Ovo je onaj o komu je pisano: 'Gle, šaljem glasnika Svojega pred Licem Tvojim, koji će pripraviti put Tvoj pred Tobom.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ovo je onaj o komu je pisano: 'Gle, šaljem glasnika Svojega pred Licem Tvojim, koji će pripraviti put Tvoj pred Tobom.'
Kažem vam: među rođenima od žena nitko nije veći od Ivana; a najmanji u Kraljevstvu Božjem veći je od njega.
I sav narod koji ču, i carinici, opravdaše Boga krstivši se krštenjem Ivanovim.
A farizeji i zakonoznanci odbaciše naum Božji za sebe, ne krstivši se od njega.
Čemu ću dakle usporediti ljude naraštaja ovoga i čemu su slični?
I sav narod koji ču, i carinici, opravdaše Boga krstivši se krštenjem Ivanovim.
I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem;
καὶ πᾶς ὁ λαὸς ἀκούσας καὶ οἱ τελῶναι ἐδικαίωσαν τὸν θεὸν βαπτισθέντες τὸ βάπτισμα Ἰωάννου.
kai pas ho laos akousas kai hoi telōnai edikaiōsan ton theon baptisthentes to baptisma Iōannou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sav narod čuvši i carinici opravdaše Boga krstivši se krštenjem Ivanovim."
1. sav narod Izvornik: πᾶς ὁ λαὸς [pas ho laos] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda uz imenicu s određenim članom. Kad πᾶς stoji u predikatnom položaju ispred određenog člana, označava cjelinu ('sav narod', 'cijeli puk'). Značenje: Izraz ὁ λαός u Lukinom evanđelju redovito označava obični židovski puk, izabrani Božji narod u cjelini, nasuprot vjerskim vođama koji će biti spomenuti u idućem stihu.
2. čuvši Izvornik: ἀκούσας [akousas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda, slaže se s imenicom 'narod'. Izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu ili mu je uzrok ('nakon što su čuli' ili 'zato što su čuli'). Značenje: Slušanje u biblijskom smislu nije samo pasivno primanje zvuka, nego prihvaćanje poruke s poslušnošću, bilo da se odnosi na slušanje Ivanovog propovijedanja u prošlosti ili ovih Isusovih riječi o Ivanu.
3. i carinici Izvornik: καὶ οἱ τελῶναι [kai hoi telōnai] Gramatika: Veznik καί ovdje ima intenzivno (uzlazno) značenje 'čak i', dok je imenica u nominativu množine s određenim članom koji označava poznatu društvenu skupinu. Značenje: Carinici (zakupnici poreza za rimsku vlast) smatrani su javnim grešnicima i izdajicama naroda, pa njihovo izdvajanje naglašava da su čak i najprezreniji slojevi društva prepoznali Božji poziv.
4. opravdaše Boga Izvornik: ἐδικαίωσαν τὸν θεὸν [edikaiōsan ton theon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s izravnim objektom u akuzativu. Aorist označava povijesno dovršen čin kojim su ti ljudi odgovorili na Božji zahvat. Značenje: Glagol δικαιόω ovdje nema značenje 'učiniti nekoga pravednim', nego sudsko-deklarativno značenje 'proglasiti pravednim', 'dati za pravo': prihvaćanjem poziva na obraćenje priznali su da je Božji zahtjev i sud nad njima pravedan i istinit.
5. krstivši se krštenjem Ivanovim Izvornik: βαπτισθέντες τὸ βάπτισμα Ἰωάννου [baptisthentes to baptisma Iōannou] Gramatika: Particip aorista pasivnog u nominativu množine muškog roda (gramatički se slaže s množinom svih subjekata), praćen unutarnjim (srodnim) akuzativom 'krštenje' i posvojnim genitivom 'Ivana'. Particip objašnjava način na koji su opravdali Boga. Značenje: Pasivni oblik naglašava da su se podvrgnuli obredu uranjanja kao znaku pokajanja, čime su djelom potvrdili da prihvaćaju Božji put spasenja koji je naviještao Ivan. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan (duži oblik Yehohanan), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Yo-) i glagolskog korijena chanan (biti milostiv, iskazati naklonost).
Ovaj stih (Luka 7:29) donosi snažan teološki kontrast o odazivu na Božji poziv unutar društva Isusova vremena. S jedne strane su običan puk i carinici - ljudi s margine, duboko svjesni vlastite grešnosti, koji iskreno prepoznaju Božji glas. Prihvaćajući poruku pokajanja i podvrgavajući se Ivanovom krštenju, oni 'opravdavaju Boga'. To znači da svojim životnim zaokretom javno i ponizno priznaju Božju pravednost, prihvaćajući Njegov put spasenja kao istinit i ispravan.
Njihova ponizna i djelatna reakcija stoji u potpunoj suprotnosti s ohološću tadašnje religijske elite koja je odbacila Božji naum. Poruka stiha je snažno evanđeoska: pred Bogom se ne vrijedi pozivati na religijski ili društveni status, jer pravo pripadništvo Bogu zahtijeva ponizno srce, spremnost na slušanje istine, istinsko pokajanje i prihvaćanje Njegove volje za naš život.