bojah te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi položio i žanješ što nisi posijao.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
bojah te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi položio i žanješ što nisi posijao.'
Kaže mu: 'Iz usta ću ti tvojih suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam položio i žanjem što nisam posijao?
Ta zašto onda nisi dao moje srebro na mjenjački stol, pa bih ga ja, došavši, s kamatom potražio?'
I reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ima deset mna.'
I rekoše mu: 'Gospodaru, ima deset mna!'
Ta zašto onda nisi dao moje srebro na mjenjački stol, pa bih ga ja, došavši, s kamatom potražio?'
Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
καὶ διὰ τί οὐκ ἔδωκάς μου τὸ ἀργύριον ἐπὶ τὴν τράπεζαν, κἀγὼ ἐλθὼν σὺν τόκῳ ἂν αὐτὸ ἔπραξα;
kai dia ti ouk edōkas mou to argurion epi tēn trapezan kagō elthōn sun tokō an auto epraxa
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i radi čega ne dade moj onaj novac na stol, i ja došavši s kamatom bih njega utjerao?"
1. radi čega ne dade Izvornik: διὰ τί οὐκ ἔδωκάς [dia ti ouk edōkas] Gramatika: Prijedložni upitni izraz ('zbog čega, zašto') s aoristom aktivnim u 2. licu jednine. Aorist označava jednostavan, jednokratan čin predaje novca koji je sluga propustio učiniti. Značenje: Pitanje razotkriva lažnost sluginog straha. Pravi strah od strogog gospodara potaknuo bi ga barem na minimalni napor, dok potpuna pasivnost pokazuje lijenost i prijezir.
2. moj onaj novac Izvornik: μου τὸ ἀργύριον [mou to argurion] Gramatika: Posvojna zamjenica u genitivu stavljena je ispred člana i imenice u akuzativu srednjeg roda (dosl. 'srebro'). Takav istaknuti položaj zamjenice snažno naglašava vlasništvo: 'moj novac'. Značenje: Gospodar podsjeća slugu da mna nikada nije bila slugino privatno vlasništvo s kojim bi smio raspolagati po volji ili ga zakopati iz obijesti, nego povjereno gospodarevo dobro.
3. na stol Izvornik: ἐπὶ τράπεζαν [epi trapezan] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine ženskog roda bez člana. Imenica 'trapeza' doslovno znači 'stol' (od 'tetra-peza', četveronožac). Značenje: U helenističkom svijetu 'stol' je tehnički naziv za mjenjačnicu ili novčarsku klupu na kojoj su bankari ('trapezitai') primali pologe i davali zajmove. To je bio najlakši način ulaganja bez ikakvog osobnog truda sluge.
4. došavši s kamatom Izvornik: ἐλθὼν σὺν τόκῳ [elthōn sun tokō] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine ('došavši', označava radnju koja prethodi glavnom glagolu) uz prijedlog s dativom. Imenica 'tokos' izvedena je od glagola 'tiktō' (roditi). Značenje: Grčka riječ za kamatu doslovno znači 'porod, mladunče, prirast' — slikovita predodžba da novac 'rađa' novi novac. U duhovnom smislu označava prinos i plod koji Gospodin očekuje o svom povratku.
5. bih njega utjerao Izvornik: ἂν αὐτὸ ἔπραξα [an auto epraxa] Gramatika: Čestica 'an' uz aorist indikativa aktivnog tvori apodozu irealne pogodbe za prošlost ('bio bih naplatio/utjerao'). Značenje: Glagol 'prassō' u financijskom i pravnom kontekstu znači 'naplatiti, utjerati dug ili porez' (usp. Lk 3,13). Gospodar pokazuje kako se čak i uz najmanji slugin trud mogla izbjeći potpuna besplodnost.
Ovaj stih, dio poznate prispodobe o minama iz Lukina evanđelja (19:23), dramatično ističe Božje očekivanje da čovjek aktivno, mudro i plodonosno koristi darove, vrijeme i resurse koji su mu povjereni. Gospodar kao pravedni sudac traži odgovornost za povjereno blago. Argumentira da je sluga, ako se već bojao rizika, mogao uložiti minimalni trud stavljajući novac na banku, umjesto potpunog nečinjenja. Nečinjenje se ovdje razotkriva ne kao oprez, već kao zla i beskorisna pasivnost.
Duhovna i teološka poruka snažno naglašava da pasivnost u Božjem kraljevstvu nije neutralna pozicija, već oblik neposlušnosti i potraćene milosti. Bog očekuje rast i plodove ('kamatu') našeg ovozemaljskog upravljanja Njegovim darovima. Izostanak rasta znak je nepoznavanja Božje naravi i zanemarivanja odnosa s Njim, koji će prilikom svog eshatološkog povratka ('došavši') tražiti račun o našem upravljanju.