Luka 7,2 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Stotnika pak nekoga rob loše imajući namjeravaše umrijeti koji bijaše njemu dragocjen."

1. Stotnika pak nekoga Izvornik: ἑκατοντάρχου δέ τινος [hekatontarchou de tinos] Gramatika: Genitiv jednine muškog roda praćen veznikom koji uvodi novi prizor ('pak', 'a') i neodređenom zamjenicom ('nekoga'). Riječ 'stotnik' stavljena je na samo čelo rečenice u posvojnom genitivu, prije imenice 'rob' o kojoj gramatički ovisi, čime je stotnik odmah istaknut kao glavni lik. Značenje: Stotnik (zapovjednik stotine vojnika) je poganin i predstavnik tuđinske vojne vlasti, pa njegovo stavljanje na prvo mjesto u rečenici odmah najavljuje iznenađujući susret Isusa s čovjekom izvan izabranog naroda.

2. rob Izvornik: δοῦλος [doulos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez člana, subjekt rečenice. Označava roba u pravnom i društvenom smislu, osobu u potpunom vlasništvu gospodara. Značenje: U antičkom svijetu rob je zakonski bio smatran 'oruđem koje govori', bez osobnih prava, što stotnikovu duboku brigu za njega čini još neobičnijom i snažnijom.

3. loše imajući Izvornik: κακῶς ἔχων [kakōs echōn] Gramatika: Prilog ('loše', 'zlo') uz radni particip prezenta glagola 'imati' u nominativu jednine muškog roda. U grčkom jeziku glagol 'imati' uz prilog načina tvori ustaljeni idiom koji znači 'biti u takvom stanju' (doslovno: 'loše se držeći'). Značenje: Prezent participa opisuje trajno, mučno stanje teške bolesti u kojem se rob nalazi u trenutku dok Isus ulazi u grad.

4. namjeravaše umrijeti Izvornik: ἤμελλεν τελευτᾶν [ēmellen teleutan] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine ('bijaše na rubu da', 'upravo je trebao'), praćen infinitivom prezenta glagola koji doslovno znači 'završiti' (život), odnosno 'umrijeti'. Imperfekt živo slika radnju koja samo što se nije dogodila. Značenje: Izraz naglašava krajnju hitnost i bezizlaznost situacije: rob je na samrti i nikakva ljudska pomoć više ne može zaustaviti smrt koja već nastupa.

5. koji bijaše njemu dragocjen Izvornik: ὃς ἦν αὐτῷ ἔντιμος [hos ēn autō entimos] Gramatika: Odnosna rečenica s odnosnom zamjenicom u nominativu, glagolom 'biti' u imperfektu, osobnom zamjenicom u dativu ('njemu') i pridjevom u nominativu jednine. Pridjev je složen od prijedloga 'u' i imenice 'čast/cijena', te označava nekoga tko uživa visoku čast ili je od neprocjenjive vrijednosti. Značenje: Ovaj podatak otkriva srce rimskog časnika: rob mu nije tek zamjenjiva radna snaga, nego osoba koju poštuje i voli, čime Luka već unaprijed oslikava plemenitost čovjeka čiju će vjeru Isus pohvaliti.

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (7,2) ne postavlja samo scenu za nadolazeće Kristovo čudo, već pruža i snažnu sliku rušenja ukorijenjenih društvenih pregrada. Rimski stotnik, čovjek visoke moći i autoriteta unutar okupatorske vojske, pokazuje nekarakterističnu, duboku brigu i poštovanje prema običnom robu, nazivajući ga 'ἔντιμος' (dragocjenim). Takav odnos izravno je prkosio surovim društvenim normama Rimskog Carstva, gdje su robovi redovito tretirani kao potrošna i zamjenjiva roba.

Teološki gledano, stotnikov stav prema bolesnom sluzi postaje predivna slika samog evanđelja. On odražava Božju bezuvjetnu ljubav prema čovječanstvu, u kojoj Bog, Vrhovni Gospodar, ne odbacuje čovjeka koji je rob grijehu i podložan smrti, već ga smatra neizmjerno dragocjenim. Ta nevjerojatna poniznost, samilost i ljubav stotnika služe kao plodno tlo za njegovu izvanrednu vjeru kojoj će se ubrzo i sam Isus zadiviti.