A farizeji i zakonoznanci odbaciše naum Božji za sebe, ne krstivši se od njega.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A farizeji i zakonoznanci odbaciše naum Božji za sebe, ne krstivši se od njega.
Čemu ću dakle usporediti ljude naraštaja ovoga i čemu su slični?
Slični su dječici koja sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: 'Zasvirasmo vam, i ne zaplesaste; zakukasmo, i ne zaplakaste.'
Došao je naime Ivan Krstitelj ne jedući kruha niti pijući vina, a vi govorite: 'Demona ima!'
Došao je Sin Čovječji jedući i pijući, a vi govorite: 'Gle čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'
Slični su dječici koja sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: 'Zasvirasmo vam, i ne zaplesaste; zakukasmo, i ne zaplakaste.'
Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste.
ὅμοιοί εἰσιν παιδίοις τοῖς ἐν ἀγορᾷ καθημένοις καὶ προσφωνοῦσιν ἀλλήλοις ἃ καὶ λέγει· ηὐλήσαμεν ὑμῖν, καὶ οὐκ ὠρχήσασθε· ἐθρηνήσαμεν ὑμῖν καὶ οὐκ ἐκλαύσατε.
homoioi eisin paidiois tois en agora kathēmenois kai prosphōnousin allēlois ha kai legei ēulēsamen humin kai ouk ōrchēsasthe ethrēnēsamen humin kai ouk eklausate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Slični su dječici onoj na trgu sjedećoj i dovikujućoj jedni drugima govori: zasvirasmo vam, i ne zaplesaste;anarh; zakukasmo i ne zaplakaste."
1. dječici onoj na trgu sjedećoj Izvornik: παιδίοις τοῖς ἐν ἀγορᾷ καθημένοις [paidiois tois en agora kathēmenois] Gramatika: Umanjenica srednjeg roda u dativu množine (ovisi o pridjevu 'slični'), iza koje slijedi određeni član τοῖς koji uvodi particip prezenta medija/pasiva καθημένοις kao atribut ('onoj koja sjede'). Značenje: Trg (ἀγορά) bio je središte javnog života, trgovine i dječje igre; slika djece koja ondje sjede i prigovaraju oslikava nezrelost i hirovitost vjerskih vođa.
2. i dovikujućoj jedni drugima Izvornik: καὶ προσφωνοῦσιν ἀλλήλοις [kai prosphōnousin allēlois] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u dativu množine srednjeg roda (povezan s prethodnim participom 'sjedećoj' istim članom τοῖς) uz uzajamnu zamjenicu u dativu množine. Značenje: Prezent oba participa ('sjedeći i dovikujući') živo prikazuje trajnu scenu prepirke među skupinama djece koja se ne mogu dogovoriti oko igre.
3. govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine. U kritičkom tekstu ovaj neočekivani prijelaz u jedninu usred rečenice može značiti 'kako se kaže' (uvođenje poznate izreke) ili 'govori (jedna skupina)'. Značenje: Uvodi izravni govor djece koji zvuči poput ritmičke dječje brojalice ili poslovice poznate Isusovim suvremenicima.
4. zasvirasmo vam, i ne zaplesaste Izvornik: ηὐλήσαμεν ὑμῖν, καὶ οὐκ ὠρχήσασθε [ēulēsamen humin, kai ouk ōrchēsasthe] Gramatika: Dva glagola u aoristu indikativa: prvi u 1. licu množine aktiva (od αὐλέω, svirati frulu/sviralu), a drugi u 2. licu množine deponentnog medija s objektivnom negacijom οὐκ. Veznik καί ovdje ima suprotno značenje ('a', 'ali'). Značenje: Svirka frule i ples predstavljaju igru svadbe i radosti, što u kontekstu (koji slijedi u idućim stihovima) aludira na Isusov radosni navještaj Kraljevstva i njegovo blagovanje s grešnicima, što su vođe odbili.
5. zakukasmo i ne zaplakaste Izvornik: ἐθρηνήσαμεν καὶ οὐκ ἐκλαύσατε [ethrēnēsamen kai ouk eklausate] Gramatika: Ponovno dva glagola u aoristu aktivnom (1. i 2. lice množine) koji tvore strogi paralelizam s prethodnim dijelom rečenice. Značenje: Pjevanje tužaljke (θρηνέω) i glasan plač predstavljaju igru pogreba i korote, što aludira na strogi asketski poziv Ivana Krstitelja na pokoru; ni na jedan Božji pristup taj naraštaj nije htio odgovoriti jer je tražio izgovor za neposluh.
Ovaj stih (koji se nalazi u Evanđelju po Luki 7:32) prenosi snažnu Isusovu kritiku duhovne apatije njegovih suvremenika koje uspoređuje s hirovitom i prgavom djecom na trgu. Poput djece koja se ne žele igrati ni radosne igre svadbe ni tužne igre sprovoda, tadašnji je naraštaj odbio prihvatiti i Božji poziv na pokajanje i Njegov poziv na radost spasenja.
Teološki, Isus ukazuje na tvrdoglavost i dvostruka mjerila vjerskih vođa i naroda. Odbacili su Ivana Krstitelja jer je bio previše strog (igra sprovoda/naricanje), optuživši ga da ima zloduha, a istovremeno su odbacili i Isusa jer je donosio poruku milosti i zajedništva (igra svadbe/sviranje frule), prozvavši ga izjelicom i pijanicom. Stih jasno ilustrira nespremnost ljudskog srca da se odazove Bogu bez obzira na način na koji Mu se On objavljuje.