Pozvavši pak deset slugu svojih, dade im deset mna i reče im: 'Poslujte dok ne dođem.'
Pozvavši pak deset slugu svojih, dade im deset mna i reče im: 'Poslujte dok ne dođem.'
A građani ga njegovi mrzahu te poslaše poslanstvo za njim govoreći: 'Nećemo da ovaj zakralji nad nama.'
I dogodi se, kad se on vrati primivši kraljevstvo, da reče neka mu se pozovu ti sluge kojima bijaše dao srebro, kako bi doznao što su priskrbili.
A pristupi prvi govoreći: 'Gospodaru, mna je tvoja priradila deset mna.'
I reče mu: 'Valjaš, dobri slugo! Jer si u najmanjem bio vjeran, imaj vlast nad deset gradova.'
I dogodi se, kad se on vrati primivši kraljevstvo, da reče neka mu se pozovu ti sluge kojima bijaše dao srebro, kako bi doznao što su priskrbili.
I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reče da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
καὶ ἐγένετο ἐν τῷ ἐπανελθεῖν αὐτὸν λαβόντα τὴν βασιλείαν καὶ εἶπεν φωνηθῆναι αὐτῷ τοὺς δούλους τούτους οἷς δεδώκει τὸ ἀργύριον, ἵνα γνοῖ τίς τί διεπραγματεύσαντο.¶
kai egeneto en tō epanelthein auton labonta tēn basileian kai eipen phōnēthēnai autō tous doulous toutous hois dedōkei to argurion ina gnoi tis ti diepragmateusanto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dogodi se u vratiti se on primivši kraljevstvo i reče da se pozovu njemu robovi ovi kojima bijaše dao srebro, da dozna štoustržiše."
1. u vratiti se on primivši kraljevstvo Izvornik: ἐν τῷ ἐπανελθεῖν αὐτὸν λαβόντα τὴν βασιλείαν [en tō epanelthein auton labonta tēn basileian] Gramatika: Prijedlog s određenim članom u dativu srednjeg roda i poimeničenim infinitivom aorista tvori vremensku konstrukciju ('kad se vratio'). Particip aorista aktivnog u akuzativu jednine ('primivši') označava radnju koja je uspješno dovršena prije samog povratka. Značenje: Unatoč protivljenju građana i njihovu izaslanstvu, plemić se vraća s punim i potvrđenim kraljevskim dostojanstvom. Njegovo je kraljevstvo neosporna stvarnost.
2. reče da se pozovu njemu Izvornik: εἶπεν φωνηθῆναι αὐτῷ [eipen phōnēthēnai autō] Gramatika: Glagol govorenja u aoristu indikativa praćen je infinitivom aorista pasivnog i dativom osobne zamjenice. Glagol 'reći' uz infinitiv ovdje ima značenje kraljevske zapovijedi ('naredi da mu se pozovu'). Značenje: Prvi kraljev čin nakon povratka nije obračun s neprijateljima, nego polaganje računa unutar vlastita doma – ispitivanje vjernosti onih kojima je povjerio svoje vlasništvo.
3. kojima bijaše dao srebro Izvornik: οἷς δεδώκει τὸ ἀργύριον [hois dedōkei to argurion] Gramatika: Odnosna zamjenica u dativu množine uz glagol u pluskvamperfektu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, i imenicu s određenim članom u akuzativu jednine. Pluskvamperfekt precizno smješta čin davanja u prošlost prije odlaska. Značenje: Riječ za novac doslovno znači 'srebro' (umanjenica s određenim članom koja upućuje na već spomenute mne). Odgovornost se traži točno na temelju onoga što je prethodno bilo darovano.
4. da dozna Izvornik: ἵνα γνοῖ [ina gnoi] Gramatika: Namjerni veznik uz glagol u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine (kasniji koine oblik umjesto klasičnog γνῷ). Aorist označava jasno, konačno utvrđivanje činjenica. Značenje: Svrha poziva je razotkrivanje istine o djelovanju svakog pojedinog sluge; ništa od učinjenog u vremenu gospodareve odsutnosti ne ostaje skriveno.
5. što ustržiše Izvornik: τί διεπραγματεύσαντο [ti diepragmateusanto] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u aoristu indikativa deponentnog, 3. lice množine. Složeni glagol s prijedložnim prefiksom διά- pojačava osnovni glagol iz 13. stiha i označava posao proveden do kraja. Značenje: Pitanje ne glasi samo jesu li radili, nego što su tim poslovanjem doista postigli i privrijedili. Traži se konkretan plod povjerenog dara.
Ovaj stih (Luka 19:15) predstavlja ključnu prekretnicu u Prispodobi o deset mina, opisujući povratak plemića (Krista) koji je u međuvremenu primio punu kraljevsku vlast. Radnja se dramatično prebacuje s odsutnosti Gospodara na Njegov suvereni povratak i uspostavu eshatološkog suda, gdje se od vjernika (slugu) neopozivo traži polaganje računa za sve ono što im je bilo povjereno za vrijeme Njegove odsutnosti.
Glavna poruka stiha leži u ozbiljnosti kršćanske odgovornosti i aktivnog učeništva. Korištenjem glagola 'διεπραγματεύσαντο', tekst snažno naglašava da Gospodar od svojih podanika ne očekuje puko statično čekanje i održavanje statusa quo, već poduzetno, hrabro i plodonosno poslovanje s povjerenim duhovnim darovima. Vjernost Bogu stoga izravno podrazumijeva marljivo širenje Njegovog Kraljevstva i preuzimanje rizika u vremenu između prvog i drugog Kristovog dolaska.