I rekoše mu: 'Gospodaru, ima deset mna!'
I rekoše mu: 'Gospodaru, ima deset mna!'
'Kažem vam: svakomu koji ima dat će se, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
A one moje neprijatelje koji ne htjedoše da ja zakraljim nad njima dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom.'"
I rekavši to, iđaše naprijed uzlazeći u Jeruzalem.
I dogodi se, kad se približi Betfagi i Betaniji, prema gori zvanoj Maslinska, da posla dvojicu učenika
A one moje neprijatelje koji ne htjedoše da ja zakraljim nad njima dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom.'"
A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
Πλὴν τοὺς ἐχθρούς μου τούτους τοὺς μὴ θελήσαντάς με βασιλεῦσαι ἐπ᾽ αὐτοὺς ἀγάγετε ὧδε καὶ κατασφάξατε αὐτοὺς ἔμπροσθέν μου.¶
Plēn tous echthrous mou toutous tous mē thelēsantas me basileusai ep᾽ autous agagete hōde kai katasphaxate autous emprosthen mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nego neprijatelje moje ove koji ne htjedoše mene zakraljiti nad njima dovedite ovamo i zakoljite ih pred mnom."
1. Nego Izvornik: Πλὴν [Plēn] Gramatika: Veznik koji uvodi snažan prijelaz, suprotnost ili zaključni zaokret u govoru ('ipak', 'međutim', 'nego'). Značenje: Prebacuje pozornost s obračuna sa slugama na drugu skupinu iz prispodobe — na građane iz 14. stiha koji su mrzili plemića i poslali poslanstvo protiv njegove krunidbe.
2. neprijatelje moje ove Izvornik: τοὺς ἐχθρούς μου τούτους [tous echthrous mou toutous] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu množine s određenim članom, posvojnom zamjenicom u genitivu i pokaznom zamjenicom u akuzativu množine. Nalazi se na početku rečenice radi snažnog isticanja objekta. Značenje: Odnosi se na otvorene protivnike kraljeve vlasti. U povijesnom okviru Lukina evanđelja to ukazuje na one koji su svjesno odbacili Isusa kao Mesiju, što će dovesti do tragedije razorenja grada.
3. koji ne htjedoše Izvornik: τοὺς μὴ θελήσαντάς [tous mē thelēsantas] Gramatika: Određeni član uz glagolski particip aorista aktiva u akuzativu množine muškog roda, s negacijom 'mē'. Aorist ovdje sažima njihovu prošlu, svjesno donesenu i konačnu odluku odbijanja. Značenje: Korijen neprijateljstva leži u slobodnoj volji: oni 'ne htjedoše' prihvatiti kralja. Grijeh odbacivanja Krista nije stvar neznanja, nego tvrdokornog opiranja volje.
4. mene zakraljiti nad njima Izvornik: με βασιλεῦσαι ἐπ᾽ αὐτούς [me basileusai ep᾽ autous] Gramatika: Konstrukcija akuzativa s infinitivom aorista aktiva ('da ja zakraljujem / postanem kralj'). Infinitiv aorista često ima ingresivno značenje — stupanje u kraljevsku vlast. Značenje: Pobuna je usmjerena izravno protiv uspostave njegove kraljevske vlasti nad njihovim životima.
5. dovedite Izvornik: ἀγάγετε [agagete] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, imperativ, 2. lice množine. Zapovijed za trenutačno izvršenje radnje. Značenje: Kralj po svom povratku ima neograničenu izvršnu vlast kojoj više nitko ne može umaći.
6. zakoljite Izvornik: κατασφάξατε [katasphaxate] Gramatika: Složeni glagol u aoristu, aktiv, imperativ, 2. lice množine. Prefiks 'kata-' pojačava glagol 'sphazō' (zaklati, pogubiti mačem) označavajući potpuno pogubljenje. Značenje: Slika odražava okrutnu stvarnost antičkih istočnjačkih vladara (poput Heroda Arhelaja) pri gušenju pobuna. U prispodobi ona služi kao potresno upozorenje na neopozivost konačnog suda nad onima koji do kraja ustraju u odbacivanju Božjeg Pomazanika.
Ovaj stih (Luka 19,27) predstavlja dramatičan i oštar vrhunac Isusove prispodobe o mnama. Dok su vjerne sluge u prethodnim stihovima nagrađene za svoju predanost, ovdje se fokus naglo prebacuje na eshatološku sudbinu onih građana koji su se voljno i aktivno usprotivili dolasku Njegovog kraljevstva. Njihovo odbijanje podlaganja legitimnom Kralju Isus ne tretira tek kao razilaženje u mišljenju, već kao izravnu veleizdaju i pobunu koja neizbježno zahtijeva najvišu kaznu.
Teološka poruka ovdje je snažna i upozoravajuća: božansko milosrđe i strpljenje ne isključuju Njegovu apsolutnu pravednost. Odbacivanje Kristovog suvereniteta neizbježno donosi konačne i tragične posljedice. Korištenje ekstremno snažnog glagola za pogubljenje (katasphazō) bez ublažavanja prikazuje potpunu ozbiljnost i neumoljivost suda. Stih jasno objavljuje da Kristovo kraljevstvo u konačnici mora trijumfirati apsolutnom pravdom, što uključuje trajno uklanjanje svakog neprijateljstva protiv Božjeg poretka.