Početna ›

Luka 19,36 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A oni rekoše: "Gospodin ga treba."

I dovedoše ga k Isusu pa, nabacivši svoje haljine na magare, posadiše Isusa.

A dok je On prolazio, prostirahu svoje haljine po putu.

A kad se On već približavaše silasku s Maslinske gore, sve mnoštvo učenika poče radujući se hvaliti Boga jakim glasom za sva silna djela koja vidješe,

govoreći: "Blagoslovljen Kralj koji dolazi u Ime Gospodnje! Na Nebu mir i Slava u visinama!"

Biblija

A dok je On prolazio, prostirahu svoje haljine po putu.

Daničić-Karadžić

A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.

Original

πορευομένου δὲ αὐτοῦ ὑπεστρώννυον τὰ ἱμάτια αὐτῶν ἐν τῇ ὁδῷ.¶

Izgovor

poreuomenou de autou hupestrōnnuon ta himatia autōn en tēa hodō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Putujući pak on, prostirahu te haljine njihove na tom putu."

Analiza

1. Putujući pak on Izvornik: πορευομένου δὲ αὐτοῦ [poreuomenou de autou] Gramatika: Genitiv apsolutni sastavljen od participa prezenta medija/pasiva (deponentni glagol) i zamjenice u genitivu jednine muškog roda, uz česticu δέ. Prezent participa izražava trajnu radnju kretanja koja stvara okvir za radnju glavne rečenice. Značenje: Glagol πορεύομαι u Lukinu evanđelju sustavno obilježava Isusov odlučni hod prema Jeruzalemu (koji je započeo u Lk 9,51). Ovdje taj dugi put doseže svoj vrhunac u svečanom mesijanskom ulasku u grad.

2. prostirahu Izvornik: ὑπεστρώννυον [hupestrōnnuon] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice množine, složen od prijedloga ὑπό ('ispod') i glagola στρώννυμι ('prostrijeti'). Imperfekt ovdje opisuje radnju koja se neprestano ponavljala: kako je Isus napredovao, tako su iznova pred Njega prostirali ogrtače. Značenje: Prostiranje vlastitih ogrtača pod noge jahača drevni je izraelski znak javnog priznavanja novoproglašenog kralja (usp. proglašenje Jehua kraljem u 2 Kr 9,13). Učenici time javno ispovijedaju Isusa kao obećanog Davidova Sina.

3. te haljine njihove Izvornik: τὰ ἱμάτια αὐτῶν [ta himatia autōn] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice u 3. licu množine. Značenje: Vanjski ogrtač (ἱμάτιον) bio je najvrjedniji i najvažniji dio odjeće pojedinca. Stavljanje vlastitog ogrtača na prašnjavo tlo pod kopita životinje čin je dubokog samoponiženja i bezrezervnog predanja časti Mesiji.

4. na tom putu Izvornik: ἐν τῇ ὁδῷ [en tē hodō] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom ἐν i imenicom ženskog roda u dativu jednine s određenim članom, koji označava mjesto radnje. Značenje: Put (ὁδός) u Lukinu djelu nije samo geografska cesta prema Jeruzalemu, nego i teološko mjesto na kojem se očituje Isusovo poslanje spasenja i na kojem učenici nasljeduju svoga Gospodina.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 19,36) prikazuje vrhunac Isusovog mesijanskog ulaska u Jeruzalem i reakciju naroda na njegov dolazak. Neprekidna radnja prostiranja vlastitih dragocjenih plašteva na put pred njim predstavlja spontan, duboko simboličan i javan čin apsolutne podložnosti. Kroz ovu dirljivu gestu, mnoštvo priznaje i proklamira Isusa kao obećanog Kralja i Mesiju koji dolazi u Gospodnje ime.

Teološki gledano, ovaj kratki trenutak trijumfalnog slavlja stoji u oštrom kontrastu s onim što Isusa ubrzo čeka u Jeruzalemu (muka i križ). Ipak, on ispunjava starozavjetna proročanstva (poput onog iz Zaharije 9,9) i služi kao nužna i nepobitna objava njegovog kraljevskog identiteta pred svima, pripremajući pozornicu za konačne i najvažnije događaje kršćanske vjere i ljudskog spasenja.