A reče i tomu: 'I ti budi nad pet gradova.'
A reče i tomu: 'I ti budi nad pet gradova.'
I drugi dođe govoreći: 'Gospodaru, evo mne tvoje koju imah pohranjenu u rupcu;
bojah te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi položio i žanješ što nisi posijao.'
Kaže mu: 'Iz usta ću ti tvojih suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam položio i žanjem što nisam posijao?
Ta zašto onda nisi dao moje srebro na mjenjački stol, pa bih ga ja, došavši, s kamatom potražio?'
bojah te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi položio i žanješ što nisi posijao.'
Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
ἐφοβούμην γάρ σε, ὅτι ἄνθρωπος αὐστηρὸς εἶ· αἴρεις ὃ οὐκ ἔθηκας καὶ θερίζεις ὃ οὐκ ἔσπειρας.¶
ephoboumēn gar se hoti anthrōpos austēros ei aireis ho ouk ethēkas kai therizeis ho ouk espeiras
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"bojah se naime tebe, jer čovjek strog jesi; podižeš što ne položi i žanješ što ne posija."
1. bojah se Izvornik: ἐφοβούμην [ephoboumēn] Gramatika: Glagol u imperfektu, medij/pasiv, 1. lice jednine. Imperfekt označava trajno stanje u prošlosti: sluga je čitavo vrijeme gospodarove odsutnosti živio u neprekidnom strahu. Značenje: Strah ovdje nije sveto strahopoštovanje koje potiče na vjernost, nego paralizirajući strah koji rađa nepovjerenjem, pasivnošću i izgovorima. Sluga svoj nerad opravdava upravo tim trajnim unutarnjim stanjem.
2. čovjek strog Izvornik: ἄνθρωπος αὐστηρὸς [anthrōpos austēros] Gramatika: Imenica i pridjev u nominativu jednine muškog roda bez člana, u službi imenskog predikata. Odsutnost člana naglašava kakvoću (narav) osobe, a ne njezin identitet. Značenje: Grčka riječ 'austēros' izvorno znači 'suh, trpak, opor' (npr. za vino), a preneseno opisuje krutu, neumoljivu i zahtjevnu ćud. Sluga projicira iskrivljenu sliku na gospodara, videći u njemu samo nemilosrdnog izrabljivača umjesto velikodušnog darivatelja.
3. podižeš što ne položi Izvornik: αἴρεις ὃ οὐκ ἔθηκας [aireis ho ouk ethēkas] Gramatika: Prezent indikativa aktivnog (podižeš, uzimaš) nasuprot aoristu indikativa aktivnog (ne položi). Prezent opisuje trajnu značajku ili običaj gospodara, dok aorist označava prethodnu pojedinačnu radnju polaganja uloga. Značenje: Poslovični izraz iz drevnog pravnog i trgovačkog svijeta (nalazi se kod Platona, Filona i Josipa Flavija). Dok je u antici zakon branio uzimanje tuđeg pologa, sluga tu izreku izvrće u optužbu da gospodar traži dobit bez vlastitog truda i ulaganja.
4. žanješ što ne posija Izvornik: θερίζεις ὃ οὐκ ἔσπειρας [therizeis ho ouk espeiras] Gramatika: Drugi paralelni par glagola: prezent aktivni (žanješ) za trajnu naviku te aorist aktivni (posija) za dovršenu radnju u prošlosti, povezani odnosnom zamjenicom u akuzativu srednjeg roda. Značenje: Poljodjelska metafora koja pojačava prethodnu trgovačku sliku. Sluga optužuje gospodara za pohlepu i nepravdu, prešućujući činjenicu da je upravo gospodar dao početni kapital (mnu) iz kojeg je trebao nastati plod.
Ovaj stih (Luka 19:21) predstavlja izgovor nekorisnog sluge koji vlastiti nerad i nevjernost pokušava opravdati optužujući karakter svog gospodara. Njegove riječi razotkrivaju duboko promašenu, ciničnu sliku o Bogu kao surovom i nepravednom tiraninu koji iskorištava druge i prisvaja tuđi trud. Slugin promašaj ne leži samo u nedostatku sposobnosti, već u iskrivljenom odnosu sa Stvoriteljem.
Teološki, Isus nas ovdje uči da neispravno poznavanje Boga i Njegove dobrote nužno rađa paralizirajućim strahom umjesto djelatnom vjerom, te dovodi do duhovne jalovosti. Istinski 'strah Gospodnji' inspirira povjerenje i motivira vjernika da ulaže dobivene darove za širenje Kraljevstva, dok kriva slika o Bogu služi samo kao izgovor za duhovnu lijenost i pasivnost koja na kraju vodi u propast i osudu.