I drugi dođe govoreći: 'Gospodaru, evo mne tvoje koju imah pohranjenu u rupcu;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I drugi dođe govoreći: 'Gospodaru, evo mne tvoje koju imah pohranjenu u rupcu;
bojah te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi položio i žanješ što nisi posijao.'
Kaže mu: 'Iz usta ću ti tvojih suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam položio i žanjem što nisam posijao?
Ta zašto onda nisi dao moje srebro na mjenjački stol, pa bih ga ja, došavši, s kamatom potražio?'
I reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ima deset mna.'
Kaže mu: 'Iz usta ću ti tvojih suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam položio i žanjem što nisam posijao?
A gospodar mu reče: po tvojijem ću ti riječima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd čovjek, uzimam što nijesam sijao:
Λέγει δὲ αὐτῷ· ἐκ τοῦ στόματός σου κρινῶ σε, πονηρὲ δοῦλε. ᾔδεις ὅτι ἐγὼ ἄνθρωπος αὐστηρός εἰμι αἴρων ὃ οὐκ ἔθηκα καὶ θερίζων ὃ οὐκ ἔσπειρα·
Legei de autō ek tou stomatos sou krinō se ponēre doule ēdeis hoti egō anthrōpos austēros eimi airōn ho ouk ethēka kai therizōn ho ouk espeira
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njemu: iz onih usta tvojih sudit ću tebe, zli slugo. Znao si da ja čovjek strog jesam podižući što ne položih i žanjući što ne posijah;"
1. iz onih usta tvojih sudit ću tebe Izvornik: ἐκ τοῦ στόματός σου κρινῶ σε [ek tou stomatos sou krinō se] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom izvora ('iz usta') uz glagol u futuru aktivnom, 1. lice jednine. Genitiv posvojne zamjenice naglašava da osuda proizlazi izravno iz slugina vlastitog iskaza. Značenje: Pravno načelo prema kojemu vlastito priznanje ili obrana postaje temelj osude (usp. Job 15,6; 2 Sam 1,16). Gospodar ne mora dokazivati ispravnost svog karaktera; dovoljna je unutarnja proturječnost samog sluge.
2. zli slugo Izvornik: πονηρὲ δοῦλε [ponēre doule] Gramatika: Pridjev i imenica u vokativu jednine muškog roda. Izravno obraćanje bez člana izriče konačnu moralnu ocjenu. Značenje: Sluga nije nazvan 'zlim' zbog krađe ili razvratnosti, nego zbog potpune neaktivnosti i klevetničkog stava prema gospodaru. U prispodobi je suprotnost 'dobrom' sluzi (stih 17) koji je s povjerenjem umnožio povjereni dar.
3. Znao si Izvornik: ᾔδεις [ēdeis] Gramatika: Pluskvamperfekt aktivni glagola 'oida' koji ima značenje imperfekta ('znao si'). Označava trajno posjedovanje znanja u prošlosti koje je trebalo prethoditi djelovanju. Značenje: Rečenica se može čitati kao ironična tvrdnja ili retoričko pitanje. Gospodar ne potvrđuje da je doista okrutan, nego prihvaća sluginu polazišnu točku radi argumenta ('čak i ako si me takvim smatrao...').
4. podižući ... i žanjući Izvornik: αἴρων ... καὶ θερίζων [airōn ... kai therizōn] Gramatika: Dva participa prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Dok je sluga u prethodnom stihu koristio određene glagolske oblike, gospodar ih pretvara u participe koji opisuju trajnu osobinu subjekta 'ja' (koji je ovdje posebno naglašen osobnom zamjenicom). Značenje: Ponavljajući doslovno slugine riječi u participskom obliku, gospodar mu postavlja logičku zamku: ako je doista vjerovao da je gospodar tako neumoljiv u traženju dobiti, zašto se onda ponašao potpuno nemarno?
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (19:22) dio je Usporedbe o minama i donosi konačnu presudu gospodara nekorisnom sluzi. Gospodar ne priznaje niti potvrđuje sluginu optužbu da je on surov i nepravedan tiranin koji prisvaja tuđe. Naprotiv, gospodar primjenjuje pristup poznat kao argumentum ad hominem: uzima sluginu vlastitu logiku – koliko god ona bila pogrešna – i na temelju nje ga osuđuje. Ako je sluga doista vjerovao da ima tako zahtjevnog i strogog gospodara, iz toga je trebao proizaći još veći, strahopoštovanjem ispunjen trud, a ne pasivnost i skrivanje povjerenog blaga.
Teološka poruka ovog stiha duboko pogađa problem duhovne pasivnosti i lažnih slika o Bogu. Kada Boga percipiramo kao okrutnog nadzornika, a ne kao milostivog darivatelja, naša se vjera pretvara u paralizirajući strah koji nas sprječava da donosimo plodove. Gospodar osuđuje grijeh propusta i poziva na aktivno sudjelovanje u Božjem kraljevstvu: povjereni darovi i milosti nisu dani da se skrivaju, nego da se odgovorno i kreativno umnažaju u služenju.