A dok je On prolazio, prostirahu svoje haljine po putu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A dok je On prolazio, prostirahu svoje haljine po putu.
A kad se On već približavaše silasku s Maslinske gore, sve mnoštvo učenika poče radujući se hvaliti Boga jakim glasom za sva silna djela koja vidješe,
govoreći: "Blagoslovljen Kralj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na Nebu mir i Slava u visinama!"
I neki od farizeja iz mnoštva rekoše Mu: "Učitelju,prekori učenike Svoje!"
I odgovori te reče: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati."
govoreći: "Blagoslovljen Kralj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na Nebu mir i Slava u visinama!"
Govoreći: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
λέγοντες· εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος ὁ βασιλεὺς ἐν ὀνόματι κυρίου· ἐν οὐρανῷ εἰρήνη, καὶ δόξα ἐν ὑψίστοις.
legontes eulogēmenos ho erchomenos ho basileus en onomati kuriou en ouranō eirēnē kai doxa en hupsistois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: Blagoslovljen dolazeći kralj u imenu Gospodina; u nebu mir, i slava u najvišima."
1. Blagoslovljen Izvornik: εὐλογημένος [eulogēmenos] Gramatika: Particip perfekta pasiva u nominativu jednine muškog roda, u službi imenskog predikata uz ispuštenu kopulu ('jest' ili 'neka bude'). Perfekt označava trajno stanje blagoslovljenosti koje proizlazi iz Božjeg zahvata. Značenje: Preuzeto iz Psalma 118,26 kao svečani hodočasnički blagoslov koji u ovom kontekstu postaje mesijanska aklamacija: Onaj koji ulazi nosi trajni Božji pečat i punomoć.
2. dolazeći kralj Izvornik: ὁ ἐρχόμενος ὁ βασιλεὺς [ho erchomenos ho basileus] Gramatika: Poimenčeni particip prezenta medija/pasiva s određenim članom, za kojim slijedi imenica u nominativu jednine s vlastitim određenim članom kao apozicija. Ponavljanje člana izdvaja i snažno naglašava naslov 'kralj'. Značenje: Izraz 'Onaj koji dolazi' u židovstvu je postao tehnički naziv za očekivanog Mesiju; Luka mu izričito dodaje riječ 'Kralj' kako bi čitatelju jasno pokazao da Isus ulazi u Jeruzalem kao zakoniti mesijanski vladar.
3. u imenu Gospodina Izvornik: ἐν ὀνόματι κυρίου [en onomati kuriou] Gramatika: Prijedložni izraz s imenicom u dativu jednine srednjeg roda i genitivom jednine muškog roda bez članova. Odsutnost članova odražava hebrejski konstrukt-oblik iz Septuaginte. Značenje: U biblijskom mišljenju 'ime' označava samu osobu, njezinu prisutnost i vlast. Kralj ne nastupa samovoljno, nego kao opunomoćeni predstavnik samoga Boga.
4. u nebu mir Izvornik: ἐν οὐρανῷ εἰρήνη [en ouranō eirēnē] Gramatika: Bezglagolska (nominalna) rečenica sastavljena od prijedložnog izraza u dativu jednine i imenice u nominativu jednine ženskog roda. Značenje: Ovaj poklik odjekuje pjesmom anđela u Betlehemu (Lk 2,14): dok su ondje anđeli objavili mir na zemlji, sada učenici na pragu Isusove muke kliču da je u Božjem prebivalištu (na nebu) uspostavljen mir i pomirenje između Boga i ljudi.
5. i slava u najvišima Izvornik: καὶ δόξα ἐν ὑψίστοις [kai doxa en hupsistois] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda povezana s poimenčenim superlativnim pridjevom u dativu množine srednjeg roda (ili muškog roda, za nebeske sfere/bića). Značenje: Izraz 'u najvišima' označava najviše nebeske visine u kojima prebiva Bog. Čitavo spasenjsko djelo koje Isus izvršava svojim ulaskom u Jeruzalem završava proslavom Božjeg veličanstva u nebeskom dvoru.
Ovaj stih (Luka 19,38), koji predstavlja vrhunac Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, snažna je mesijanska deklaracija s dubokim teološkim implikacijama. Mnoštvo prepoznaje Isusa ne samo kao proroka, već ga eksplicitno identificira kao obećanog Kralja i Otkupitelja ("Onaj koji dolazi"), koji stupa na scenu s potpunim božanskim autoritetom (u imenu Gospodnjem). Nadopunjujući tradicionalni hodočasnički usklik iz Psalma 118 titulom "kralj", narod očituje žarka očekivanja o uspostavi trajnog Davidovog kraljevstva.
S druge strane, drugi dio stiha otkriva dublju, kozmičku dimenziju Njegovog poslanja. Dok je na početku Lukina evanđelja naglasak na miru koji se donosi ljudima na zemlji, ovdje se, na kraju Isusova puta prema Jeruzalemu, naglašava "mir u nebu". To upućuje na eshatološku istinu: Isusovo djelovanje, iako se odvija na zemlji u specifičnom povijesnom trenutku, donosi savršeno pomirenje i harmoniju čitavom svemiru, vraćajući savršenu slavu Bogu u najvišim sferama postojanja.