Kaže mu: 'Iz usta ću ti tvojih suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam položio i žanjem što nisam posijao?
Kaže mu: 'Iz usta ću ti tvojih suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam položio i žanjem što nisam posijao?
Ta zašto onda nisi dao moje srebro na mjenjački stol, pa bih ga ja, došavši, s kamatom potražio?'
I reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ima deset mna.'
I rekoše mu: 'Gospodaru, ima deset mna!'
'Kažem vam: svakomu koji ima dat će se, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
I reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ima deset mna.'
I reče onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
καὶ τοῖς παρεστῶσιν εἶπεν· ἄρατε ἀπ᾽ αὐτοῦ τὴν μνᾶν καὶ δότε τῷ τὰς δέκα μνᾶς ἔχοντι.
kai tois parestōsin eipen arate ap᾽ autou tēn mnan kai dote tō tas deka mnas echonti
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I onima pristupivšima reče: podignite od njega onu mnu i dajte onomu one deset mna imajućemu."
1. onima pristupivšima Izvornik: τοῖς παρεστῶσιν [tois parestōsin] Gramatika: Član i supstantivirani particip perfekta aktivnog u dativu množine muškog roda. Perfekt ovog glagola ima prezentsko značenje: 'oni koji su stali pokraj i ondje stoje' (nazočni, pratnja). Značenje: U prikazu kraljevskog dvora to su dvorjani ili stražari koji stoje uz vladara spremni izvršiti njegove zapovijedi, a u eshatološkom obzoru prispodobe slika su anđeoske pratnje na Božjem sudu.
2. podignite od njega onu mnu Izvornik: ἄρατε ἀπ᾽ αὐτοῦ τὴν μνᾶν [arate ap᾽ autou tēn mnan] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u 2. licu množine. Aorist u zapovjednom načinu traži trenutačno, odlučno i jednokratno izvršenje radnje. Značenje: Korišten je isti glagol 'airō' (podići, uzeti) kojim je sluga maloprije optužio gospodara da 'uzima što nije položio'. Sud se sada izvršava upravo tim oduzimanjem: tko dar drži neplodnim, gubi pravo na njega.
3. dajte onomu one deset mna imajućemu Izvornik: δότε τῷ τὰς δέκα μνᾶς ἔχοντι [dote tō tas deka mnas echonti] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog ('dajte') nakon kojeg slijedi dativ jednine člana i participa prezenta aktivnog ('onomu koji ima'), dok su 'deset mna' umetnute između člana i participa kao izravni objekt. Značenje: Paradoksalna logika Božjeg kraljevstva: nagrada za vjernost nije odmor u besposlici, nego još veća odgovornost i povjerenje. Onaj tko se pokazao vjernim u upravljanju darom prima još veći udio u gospodarevu djelu.
Ovaj stih iz prispodobe o mnama (Luka 19,24) snažno sažima načelo duhovne odgovornosti u Božjem kraljevstvu. Gospodar (Krist) donosi pravednu presudu kojom oduzima povjereni dar pasivnom i bojažljivom sluzi, pokazujući da neaktivnost i strah vode do gubitka i onoga što nam je prvotno dano. Božja milost i talenti zahtijevaju naš aktivan, hrabar i plodonosan odgovor.
S druge strane, prijenos te iste mne najproduktivnijem sluzi otkriva dinamiku duhovnog obilja. Bog ne rasipa svoje darove, već ih usmjerava onima koji su dokazali svoju vjernost. U duhovnom životu nema neutralnosti ni stagnacije – ili rastemo služeći Bogu te tako primamo još veće povjerenje, ili zakopavanjem talenata gubimo priliku sudjelovati u Njegovom planu i nagradi.