i blažen je tko se god ne sablazni o Mene."
i blažen je tko se god ne sablazni o Mene."
A kad otiđoše glasnici Ivanovi, poče govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što iziđoste u pustinju promatrati? Trsku vjetrom ljuljanu?
Nego što iziđoste vidjeti? Čovjeka u meke haljine zaodjenuta? Gle, oni koji su u odjeći slavnoj i raskoši, u kraljevskim su dvorima.
Nego što iziđoste vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka.
Ovo je onaj o komu je pisano: 'Gle, šaljem glasnika Svojega pred Licem Tvojim, koji će pripraviti put Tvoj pred Tobom.'
Nego što iziđoste vidjeti? Čovjeka u meke haljine zaodjenuta? Gle, oni koji su u odjeći slavnoj i raskoši, u kraljevskim su dvorima.
Šta ste dakle izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima.
ἀλλὰ τί ἐξήλθατε ἰδεῖν; ἄνθρωπον ἐν μαλακοῖς ἱματίοις ἠμφιεσμένον; ἰδοὺ οἱ ἐν ἱματισμῷ ἐνδόξῳ καὶ τρυφῇ ὑπάρχοντες ἐν τοῖς βασιλείοις εἰσίν.
alla ti exēlthate idein anthrōpon en malakois himatiois ēmphiesmenon idou hoi en himatismō endoxō kai truphēa huparchontes en tois basileiois eisin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nego što iziđoste vidjeti? Čovjeka u meke haljine zaodjenuta? Gle, oni u odijevanju slavnom i raskoši bivajući u tim kraljevskim dvorima jesu."
1. Nego što iziđoste vidjeti Izvornik: ἀλλὰ τί ἐξήλθατε ἰδεῖν [alla ti exēlthate idein] Gramatika: Veznik snažne suprotnosti iza kojeg slijedi upitna zamjenica, glagol u aoristu (2. lice množine) koji označava konkretnu prošlu radnju izlaska u pustinju, te infinitiv aorista koji izražava svrhu. Značenje: Retoričko pitanje kojim Isus odbacuje prethodnu sliku slabe trske i potiče mnoštvo da preispita stvarne motive svog odlaska Ivanu Krstitelju.
2. u meke haljine zaodjenuta Izvornik: ἐν μαλακοῖς ἱματίοις ἠμφιεσμένον [en malakois himatiois ēmphiesmenon] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu množine uz particip perfekta pasivnog u akuzativu jednine muškog roda. Perfekt pasivni opisuje trajno stanje osobe koja je već obučena u finu, na dodir meku odjeću. Značenje: Meka, profinjena odjeća simbol je lagodnog života, popustljivosti i društvenog privilegija, što stoji u oštroj suprotnosti s Ivanovim proročkim plaštem od devine dlake i njegovom asketskom službom.
3. u odijevanju slavnom i raskoši bivajući Izvornik: ἐν ἱματισμῷ ἐνδόξῳ καὶ τρυφῇ ὑπάρχοντες [en himatismō endoxō kai truphēa huparchontes] Gramatika: Počleni particip prezenta aktivnog u nominativu množine koji s prijedložnim izrazom u dativu tvori subjekt rečenice. Glagol ne znači samo 'biti', nego označava trajno stanje, posjed i ukorijenjenost u takvom načinu života. Značenje: Izraz za 'slavno' odijevanje nosi ideju izvanjskog sjaja i društvenog ugleda, dok 'raskoš' označava mekušast, hedonistički život. Takav stil života vezan je uz zemaljsku moć, a ne uz Božje poslanje.
4. u tim kraljevskim dvorima jesu Izvornik: ἐν τοῖς βασιλείοις εἰσίν [en tois basileiois eisin] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu množine srednjeg roda s određenim članom (poimenčeni pridjev za 'kraljevsko', tj. kraljevski dvori ili palače) i glagol u prezentu, 3. lice množine. Značenje: Isus ironično smješta raskoš i dvorjane u kraljevske palače (poput one Heroda Antipe koji je Ivana utamničio), čime jasno razdvaja centre zemaljske moći od pustinje u kojoj odjekuje proročka riječ.
Isus u ovom stihu koristi oštru retoriku kako bi izazvao slušatelje da preispitaju svoje motive i očekivanja. Podsjeća ih da u pustinju nisu išli tražiti ugodu, luksuz ili svjetovnu moć – takve stvari i takvi ljudi nalaze se u kraljevskim palačama, simbolizirajući korumpirani sustav moći poput Herodovog. Umjesto toga, oni su tražili istinu, pokajanje i glas Božji, koji je došao kroz čovjeka grube vanjštine, lišenog svake svjetovne udobnosti.
Ova poruka naglašava duboki kontrast između Božjeg kraljevstva i zemaljskih kraljevstava. Svjetovna se veličina mjeri bogatstvom, mekom odjećom i raskošnim životom (koji često vode u mekoputnost i moralni kompromis), dok se duhovna veličina, utjelovljena u proročkoj službi Ivana Krstitelja, očituje kroz odricanje, čvrstinu karaktera i beskompromisno naviještanje Božje volje.