A nekome stotniku rob, koji mu bijaše dragocjen, u teškom stanju bijaše na umoru.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A nekome stotniku rob, koji mu bijaše dragocjen, u teškom stanju bijaše na umoru.
Čuvši pak za Isusa, posla k Njemu starješine židovske moleći Ga da dođe i spasi roba njegova.
A oni, stigavši k Isusu, gorljivo Ga zaklinjahu govoreći: "Dostojan je da Mu to učiniš;
jer ljubi narod naš i sinagogu nam on sam sagradi."
A Isus iđaše s njima. I kad već ne bijaše daleko od kuće, posla stotnik prijatelje govoreći Mu: "Gospodine, ne muči se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš;
A oni, stigavši k Isusu, gorljivo Ga zaklinjahu govoreći: "Dostojan je da Mu to učiniš;
A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreći: dostojan je da mu to učiniš;
οἱ δὲ παραγενόμενοι πρὸς τὸν Ἰησοῦν παρεκάλουν αὐτὸν σπουδαίως λέγοντες ὅτι ἄξιός ἐστιν ᾧ παρέξῃ τοῦτο·
hoi de paragenomenoi pros ton Iēsoun parekaloun auton spoudaiōs legontes hoti axios estin hō parexē touto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak stigavši k tome Isusu zaklinjahu ga gorljivo govoreći da dostojan jest komu pružiš ovo;"
1. Oni pak stigavši Izvornik: οἱ δὲ παραγενόμενοι [hoi de paragenomenoi] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda u službi zamjenice ('oni'), veznik ('pak') i particip aorista medija glagola koji znači 'pojaviti se', 'stići na lice mjesta'. Aorist participa označava da su prvo pristupili Isusu, a zatim započeli molbu. Značenje: Službeni izaslanici židovskih starješina odmah i bez odgađanja izvršavaju povjerenu im zadaću i stupaju pred Isusa.
2. zaklinjahu ga gorljivo Izvornik: παρεκάλουν αὐτὸν σπουδαίως [parekaloun auton spoudaiōs] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine ('zaklinjahu', 'preklinjahu') uz prilog načina ('gorljivo', 'revno', 'žurno'). Imperfekt prikazuje trajnu, upornu radnju koja se ponavlja pred Isusom. Značenje: Prilog izveden iz riječi za 'žurbu' i 'gorljivost' pokazuje da starješine ne prenose poruku hladno i službeno, nego se svim srcem zalažu za rimskog stotnika.
3. dostojan jest Izvornik: ἄξιός ἐστιν [axios estin] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda ('dostojan', 'vrijedan') stavljen na prvo mjesto u upravnom govoru radi snažnog isticanja, uz prezent glagola 'biti'. Veznik 'da' (ὅτι) ovdje služi kao navodnik koji uvodi njihove točne riječi. Značenje: Izvorno značenje pridjeva odnosi se na vagu koja je u ravnoteži ('teži jednako kao'). Židovske starješine pristupaju Isusu s logikom zasluga: smatraju da je stotnik svojim dobročinstvima 'izvagao' i zaslužio Božju naklonost — što će sam stotnik u nastavku (r. 6–7) ponizno poreći.
4. komu pružiš ovo Izvornik: ᾧ παρέξῃ τοῦτο [hō parexē touto] Gramatika: Odnosna zamjenica u dativu jednine ('komu'), glagol u futuru indikativa medija, 2. lice jednine ('pružit ćeš', u hrvatskom preneseno veznikom i prezentom 'komu pružiš/da pružiš') i pokazna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda ('ovo'). Medijalni oblik glagola 'pružiti' naglašava osobno udjeljivanje iz vlastitih mogućnosti. Značenje: Odnosna rečenica s futurom nakon riječi 'dostojan' izražava posljedicu i svrhu: stotnik je, po sudu starješina, zaslužio da mu Isus sa svoje strane udijeli ovo dobročinstvo ozdravljenja. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsoun (heb. Yešua / Yehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog i aramejskog imena Yešua (skraćeno od Yehošua), koje je složeno od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Luka 7,4) uvod je u jedan od najsnažnijih prikaza vjere u Novom zavjetu. Prikazuje židovske starješine kako se zalažu za rimskog satnika, argumentirajući njegovu 'dostojnost' na temelju njegovih dobrih djela i ljubavi prema njihovom narodu. Njihov pristup Bogu, posredstvom Isusa, duboko je ukorijenjen u sustavu zasluga – oni vjeruju da satnik zaslužuje Božju intervenciju jer je svojim djelima to na neki način zaradio.
Međutim, stih majstorski postavlja teološku pozornicu za kontrast koji neposredno slijedi. Iako Isus polazi s njima, poanta priče otkriva se u satnikovoj poruci u kojoj on izričito odbacuje svaku vlastitu zaslugu, priznajući svoju potpunu nedostojnost pred božanskim autoritetom. Glavna poruka ovog odlomka jest da se pravo spasenje i Božja milost ne dobivaju predočavanjem liste ljudskih zasluga, već se primaju isključivo u dubokoj poniznosti i s potpunim, bezuvjetnim povjerenjem u Kristovu riječ.