeimenoi] Gramatika: Određeni član i poimeničeni glagolski pridjev sadašnji (particip prezenta, medij/pasiv, nominativ množine muškog roda). Složeni glagol s prijedlozima 'syn-' (zajedno) i 'ana-' (gore/uz) opisuje trajno stanje zajedničkog poluležanja za trpezom. Značenje: U antičkoj kulturi na svečanim se gozbama blagovalo poluležeći na ležajevima oko stola. Dijeljenje stola označavalo je društveno prihvaćanje i zajedništvo, pa je utoliko snažniji kontrast između ovih uzvanika i nepozvane grešnice čiji su grijesi upravo oprošteni.

3. govoriti u samima-sebi Izvornik: λέγειν ἐν ἑαυτοῖς [legein en he'autois] Gramatika: Infinitiv prezenta aktivnog koji dopunjuje glagol 'počeše' i označava trajnu radnju, praćen prijedlogom 'en' (u) i povratnom zamjenicom u dativu množine. Značenje: Izraz je semitizam koji može značiti tiho razmišljanje u vlastitom srcu, ali i prigušeno došaptavanje među samim uzvanicima. Oni se ne usuđuju otvoreno suprotstaviti učitelju, već svoje negodovanje zadržavaju unutar zatvorenog kruga istomišljenika.

4. Tko ovaj jest Izvornik: τίς οὗτός ἐστιν [tis houtos estin] Gramatika: Upitna zamjenica, pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda i glagol 'biti' u prezentu. Pokazna zamjenica 'ovaj' ovdje nosi prizvuk čuđenja, distance, pa čak i podcjenjivanja. Značenje: Središnje kristološko pitanje u Evanđelju po Luki. Dok uzvanici pitaju s nevjericom i sablazni, za čitatelja je to poziv na prepoznavanje božanskog identiteta Onoga koji djeluje s Božjom vlašću.

5. koji i grijehe otpušta Izvornik: ὃς καὶ ἁμαρτίας ἀφίησιν [hos kai hamartias aphiēsin] Gramatika: Odnosna zamjenica, pojačajni veznik 'kai' (čak i), imenica u akuzativu množine bez člana te glagol u prezentu aktivnom (3. lice jednine). Prezent glagola ne označava samo pojedinačni čin, nego trajnu sposobnost i prisvojeno pravo. Značenje: Glagol izvorno znači 'otpustiti', 'poslati' ili 'oprostiti dug'. Budući da u židovskoj teologiji isključivo Bog može otpuštati grijehe, prisutni ispravno uočavaju da takav postupak nadilazi ovlasti običnog proroka ili učitelja i zadire u samo Božje pravo.

Ovaj stih (Luka 7:49) predstavlja vrhunac teološke napetosti epizode u kojoj Isus blaguje s farizejima, jer se dotiče temeljnog principa – opraštanja grijeha. Prema strogom židovskom monoteizmu i starozavjetnim tekstovima (npr. Izaija 43:25), opraštanje grijeha isključivi je Božji prerogativ. Prisutni gosti s razlogom izražavaju šok postavljanjem pitanja 'Tko je ovaj?'.

Njihova reakcija nije samo prolazno čuđenje već je duboko kristološko pitanje koje evanđelist stavlja pred čitatelja. Isusov suvereni čin otpuštanja (aphiemi) grijeha skandalizira prisutne, ali ujedno služi kao jasna demonstracija Njegovog identiteta. On time dokazuje da ima božanski autoritet na zemlji i da nije samo običan prorok, već onaj koji ima moć donijeti cjelovito oslobođenje čovjeku.