Čemu ću dakle usporediti ljude naraštaja ovoga i čemu su slični?
Čemu ću dakle usporediti ljude naraštaja ovoga i čemu su slični?
Slični su dječici koja sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: 'Zasvirasmo vam, i ne zaplesaste; zakukasmo, i ne zaplakaste.'
Došao je naime Ivan Krstitelj ne jedući kruha niti pijući vina, a vi govorite: 'Demona ima!'
Došao je Sin Čovječji jedući i pijući, a vi govorite: 'Gle čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'
I opravdana bi Mudrost od sve djece svoje."
Došao je naime Ivan Krstitelj ne jedući kruha niti pijući vina, a vi govorite: 'Demona ima!'
Jer dođe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: đavo je u njemu;
ἐλήλυθεν γὰρ Ἰωάννης ὁ βαπτιστὴς μὴ ἐσθίων ἄρτον μήτε πίνων οἶνον, καὶ λέγετε· δαιμόνιον ἔχει.
elēluthen gar Iōannēs ho baptistēs mē esthiōn arton mēte pinōn oinon kai legete daimonion echei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Došao je naime Ivan taj Krstitelj ne jedući kruh niti pijući vino, i govorite: demona ima."
1. Došao je Izvornik: ἐλήλυθεν [elēluthen] Gramatika: Glagol u perfektu, 3. lice jednine aktivnog indikativa. Označava prošlu radnju čije su posljedice i prisutnost i dalje aktualne u trenutku govora. Značenje: Naglašava da je Ivanova pojava na povijesnoj i duhovnoj sceni ostavila trajan trag te da njegovo djelovanje još uvijek stoji kao živo svjedočanstvo pred slušateljima.
2. naime Izvornik: γὰρ [gar] Gramatika: Uzročni i objasnidbeni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici. Značenje: Povezuje ovu rečenicu s prethodnom usporedbom o djeci na trgu (7,32), uvodeći konkretno obrazloženje kako se taj naraštaj opire Božjim poslanicima.
3. taj Krstitelj Izvornik: ὁ βαπτιστὴς [ho baptistēs] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom koji ovdje ima službu isticanja poznatog naslova. Značenje: Označava vršitelja obrednog uranjanja u vodu. Naslov nije samo opis radnje, nego definira Ivanovu jedinstvenu proročku službu poziva na obraćenje.
4. ne jedući kruh niti pijući vino Izvornik: μὴ ἐσθίων ἄρτον μήτε πίνων οἶνον [mē esthiōn arton mēte pinōn oinon] Gramatika: Dva prezentska participa aktivna u nominativu jednine muškog roda, zanijekana česticom μὴ i povezana niječnim veznikom μήτε. Prezentski vid participa izražava trajno stanje i uobičajeni način života koji prati dolazak subjekta. Značenje: Opisuje Ivanov strogi asketski i nazirejski način života u pustinji, kojim je cijelim svojim bićem pozivao narod na pokoru i odricanje.
5. govorite Izvornik: λέγετε [legete] Gramatika: Glagol u prezentu, 2. lice množine aktivnog indikativa. Prezent ovdje označava trajni stav i ponavljanu reakciju sugovornika. Značenje: Razotkriva tvrdokornost i spremnost naraštaja da spremno izrekne osudu umjesto da primi poziv na obraćenje.
6. demona ima Izvornik: δαιμόνιον ἔχει [daimonion echei] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine bez člana uz glagol u prezentu, 3. lice jednine aktivnog indikativa. Značenje: Uobičajeni semitski i grčki izričaj za opsjednutost nečistim duhom ili potpuno bezumlje. Ivanovu radikalnu odvojenost od svijeta klevetnici su pripisali mračnim silama kako bi obezvrijedili njegovu poruku. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan (skraćeno od Yehochanan), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena chanan (biti milostiv, iskazati naklonost).
- Krstitelj [βαπτιστὴς / baptistēs] (ostalo) Znači: uronitelj, onaj koji uranja ili krsti Tvorba: Imenica vršitelja radnje izvedena iz grčkog glagola baptizō (uroniti, potopiti, oprati), koja je u kršćanskoj predaji postala trajni osobni nadimak Ivana Preteče.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (7:33) naglašava ironiju i neopravdanost ljudskog odbacivanja Božjih poslanika. Ivan Krstitelj došao je živeći strogim asketskim životom, odričući se osnovnih životnih užitaka (kruha i vina) kako bi pozvao ljude na pokajanje. Njegova svetost i odvojenost od svijeta bili su toliko radikalni da ih njegovi suvremenici nisu mogli razumjeti, te su ga umjesto prihvaćanja njegove poruke, optužili za demonsku opsjednutost.
Stih otkriva duhovnu sljepoću onovremene generacije koja je pronalazila izgovore za neprihvaćanje Božjeg djelovanja. Asketizam Ivana Krstitelja odbačen je kao ludilo, baš kao što će kasnije Isusov drugačiji pristup biti osuđen kao neumjerenost. Time se pokazuje da problem nije bio u metodama Božjih glasnika, već u nevoljkosti ljudskog srca da prihvati istinu.