I odgovori te im reče: "Idite i javite Ivanu što vidjeste i čuste: slijepi progledavaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje;
i blažen je tko se god ne sablazni o Mene."
A kad otiđoše glasnici Ivanovi, poče govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što iziđoste u pustinju promatrati? Trsku vjetrom ljuljanu?
Nego što iziđoste vidjeti? Čovjeka u meke haljine zaodjenuta? Gle, oni koji su u odjeći slavnoj i raskoši, u kraljevskim su dvorima.
Nego što iziđoste vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka.
A kad otiđoše glasnici Ivanovi, poče govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što iziđoste u pustinju promatrati? Trsku vjetrom ljuljanu?
A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
Ἀπελθόντων δὲ τῶν ἀγγέλων Ἰωάννου ἤρξατο λέγειν πρὸς τοὺς ὄχλους περὶ Ἰωάννου· τί ἐξήλθατε εἰς τὴν ἔρημον θεάσασθαι; κάλαμον ὑπὸ ἀνέμου σαλευόμενον;
Apelthontōn de tōn angelōn Iōannou ērxato legein pros tous ochlous peri Iōannou ti exēlthate eis tēn erēmon theasasthai kalamon hupo anemou saleuomenon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Otišavših pak glasnika Ivanovih poče govoriti prema mnoštvima o Ivanu: Što iziđoste u pustinju promatrati? Trsku od vjetra ljuljanu?"
1. Otišavših pak glasnika Izvornik: Ἀπελθόντων δὲ τῶν ἀγγέλων [Apelthontōn de tōn angelōn] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od participa aorista aktivnog i imenice s članom u genitivu množine muškog roda, povezan prijelaznom česticom 'pak' (de). Aoristni particip označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu ('kad su otišli'). Značenje: Riječ 'angelos' ovdje ima svoje osnovno značenje ljudskog vjesnika ili poslanika. Isus čeka da Ivanovi učenici odu kako Njegove pohvale Ivanu ne bi zvučale kao laskanje, nego kao objektivno svjedočanstvo pred narodom.
2. poče govoriti Izvornik: ἤρξατο λέγειν [ērxato legein] Gramatika: Glagol u aoristu medija, 3. lice jednine, dopunjen infinitivom prezenta aktivnog. Čest Lukin izričaj koji označava svečani početak važnog govora i skretanje pozornosti na novu temu. Značenje: Kako narod zbog Ivanovih pitanja iz tamnice ne bi pomislio da je Krstitelj pokoleban ili nevjeran, Isus uzima riječ kako bi obranio dostojanstvo i ulogu svoga Preteče.
3. iziđoste u pustinju promatrati Izvornik: ἐξήλθατε εἰς τὴν ἔρημον θεάσασθαι [exēlthate eis tēn erēmon theasasthai] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 2. lice množine, s prijedložnim izrazom u akuzativu smjera i infinitivom aorista medija (deponentni) koji izražava namjeru ('da biste promatrali'). Značenje: Glagol 'theaomai' (odakle dolazi riječ 'teatar') ne znači samo letimično vidjeti, nego pažljivo, s divljenjem i zanimanjem promatrati prizor. Pustinja nije samo zemljopisno mjesto, nego i proročki prostor susreta s Bogom.
4. Trsku Izvornik: κάλαμον [kalamon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda bez člana, kao izravni objekt infinitiva 'promatrati'. Odsutnost člana naglašava vrstu i kakvoću predmeta ('nekakvu trsku'). Značenje: Vodena trska koja je u izobilju rasla uz obale Jordana bila je uobičajen prizor u pustinji, ali i poznata biblijska slika krhkosti, nestalnosti i prevrtljivosti.
5. od vjetra ljuljanu Izvornik: ὑπὸ ἀνέμου σαλευόμενον [hupo anemou saleuomenon] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine koji označava vršitelja radnje uz pasiv te particip prezenta pasivnog u akuzativu jednine muškog roda. Prezentni particip slikovito prikazuje trajno, neprestano povijanje pod naletima vjetra. Značenje: Ironičnim retoričkim pitanjem Isus ističe Ivanovu nepokolebljivost: narod nije poduzeo naporan put u pustinju da bi gledao slabića koji mijenja uvjerenja kako vjetar puše, nego čvrstog Božjeg proroka. Imena: - Ivan [Ἰωάννου (grč. Ἰωάννης, heb. יוֹחָנָן) / Iōannou (Iōannēs / Yochanan)] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan (skraćeno od Yehochanan), sastavljenog od skraćenog Božjeg imena 'Jahve' (Yo-) i glagolskog korijena 'chanan' (biti milostiv, iskazati naklonost).
Ovaj stih (Lk 7,24 / Mt 11,7) donosi ključan trenutak u kojem Isus, neposredno nakon što su Ivanovi glasnici otišli, koristi priliku da ispravi moguću pogrešnu percepciju mnoštva o Ivanu Krstitelju. Postavljajući retoričko pitanje o 'trski koju vjetar ljulja', Isus aktivno izaziva slušatelje da duboko preispitaju svoje prave motive za odlazak u pustinju i ono što su tamo očekivali pronaći.
Korištenjem slike močvarne trske, Isus snažno naglašava ono što Ivan nije. Ivan nije prevrtljivac slabog karaktera koji mijenja svoja uvjerenja pod pritiskom elita, političkih vjetrova ili mišljenja mase. Naprotiv, on je istinski i nepokolebljivi prorok, beskompromisan u svojoj poruci pokajanja. Time Isus ne samo da javno brani Ivanov integritet, već i usmjerava narod prema duhovnom razumijevanju ozbiljnosti Božjeg kraljevstva i Ivanove presudne uloge u njemu kao preteče Mesije.