A kad to vidje farizej koji Ga pozva, reče u sebi: "Da je ovaj prorok, znao bi tko je i kakva je žena koja Ga se dotiče — da je grešnica."
I odgovori Isus te mu reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on kaže: "Učitelju, reci!"
"Dva dužnika bijahu u nekoga vjerovnika. Jedan dugovaše pet stotina denara, a drugi pedeset.
Budući da nisu imali odakle vratiti, obojici milostivo oprosti. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?"
Odgovori Šimun i reče: "Pretpostavljam onaj kojemu je više milostivo oprostio." A On mu reče: "Pravo si prosudio."
"Dva dužnika bijahu u nekoga vjerovnika. Jedan dugovaše pet stotina denara, a drugi pedeset.
A Isus reče: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset.
δύο χρεοφειλέται ἦσαν δανιστῇ τινι. ὁ εἷς ὤφειλεν δηνάρια πεντακόσια, ὁ δὲ ἕτερος πεντήκοντα.
duo chreopheiletai ēsan danistēa tini ho heis ōpheilen dēnaria pentakosia ho de heteros pentēkonta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dva dužnika bijahu vjerovniku nekome. Taj jedan dugovaše denara pet stotina, a onaj drugi pedeset."
1. dužnika Izvornik: χρεοφειλέται [chreopheiletai] Gramatika: Imenica u nominativu množine muškog roda. Riječ je složenica od imenice koja znači 'dug' ili 'zajam' (χρέος) i glagola 'dugovati' (ὀφείλω). Značenje: Označava osobe koje su pod pravnom obvezom vraćanja posuđenog iznosa. U prispodobi oni predstavljaju sve ljude, uključujući i farizeja Šimuna i grešnicu, koji se pred Bogom nalaze u stanju moralnog duga.
2. bijahu vjerovniku nekome Izvornik: ἦσαν δανιστῇ τινι [ēsan danistē tini] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu, 3. lice množine, uz imenicu i neodređenu zamjenicu u dativu jednine. Dativ ovdje izražava posjedovanje (doslovno: 'bijahu nekome zajmodavcu', što odgovara izrazu 'neki zajmodavac imao je'). Značenje: Imperfekt postavlja trajni okvir prispodobe. Vjerovnik (zajmodavac) u ovoj kratkoj slici predstavlja samoga Boga kojemu su oba čovjeka dužna, bez obzira na njihovu društvenu reputaciju.
3. dugovaše Izvornik: ὤφειλεν [ōpheilen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine. Imperfekt naglašava trajno stanje nepodmirenog duga u prošlosti. Značenje: Izražava stalni teret obveze koji dužnik nosi sve do trenutka razrješenja. U novozavjetnom rječniku glagol 'dugovati' redovito stoji kao metafora za grijeh i krivnju pred Bogom.
4. denara pet stotina Izvornik: δηνάρια πεντακόσια [dēnaria pentakosia] Gramatika: Imenica i glavni broj u akuzativu množine srednjeg roda, kao izravni objekt glagola 'dugovati'. Značenje: Rimski denar bio je srebrni novčić koji je vrijedio jednu nadnicu običnog radnika. Pet stotina denara predstavlja otprilike godinu i pol dana rada, dok pedeset denara iznosi oko dva mjeseca rada – razlika je deseterostruka, čime Isus oslikava golemu razliku u težini i količini prijestupa.
5. a onaj drugi Izvornik: ὁ δὲ ἕτερος [ho de heteros] Gramatika: Određeni član i zamjenički pridjev u nominativu jednine muškog roda, povezani suprotnom česticom δέ. Pridjev ἕτερος označava 'drugoga od dvojice' i često nosi nijansu kvalitativne razlike. Značenje: Uspostavlja kontrast između dva dužnika: prvi slika javnu grešnicu s mnogim grijesima, a drugi samopravednog domaćina Šimuna koji smatra da ima tek neznatne propuste.
Ovaj stih (Luka 7,41) uvodi poznatu Isusovu prispodobu izrečenu farizeju Šimunu. Njezina glavna poruka odnosi se na prepoznavanje ljudskog stanja grešnosti pred Bogom. Bez obzira na to je li naš 'dug' u ljudskim očima iznimno velik ('pet stotina denara') ili razmjerno malen ('pedeset denara'), pred Božjim savršenim standardom svi se nalazimo u potpunosti bankrotirani i u jednakoj nemogućnosti da taj dug sami vratimo.
Teološki, stih postavlja temelj za učenje o milosti. Razlika u iznosima duga ne određuje tko je dostojniji spasenja, već izravno korelira s čovjekovim osjećajem zahvalnosti. Onaj tko spozna i prizna veličinu svog oproštenog duga, osjećat će neizmjerno veću ljubav i zahvalnost prema Bogu od onoga tko svoj grijeh i dug smatra zanemarivim.