I gle, žena koja bijaše u gradu grešnica, doznavši da je On za stolom u kući farizejevoj, donese alabastrenu posudicu mirisne pomasti,
i stavši odostraga kod nogu Njegovih, plačući, poče suzama oblijevati noge Njegove te ih brisaše kosom glave svoje, i cjelivaše noge Njegove i mazaše ih mirisnom pomašću.
A kad to vidje farizej koji Ga pozva, reče u sebi: "Da je ovaj prorok, znao bi tko je i kakva je žena koja Ga se dotiče — da je grešnica."
I odgovori Isus te mu reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on kaže: "Učitelju, reci!"
"Dva dužnika bijahu u nekoga vjerovnika. Jedan dugovaše pet stotina denara, a drugi pedeset.
A kad to vidje farizej koji Ga pozva, reče u sebi: "Da je ovaj prorok, znao bi tko je i kakva je žena koja Ga se dotiče — da je grešnica."
A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reče u sebi govoreći: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grješnica.
ἰδὼν δὲ ὁ Φαρισαῖος ὁ καλέσας αὐτὸν εἶπεν ἐν ἑαυτῷ λέγων· οὗτος εἰ ἦν ὁ προφήτης, ἐγίνωσκεν ἂν τίς καὶ ποταπὴ ἡ γυνὴ ἥτις ἅπτεται αὐτοῦ ὅτι ἁμαρτωλός ἐστιν.¶
idōn de ho Pharisaios ho kalesas auton eipen en he'autō legōn houtos ei ēn ho prophētēs eginōsken an tis kai potapē hē gunē hētis haptetai autou hoti hamartōlos estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši pak farizej onaj pozvavši Ga reče u sebi govoreći: ovaj da bijaše prorok, znao bi tko i kakva žena koja dotiče se Njega jer grešnica jest."
1. Vidjevši pak farizej onaj pozvavši Ga Izvornik: ἰδὼν δὲ ὁ Φαρισαῖος ὁ καλέσας αὐτὸν [idōn de ho Pharisaios ho kalesas auton] Gramatika: Particip drugog aorista aktivnog ('vidjevši') uz česticu suprotnosti 'de' ('pak, a'), te određeni član ispred participa aorista ('onaj koji je pozvao') u službi atributa. Značenje: Čestica 'de' postavlja oštar kontrast između ženina nijemog čina ljubavi i farizejeva unutarnjeg suda. Naglasak da je on 'onaj koji Ga je pozvao' priprema ironiju u nastavku, jer je kao domaćin propustio sve dužnosti gostoprimstva.
2. reče u sebi govoreći Izvornik: εἶπεν ἐν ἑαυτῷ λέγων [eipen en he'autō legōn] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog uz povratnu zamjenicu u dativu i pleonastični particip prezenta ('govoreći'), što je tipičan semitski idiom za unutarnje razmišljanje. Značenje: Šimun ne izgovara svoju primjedbu naglas, čime Luka priprema teren za dokaz da Isus doista jest Prorok (i više od toga), jer u idućem stihu izravno odgovara na Šimunove neizgovorene misli.
3. ovaj da bijaše prorok, znao bi Izvornik: οὗτος εἰ ἦν προφήτης, ἐγίνωσκεν ἂν [houtos ei ēn prophētēs, eginōsken an] Gramatika: Ireelna pogodbena rečenica za sadašnjost (pogodba suprotna stvarnosti): veznik 'ei' s imperfektom u pogodbenom dijelu i imperfekt s česticom 'an' u glavnoj surečenici. Pokazna zamjenica 'ovaj' na prvom mjestu nosi ton prezira. Značenje: Gramatička konstrukcija pokazuje da je farizej u sebi već donio zaključak: pretpostavka da je Isus prorok za njega je neistinita, jer smatra da pravi prorok posjeduje nadnaravni uvid u moralno stanje ljudi i da bi odbio kontakt s nečistima.
4. tko i kakva Izvornik: τίς καὶ ποταπὴ [tis kai potapē] Gramatika: Dvije upitne zamjenice u nominativu jednine ženskog roda: prva pita za osobni identitet ('tko'), a druga za kakvoću, narav i moralni karakter ('kakva, kojeg kova'). Značenje: Farizej svodi ženu na njezinu prošlost i društvenu etiketu. Dok on gleda 'kakva' je bila u grijehu, Isus vidi kakvom postaje po oproštenju i vjeri.
5. dotiče se Njega Izvornik: ἅπτεται αὐτοῦ [haptetai autou] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa srednjeg stanja, 3. lice jednine, koji traži objekt u genitivu ('Njega'); prezent označava radnju koja upravo traje pred njegovim očima. Značenje: Glagol u srednjem stanju znači 'držati se za nekoga, prianjati uz nekoga', a ne samo letimično dotaknuti. Za farizeja je takav trajni doticaj s grešnicom značio obredno onečišćenje koje bi pobožan čovjek odmah prekinuo. Imena: - farizej [Φαρισαῖος (aram. פְּרִישַׁיָּא Perishaya; heb. פְּרוּשִׁים Perushim) / Pharisaios] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Naziv židovske vjerske skupine izveden iz semitskog korijena 'parash' (odvojiti), što se u ovom stihu zorno vidi u njegovu zgražanju nad time što se Isus ne odvaja od doticaja s grešnicom.
Ovaj stih izvanredno oslikava srž farizejskog mentaliteta u kojem se odnos prema Bogu i ljudima temelji na legalizmu i obrednoj čistoći. Farizej Šimun ne prosuđuje samo ženu, već prije svega Isusa, pretpostavljajući da bi pravi prorok posjedovao nadnaravno znanje o ženinoj obrednoj 'nečistoći' i da bi je, radi vlastite svetosti, trenutačno odbacio. Odsutnost Isusove osude u farizejevim očima postaje krunski dokaz Isusove lažnosti, pri čemu farizej ne shvaća da Isus ne samo da zna tko ga dotiče, nego mu je u potpunosti poznato i ono što Šimun skriva u tajnosti svoga uma.
Lukin tekst vješto naglašava duboku teološku suprotnost između ograničene ljudske prosudbe i sveznajuće božanske vizije. Tamo gdje čovjek (farizej) vidi samo opasnu i zaraznu prljavštinu grijeha od koje se treba strogo distancirati, Krist (pravi prorok i Spasitelj) vidi izraz iskrenog pokajanja i veliku ljubav. Ovaj odlomak služi kao priprema terena za Isusov izravni odgovor u kojem će radikalno dekonstruirati farizejsko poimanje svetosti i pokazati apsolutnu superiornost Božjeg milosrđa nad opsluživanjem zakona.