Kažem vam: među rođenima od žena nitko nije veći od Ivana; a najmanji u Kraljevstvu Božjem veći je od njega.
Kažem vam: među rođenima od žena nitko nije veći od Ivana; a najmanji u Kraljevstvu Božjem veći je od njega.
I sav narod koji ču, i carinici, opravdaše Boga krstivši se krštenjem Ivanovim.
A farizeji i zakonoznanci odbaciše naum Božji za sebe, ne krstivši se od njega.
Čemu ću dakle usporediti ljude naraštaja ovoga i čemu su slični?
Slični su dječici koja sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: 'Zasvirasmo vam, i ne zaplesaste; zakukasmo, i ne zaplakaste.'
A farizeji i zakonoznanci odbaciše naum Božji za sebe, ne krstivši se od njega.
A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti.
οἱ δὲ Φαρισαῖοι καὶ οἱ νομικοὶ τὴν βουλὴν τοῦ θεοῦ ἠθέτησαν εἰς ἑαυτοὺς μὴ βαπτισθέντες ὑπ᾽ αὐτοῦ.¶
hoi de Pharisaioi kai hoi nomikoi tēn boulēn tou theou ēthetēsan eis he'autous mē baptisthentes hup᾽ autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A farizeji i zakonoznanci naum Božji odbaciše za sebe ne krstivši se od njega."
1. A farizeji i zakonoznanci Izvornik: οἱ δὲ Φαρισαῖοι καὶ οἱ νομικοὶ [hoi de Pharisaioi kai hoi nomikoi] Gramatika: Čestica δέ stoji na drugom mjestu u rečenici i uvodi snažnu suprotnost ('ali', 'nasuprot tome') prema stavu običnog puka i carinika iz prethodnog stiha. Obje skupine imaju svoj određeni član u nominativu množine. Značenje: Farizeji kao pobožna sljedba i zakonoznanci (tumači i znalci Mojsijeva zakona) predstavljaju vjersku elitu koja je sebe smatrala pravednom, zbog čega nisu vidjeli potrebu za krštenjem obraćenja.
2. naum Božji Izvornik: τὴν βουλὴν τοῦ θεοῦ [tēn boulēn tou theou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda (izravni objekt, stavljen ispred glagola radi isticanja) uz subjektivni i posvojni genitiv 'Boga'. Značenje: Riječ βουλή u Lukinim spisima (Evanđelje i Djela apostolska) tehnički je izraz za Božji suvereni spasiteljski plan i nakanu u povijesti spasenja.
3. odbaciše Izvornik: ἠθέτησαν [ēthetēsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, označava odlučan, dovršen čin odbijanja. Značenje: Glagol ἀθετέω doslovno znači 'učiniti nevažećim', 'poništiti' ili 'obesnažiti' nešto što je zakonito postavljeno; vjerske vođe su svojim neprihvaćanjem proglasili Božju odredbu nevažećom.
4. za sebe Izvornik: εἰς ἑαυτοὺς [eis he'autous] Gramatika: Prijedlog εἰς s povratnom zamjenicom u akuzativu množine muškog roda. Može se vezati uz imenicu 'naum' ('naum Božji za njih') ili uz glagol 'odbaciše' ('u pogledu samih sebe', 'na vlastitu štetu'). Značenje: Božji se naum u sebi ne može poništiti jer se ostvaruje u narodu i carinicima, ali su ga farizeji i zakonoznanci učinili beskorisnim i nevažećim za same sebe.
5. ne krstivši se od njega Izvornik: μὴ βαπτισθέντες ὑπ᾽ αὐτοῦ [mē baptisthentes hup᾽ autou] Gramatika: Negacija μή (koja se u grčkom redovito koristi uz participe i izražava subjektivnu odluku ili uvjet) s participom aorista pasivnog i prijedlogom ὑπό s genitivom vršitelja radnje ('od njega', tj. Ivana). Značenje: Odbijanje Ivanova krštenja nije bilo tek propuštanje jednog obreda, nego odbacivanje samog Božjeg poziva na obraćenje koji je prethodio dolasku Mesije. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא Perishaya; heb. פְּרוּשִׁים Perushim) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni / izdvojeni Tvorba: Grčki naziv potječe od aramejske riječi perishaya (hebrejski perushim), od glagolskog korijena parash što znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i od običnog puka koji nije poznavao sve propise Zakona i usmene predaje.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (Lk 7,30) pruža oštar kontrast između reakcije običnog naroda (i carinika) te reakcije religijske elite na službu Ivana Krstitelja. Dok je narod priznao Božju pravednost i ponizno primio krštenje pokajanja, farizeji i zakonoznanci su dopustili da ih njihov ponos i umišljena pravednost zaslijepe. Odbijanjem tog, naizgled jednostavnog, čina krštenja, oni nisu samo ignorirali jedan obred, već su aktivno i svjesno poništili cjelokupni Božji spasenjski naum namijenjen njima.
Teološka i duhovna dubina ovog stiha leži u upozorenju o tragičnoj slobodi ljudske volje i opasnostima religijskog ponosa. On zorno pokazuje da akademsko znanje i vanjska pobožnost, bez poniznosti i spremnosti na istinsko pokajanje, mogu rezultirati potpunim duhovnim sljepilom. Čovjek ima zastrašujuću mogućnost da svojom odlukom odbaci i 'učini nevažećim' Božji savjetovan plan za vlastiti život, birajući propast umjesto spasenja.