I pristupi te dotaknu nosiljku; a nosioci stadoše. I reče: "Mladiću, tebi govorim, ustani!"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I pristupi te dotaknu nosiljku; a nosioci stadoše. I reče: "Mladiću, tebi govorim, ustani!"
I posjedne mrtvac te poče govoriti; a On ga dade majci njegovoj.
A sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik bi podignut među nama!" i: "Pohodi Bog narod Svoj!"
I iziđe ova riječ o Njemu po cijeloj Judeji i po svoj okolici.
I javiše Ivanu učenici njegovi o svemu tome. I dozvavši k sebi dvojicu od učenika svojih, Ivan
A sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik bi podignut među nama!" i: "Pohodi Bog narod Svoj!"
A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreći: veliki prorok iziđe među nama, i Bog pohodi narod svoj.
ἔλαβεν δὲ φόβος πάντας, καὶ ἐδόξαζον τὸν θεὸν λέγοντες ὅτι προφήτης μέγας ἠγέρθη ἐν ἡμῖν, καὶ ὅτι ἐπεσκέψατο ὁ θεὸς τὸν λαὸν αὐτοῦ.
elaben de phobos pantas kai edoxazon ton theon legontes hoti prophētēs megas ēgerthē en hēmin kai hoti epeskepsato ho theos ton laon autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Obuzme pak strah sve, i slavljahu onoga Boga govoreći da: Prorok velik podignut-bi među nama, i da: Pohodi ta Bog onaj narod svoj."
1. Obuzme pak strah sve Izvornik: ἔλαβεν δὲ φόβος πάντας [elaben de phobos pantas] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine ('uze', 'zgrabi'), pri čemu je 'strah' u nominativu vršitelj radnje, a 'sve' u akuzativu množine izravni objekt. Značenje: Strah je ovdje prikazan kao sila koja iznenada zahvaća sve prisutne. U biblijskom smislu to nije obična uplašenost, nego sveto strahopoštovanje čovjeka koji se našao pred neposrednom Božjom prisutnošću i silom.
2. slavljahu onoga Boga Izvornik: ἐδόξαζον τὸν θεὸν [edoxazon ton theon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, s objektom u akuzativu jednine. Za razliku od prethodnog aorista ('obuzme'), imperfekt opisuje trajnu i ponavljanu radnju koja se nastavila odvijati. Značenje: Početni šok i strahopoštovanje prelijevaju se u trajno hvaljenje i priznavanje Božje slave koja se očitovala u ovom djelu.
3. Prorok velik podignut-bi Izvornik: προφήτης μέγας ἠγέρθη [prophētēs megas ēgerthē] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine bez određenog člana, uz glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Teološki pasiv (divinum passivum) ukazuje na to da je Bog onaj koji ga je podigao. Značenje: Mnoštvo koristi isti glagol ('podignut bi') kojim je Isus zapovjedio mrtvacu da ustane. Prepoznaju u Isusu lik poput Ilije ili Elizeja, te ispunjenje Mojsijeva obećanja da će Bog narodu podići Proroka.
4. Pohodi Izvornik: ἐπεσκέψατο [epeskepsato] Gramatika: Glagol u aoristu medija (deponentni), 3. lice jednine. Označava zaokruženi povijesni čin Božjeg zahvata koji donosi spasenje. Značenje: Ključni starozavjetni pojam (kao u Zaharijinu hvalospjevu na početku Lukina evanđelja) koji označava trenutak kada Bog pogleda na svoj narod s milošću i osobno dolazi kako bi ga izbavio iz nevolje i smrti.
5. onaj narod svoj Izvornik: τὸν λαὸν αὐτοῦ [ton laon autou] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: Za razliku od riječi koja označava običnu svjetinu ili mnoštvo, ova riječ u biblijskom grčkom jeziku označava izabrani Božji narod, zajednicu Saveza koju Bog ne zaboravlja.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (7,16) opisuje trenutnu, ali i duboko teološku reakciju mnoštva na Isusovo čudo oživljavanja sina udovice iz Naina. Reakcija naroda očituje se kroz dvostruku dimenziju: osjećaj dubokog strahopoštovanja uslijed susreta s nadnaravnim božanskim misterijem te neprekidno slavljenje Boga. Prepoznajući Isusa kao 'velikog proroka', svjedoci ovog događaja povezuju njegov čin s drevnim Božjim zahvatima, osobito onima proroka Ilije i Elizeja, čime se Isusov autoritet snažno potvrđuje unutar teološke tradicije Izraela.
Još značajnija je njihova radosna izjava da je 'Bog pohodio svoj narod', što svjedoči o intuitivnom prepoznavanju početka dugoočekivanog mesijanskog doba. U Isusovim djelima očituje se Bog koji nije distanciran i dalek, već onaj koji ponovno, izravno i suvereno intervenira u povijest kako bi donio utjehu, spasenje i život, time trajno ispunjavajući svoja drevna obećanja dana ocima.